Papa Pavao VI. proglasio je 25. listopada 1970. svetima oveću skupinu engleskih mučenika. Deset od njih pripada Družbi Isusovoj. Najslavniji je među njima Edmund Campion, a odmah zatim Robert Southwell. Njihov se blagdan slavi, doduše, 1. prosinca, ali kako je Sv. Robert Southwell poginuo na današnji dan godine 1595., mi ćemo ga danas pobliže upoznati.
On je bio sin Rikarda Southwella i Brigide Coxleys. Rodio se godine 1561. u Horsham-St-Faith u blizini Norfolka. Bilo je to u vrijeme kad se Engleska već odcijepila od Rima. Robertovi roditelji željeli su da im sin bude odgojen u staroj vjeri pa su ga poslali u Douai, gdje mu je bio profesorom slavni, pobožni i učeni teolog Leonard Lessius. Odatle je prešao u Pariz. Robert je bio pobožan i krepostan mladić pa nije čudo da je osjetio živu želju za duhovnim zvanjem. Njegov vrijedni duhovni vođa Toma Darbyshire nastojao je svim marom gajiti tu klicu zvanja. Mladić se kolebao između kartuzijanaca i isusovaca.
Isusovački sin i misionar u Engleskoj prepunoj krvi ubijenih katolika
Prevladali su isusovci i tako je on 18. listopada 1578. stupio u rimski novicijat Družbe Isusove. Novicijat je ipak dovršio u Tournaiu i ondje položio prve zavjete, točno dvije godine nakon ulaska u red. Vratio se opet u Rim da upotpuni filozofske i teološke nauke. Godine 1584. u Rimu je zaređen za svećenika te određen da bude nadstojnik studija u engleskom kolegiju. Tu bi mogao u miru lijepo raditi, ali on je osjetio zov domovine u kojoj je Katolička crkva krvarila te godine 1585. zamoli da tamo može raditi i poginuti kao mučenik.
Ostavio je Rim 8. svibnja 1586. te u društvu o. Henrika Garneta, budućeg mučenika, pošao u Englesku. Iskrcali su se u Newportu. Odmah se našao netko tko je dojavio njegov dolazak tajnom Vijeću engleske kraljice. Robert se morao skrivati i veoma oprezno raditi. Najprije se pod lažnim imenom Mister Cotton skrivao u kući baruna Vauxa, koji je prije 6 godina stupio natrag u krilo Katoličke crkve, a posredovanjem revnog svećenika Personsa. Godine 1587. prešao je grofici Arundel, piše sveci.net.
Nakon šest godina misijskog rada upao je izdajstvom otpadnice Ane Bellamy u ruke svojih progonitelja. Bilo je to 5. lipnja 1592. Pretrpio je mnoge muke, dugo je čamio po zatvorima krijepeći dušu molitvom i razmatranjem. Viseći obješen rukama na vješalima ponavljao je: “Bog je sebe tebi dao, daj se i ti njemu!” Smaknut je napokon u Tyburnu.
Pjesnička duša koja je tražila vatru života u ljubavi prema Uzvišenom
Sv. Robert Southwell nije bio samo isusovac, misionar i mučenik, već i pisac i pjesnik. Ostavio je iza sebe djela i u prozi i u stihovima, koja su se po Engleskoj potajno širila i čitala. Najljepše njegove pjesme nastale su za njegova trogodišnjeg tamnovanja. Njih su kasnije slavili čak i protestantski književni kritičari. Robert Southwell je najznačajniji engleski religiozni lirski pjesnik iz doba kraljice Elizabete.
On je protiv snažnog vala renesanse bio duboko uvjeren da kao dostojne teme pjesništva mogu služiti ne samo svjetski užici, već i krepost i pobožnost. Southwellova je najslavnija pjesma “Dijete u ognju”. U toj dubokoumnoj pjesmi prikazuje ljubav kao oganj koji čisti i prekaljuje. Njezinu je vrijednost ocijenio veliki pjesnik Ben Johnson. On je rekao da bi rado spalio sve ostale svoje pjesme kad bi sam napisao samo te stihove. Southwella kao pjesnika slavio je u XIX. stoljeću i protestanski pisac Georg Macdonald.
Među ostalim Sauthwellovim pjesmama glasovit je mali ep “Plač svetog Petra”. U njega su se u svom umjetničkom stvaranju ugledali pjesnici Nicholas Brenton, Thomas Lodge i Giles Fletcher. Od njegovih djela u prozi spomena su vrijedna: Trijumf nad smrću, zatim asketski spisi 100 razmatranja o Božjoj ljubavi, izrađenih prema španjolskom mistiku Diegu de Estella, Suze Marije Magdalene, Utjeha za katolike.
Izvor: narod.hr/sveci.net
