Američki znanstvenici na dobrom su putu da razviju tabletu koja će zamijeniti tjelovježbu, što bi moglo promijeniti živote onima koji ne mogu vježbati zbog ekstremne gojaznosti ili fizičkog hendikepa.
Mogućnost postojanja “tablete za vježbanje” mogla bi biti glazba za uši onima koji se vole izležavati na kauču, vozačima kamiona na dugim linijama ili uredskim radnicima s prekovremenim satima, ali zapravo je namijenjena osobama koje zbog fizičkog hendikepa ili debljine ne mogu vježbati jer bi trebala imati isti učinak kao sati provedeni u dvorani ili teretani.
Nade u razvoj takve tablete porasle su ovaj tjedan pošto su znanstvenici Salkova instituta u San Diegu priopćili rezultate višemjesečnog ispitivanja na miševima.
Zahvaljujući tableti miševi su uspjeli 270 minuta trčati na minijaturnoj pokretnoj traci prije nego što su dosegli svoj fizički limit. Prije tablete trčati su mogli 160 minuta.
Osim što im je pojačala izdržljivost za 70 posto, miševima koji su koristili tabletu u osam je tjedana pala tjelesna težina i smanjila se razina šećera u krvi.
Znanstvenici predvođeni Ronaldom Evansom ustanovili su da tableta koju zovu GW1516 mijenja aktivnost gotovo tisuću gena. Istodobno ubrzava sagorijevanje masti i usporava pretvorbu šećera u energiju.
U članku u časopisu Cell Metabolism opisali su zašto atletičari, biciklisti i ostali sportaši mogu “udariti u zid”, odnosno potpuno ostati bez energije kada se naprežu do krajnjih granica.
“U sportovima izdržljivosti poput biciklizma, maratona, skijaškog trčanja, ‘udarac u zid’ je dramatična demonstracija iznenadne i potpune iscrpljenosti”. Ovaj lijek tjera tijelo da brže sagorijava mast, ali istodobno usporava sagorijevanje šećera, što znači da će se osjećaj “udaranja u zid” dogoditi mnogo kasnije od normalnog. Tu odgodu sportaši inače pokušavaju postići napornim treningom.
“Mi smo pokazali da se taj efekt može postići i bez mehaničkog treninga. Izdržljivost se može povećati do razine utrenirane osobe, ali bez ikakvog fizičkog napora”, napisao je jedan od znanstvenika, Weiwei Fan.
Ali Tavassoli, profesor biokemije na sveučilištu u Southamptonu koji nije bio uključen u istraživanje, kazao je za Guardian da bi se takav lijek potencijalno mogao zloupotrebljavati. I to ne samo kao vid dopinga sportaša.
“Ali činjenica je da postoje ljudi koji iz ovog ili onog razloga ne mogu vježbati, ljudi sa stvarnim problemima, i oni bi mogli imati koristi od takve tablete”, rekao je.
Nije, međutim, uvjeren da će tableta tako skoro u komercijalnu upotrebu. “Osobno, nisam siguran da će se to uopće dogoditi. Velika je razlika između toga što možete pokazati da jedan organizam kratkoročno može oponašati tjelovježbu i demonstriranja dugoročnih učinaka toga”, rekao je.
“Netko s dijabetesom bi takvu tabletu mogao uzimati 40 ili 50 godina. Što se događa ako je koristite toliko dugo? Kakve su nuspojave? Kakva su doziranja? To su velika i neodgovorena pitanja”, naglasio je.
A na tome će znanstvenici očito trebati još mnogo raditi.
