Zasigurno je svatko od nas bar jednom u životu samo jednim pogledom u nebo na temelju izgleda i količine oblaka pokušao pretpostaviti kakvo će vrijeme biti. Dokumentirano je da su Babilonci, još davne 650. godine prije Krista, pokušavali prognozirati vrijeme promatrajući oblake.
Prema Međunarodnom atlasu oblaka, oblak je hidrometeor koji se sastoji od sićušnih čestica tekuće vode ili od leda ili obojeg, koje lebde u slobodnom zraku i obično ne dotiču tlo. On može sadržavati i veće čestice tekuće vode ili leda kao i nevodene tekuće ili krute čestice poput onih prisutnih u pari, dimu ili prašini. Izgled oblaka, koji nam često zna pobuditi maštu i asocirati na mnoga stvarna i nestvarna bića, određen je prirodom, veličinom, brojem i prostornom raspodjelom njegovih sastavnih čestica, a ovisi i o jačini i boji svijetla koju oblak prima, i o relativnim položajima opažača i izvora svijetla u odnosu na oblak. Izgled oblaka najbolje se opisuje pomoću dimenzija, oblika, strukture, teksture, svjetljivosti i boje oblaka.
Posao motritelja koji radi na glavnoj meteorološkoj postaji DHMZ-a uključuje svakodnevno opažanje oblaka: količine (naoblaka) i vrste koje bilježi u Dnevnik motrenja. Naoblaka je stupanj pokrivenosti neba oblacima, te se izražava i bilježi cijelim brojevima od 0 do 10 (naoblaka 0 znači da je nebo potpuno vedro, a 10 znači da je nebo potpuno pokriveno oblacima i da ne postoji ni najmanja rupa kroz koju se vidi nebeski svod). Vrstu oblaka motritelj određuje prema klasifikaciji oblaka Svjetske meteorološke organizacije.
Naša najviša meteorološka postaja, Zavižan na Velebitu, nerijetko je u oblacima i magli (Zavižan ima preko 200 dana u godini s maglom). Motritelji DHMZ-a na ovoj glavnoj meteorološkoj postaji, članovi obitelji Vukušić, navikli su raditi u svakakvim vremenskim uvjetima od surovih snježnih mećava do vedrih dana kada je zrak proziran i čist tako da nebo poprima posebnu plavu boju. U odmoru od posla motritelja te obaveza koje imaju na planinarskom domu na Zavižanu koji je većinu godine i njihov dom, motritelji Ante i Ivan Vukušić često uzimaju fotoaparat u ruke i snimaju trajnu uspomenu na jedinstvenu igru prirode koja im je privukla pažnju i na trenutak zaustavila dah.
