Mama za 5: Vidjeti radost – Mali znakovi Očeve ljubavi

Znate onaj osjećaj kada vidite Boga u sitnicama a niste ih primjećivali do neki dan sve dok te sitnice nisu nestale?

Jedno jutro sam se probudila i gledala kroz prozor prema našoj livadi. Vidjela sam neke cvjetiće koji su se odjednom uzdizali iznad trave. Bilo mi je malo čudno ali nisam se previše obazirala na njim. Cvijet kao cvijet, neka mi je i livada svečana. Jutro dva kasnije, išla sa nahraniti koke pa sam zastala pored cvijeća i primijetim da su to divlji makovi… stala sam da ih poslikam…, piše Marija Lukačin, koja je pisala kolumne “Mama za 5” za Narod.hr dok je imala petero djece, sada ih ima devetero.

Razmišljala sam kako su dospjeli uopće kod nas? Nisam ih vidjela u ničijem dvorištu osim kod nas, kako rastu samo kao na jednom malom svom otočići. I tako su brzo nestali. Već sljedeći dan nisu imali niti jednu jedinu laticu.

Rastužila sam se samo zato jer nisam duže uživala u njima ali evo već dva dana kasnije na isto mjestu od njih tri uvenulih izraslo ih je još 7-8 prelijepih makova.

Sjetili su me ti makovi na osjećaje koje nosimo u sebi. Kažu, ono si što osjećaš. Odnosno, ono što osjećaš postaju tvoje misli, a tvoje misli postaju tvoje ponašanje. Ako ne osjećamo radost, možemo li ju vidjeti u tim malim stvarima i živjeti od njih znajući da je Bog utkao svoju ljubav u njih?

Koliko puta u tuzi liježemo u san a ne u radosti? Koliko puta se osjećamo beznadno? Možda poniženo u svim situacijama? Koliko puta nas je netko povrijedio kroz šalu? Možda smo se i sami nasmijali; al’ navečer, kada preispituješ svoj dan vidiš da ti se to vrzma po glavi?

Koliko puta se osjećaš ne voljeno? Ne prihvaćeno? Da se moraš pravdati za nešto? Dokazivati? Koliko puta misliš da nisi bio dovoljno poslušan pa nisi zaslužio nešto?

Koliko su puta osjećaš jadno i napušteno? Samo? Svi su oko tebe a zapravo nikoga nema?

Ali…

Kaže nam Riječ Božja preko poslanice Filipljanima:

“Uostalom braćo, što god je istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira biti će s vama!

I pogledajmo te sitnice oko sebe, kojima nam Otac pokazuje svoje ljubav. On zna što nam je potrebno i kada nam je potrebno, makar to bio samo jedan cvijet koji je izrastao od nikud – izrastao je iz ljubavi prema tebi da ga vidiš, osjetiš i pomirišiš i da vidiš da ta radost može biti i radost u tvom srcu.

> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr