Terapijsko jahanje, dokazano je, pomaže u terapiji osoba s invaliditetom, posebno djece. U Udruzi tjelesnih invalida TOMS radi 25 članova s 33 štićenika.
– Godine 2014. stvorila se ideja o organiziranju terapijskog jahanja, rekao je za HRT predsjednik udruge TOMS Ivica Bašić.
Kratka je to povijest udruge ljudi plemenitog srca. Sam teren ustupio je Ante Mamut, inače marinski načelnik. Ipak odskače trenerica Ana, kažu ovdje, šaptačica konjima. Spasila ih je od sigurne smrti.
– To su konji koji su bili namijenjeni za klanje, a Udruzi je konj uginuo, zbog čega se skoro zatvorila. Kada smo čuli za njih dvije, odmah smo ih kupili, rekla je Ana Jajić.
Koliko terapijsko jahanje pomaže djeci, najbolje svjedoče roditelji i sami korisnici
– Sin je autističnog spektra ima sedam godina, a već 3,5 godine puno jaše. To mu jako puno znači, rekao je Ante Kuzmanić, otac korisnika.
– Jako nam je važno jer moj sin nema kontrolu nad gornjim dijelom tijela, njemu je bitno da jaše, rekla je Marija Purunđija, majka korisnika.
– Za mene znači puno, ja bi non-stop jahala, rekla je korisnica Nikolina Mitar.
25 mladih volontera slažu se da je najbolji osjećaj pomoći drugima.
– Ja volim konje i ovu djecu i stvarno mi puno znači, rekao je volonter Kristian Jelić.
I za kraj, ove dvije pridošlice Ares i Atena, također spašene i udomljene, dobrodošla su pomoć u terapiji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
