Način na koji radnici putuju do posla igra značajnu ulogu u njihovoj tjelesnoj težini kada dođu u srednju životnu dob, pokazalo je britansko istraživanje.
Proučavajući desetke tisuća radnika starijih od 40 godina, znanstvenici su otkrili da su ljudi koji se voze na posao teži i imaju veći postotak tjelesne masnoće u odnosu na osobe koje do posla hodaju, bicikliraju ili se voze javnim prijevozom.
Oni koji do posla idu biciklom imaju “najbolju liniju”, no čak je i vožnja tramvajem povezana s manjom tjelesnom težinom i s manjom količinom tjelesne masti u organizmu, piše časopis Lancet.
“Znamo da tjelovježba štiti od pretilosti i kroničnih bolesti, no svima nam je problem u užurbanom načinu života pronaći vremena za vježbanje”, rekla je glavna autorica studije Ellen Flint s britanskog Fakulteta za higijenu i tropsku medicinu.
“Ova studija pokazuje da ljudi koji u svakodnevni put do posla uspiju uklopiti fizičku aktivnost imaju znatno manju tjelesnu težinu od onih koji se voze automobilima”, kazala je Flint.
Za potrebe istraživanja znanstvenici su proučili podatke o 157.000 sredovječnih Britanaca.
Pokazalo se da je najveća razlika između onih koji se na posao voze automobilom i onih koji to čine bicklima. “Biciklisti” su imali za dva boda manji indeks tjelesne mase (BMI) i bili pet kilograma lakši od vozača. Žene koje su se do posla vozile biciklom imale su za 1,65 manji BMI i 4,5 kilograma manje od vozačica automobila.
Ljudi moraju znati da aktivniji način putovanja do posla dugoročno utječe na bolje zdravstveno stanje, istaknuo je norveški znanstvenik Lars Bo Anderson.
“Prosječna osoba nakon tridesete svake godine dobije prosječno pola kilograma, a to se može spriječiti jednostavnim stvarima, poput aktivnijeg načina putovanja do posla”, zaključio je Anderson.
