Tisućama godina stanovnici istočne Afrike divili su se čudesnim snježnim vrhovima Kilimandžara i Mount Kenye, ali planinski glečeri sada nestaju pod teretom klimatskih promjene i opasno prijete tamošnjim ekosustavima.
Bijeli vrhovi Kilimandžara i Kenye nacionalne su ikone Tanzanije i Kenije. Obrisi crnih planina sa snježnom kapom nalaze se na grbovima, novčanicama i brojnim drugim simbolima i tim zemljama donose milijune dolara od desetaka tisuća turista koliko ih se njima svake godine uspinje. Tamošnje turističke industrije strahuju da će, nestane li snijega, nestati i turista.
“Sve bi to mogla biti prošlost”, kaže Keith Alverson, šef ureda UN-ova programa za okoliš (UNEP) u Nairobiju.
Snježni pokrov na vrhu Kilimandžara, s 5895 metara najviše afričke planine, manji je od dva četvorna kilometra, po mjerenju dvaju američkih sveučilišta iz 2009.. Kada su ga mjerili njemački istraživači prije 130 godina bio je deset puta veći.
Osam od izvornih 18 glečera na Kenyi, koja je s 5199 metara druga najveća afrička planina i po kojoj država Kenija nosi ime, već je nestalo. Najveći preostali, ledenjak Lewis, smanjio se od 1934. godine za 90 posto u volumenu.
Prognoze govore da bi Kilimandžaro i Kenya mogli ostati bez leda za desetljeće.
Planinskim vodičima, poput Kenijca Nikunja Shaha, ne trebaju satelitske fotografije da bi znali da se snijeg topi. “Ledenjaci se na Kenyi smanjuju pred mojim očima. Osamdesetih i početkom devedesetih, čak 90 posto hodnje iznad baznih kampova bilo je po snijegu. Sada više ne. Sada hodate po kamenju”, rekao je. Neke od čuda Kenye već su nestala, poput ledenih špilja i smrznutih polja.
Topljenje snijega nije samo estetski gubitak i potencijalna prijetnja turizmu, koji Tanzaniji i Keniji nosi 12 posto BDP-a. Milijuni farmera ovise o vodi s tih dviju planina.
“Kad se ledenjaci tope, tada zapravo više vode dolazi do polja i poljoprivredi ide bolje. Ali ako glečeri posve nestanu, farme će se navodnjavati samo kišom, a to je nepouzdano i nedovoljno”, rekao je Alverson. Voda s planina važna je i za krda slonova i drugih životinja koje obitavaju u nacionalnim parkovima podno Kilimandžara i Kenye. “Cijeli ekosustav mogao bi biti uništen”, rekao je.
Malo toga se može napraviti za spas ledenjaka ne bude li drastičnog smanjenja emisije ugljičnog dioksida u svijetu.
Entuzijasti poput Shaha koji planine smatraju svojim drugim domom nastavit će se penjati, bude li snijega ili ne. “To je tužno. Svijet će izgubiti zadivljujuću ljepotu istočnoafričkih planina. Možda će planine bez snijega iznjedriti neku drugu ljepotu, ali ona sigurno neće biti crno-bijela”, rekao je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa