Vladivostok je osnovao knez Nikolaj Muravjov-Amurski na današnji dan 1860. godine kao pomorsku bazu Rusije na Tihom oceanu i središte Ruske pacifičke flote.
Vladivostok (ruski: Владивосток) je najistočniji ruski grad i najveća luka Rusije na Tihom oceanu. Administrativno je središte Dalekoistočnog federalnog okruga i Primorskog kraja. Uže središte grada ima 622.500 (2013.) stanovnika, a u metropolitanskom Vladivostoku živi više 1 milijun stanovnika.
Grad je središnja luka pacifičke flote ruske ratne mornarice.
Ovaj neobični grad pripada Rusiji koji svrstavamo u europske države, a nalazi se na krajnjem istoku Azije. Samo ime grada bilo bi „onaj koji vlada na istoku“, što govori i o namjeri osnivanja Vladivostoka.
Za teritorij na kojem se danas nalazi Vladivostok otimala su se brojna kraljevstva: korejska; Gojoseon, Bohai, Mongolsko Carstvo i brojne kineske dinastije. Rusko Carstvo dobilo je taj kraj i otok Sahalin nakon potpisivanja Mirovnog ugovora 1858 u Ajgunu sa Kineskim carstvom, tim ugovorom je dogovorena dalekoistočna granica.
Vladivostok je osnovao knez Nikolaj Muravjov-Amurski 1860. kao rusku pomorsku bazu.
Između 1870.-1890. podignut je čitav lanac utvrda oko grada. Od 1871. je povezan telegrafskom linijom sa Shanghaijom i Nagasakijem, iste te godine izgrađena je ratna luka umjesto dotadašnje Nikolajevsk na Amuru kao sjedište buduće Ruske pacifičke flote.
Vladivostok je dobio status grada travnja1880. godine. Prva visokoškolska ustanova osnovana je u Vladivostoku 1899. godine, a snažan poticaj razvoju grada bio je dolazak veličanstvene Transsibirske željeznice 1903. s kojom je Vladivostok povezan s Moskvom i Europom.
Transsibirska željeznica jedno je od novijih svjetskih čuda i san mnogih putnika. Prošle godine, 5. listopada 2016. obilježilo se 100 godina od dovršetka tog monumentalnog ponosa Rusije koji spaja Euroazijski kontinent. Duljina željeznice iznosi točno 9288,2 kilometra, a prolazi čak deset vremenskih zona. Također, Transsibirska je željeznica najdulja željeznička pruga na svijetu.
Manje je poznato da je Transsibirska željeznica samo jedna linija velike željezničke mreže. Postoje tri linije – Transsibirska linija, Transmandžurska linija i Transmongolska linija, a tom mrežom željeznica spojen je Tihi ocean sa Baltičkim morem.
Gradnja Transsibirske željeznice počela je 1891., a završila godinu dana prije nasilne komunističke revolucije 1916. godine.
Razvoj Vladivostoka i Rusije zaustavila je nasilna komunistička revolucija 1917. godine i diktatura koju je uveo „crveni bog“ – diktator i masovni ubojica Vladimir Ilič Lenjin. Njega je nasljedio još veći krvolok Staljin, a Rusija je utonula u gotovo cijelo 20. stoljeće mraka, krvi i smrti. Za sobom je nakon toga “crvena diktatura” povela veliki ostatak Europe i svijet, a mrak i tama komunizma konačno pada krajem 20. sotljeća.
Nastupilo je novo i proseritetnije vrijeme za Rusiju, premda posljedice komunizma ostaju u toj zemlji, kao i drugim zemljama koje su bile pod tim najkrvoločnijim sustavom i do današnjeg dana.
Ljepote Rusije – pogledajte najljepše pejzaže kroz krajeve trase Transibirske željeznice (krak Moskva – Peking):
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.