Vrček: Iznenađenje iz SZO-a – Umjetna sladila (ne) djeluju

Iznenađuje potpuna promjena stajališta SZO-a o nutritivnom profilu umjetnih sladila. Bez obzira na motive, pokušaj popravljanja imidža u javnosti ili pokušaj utišavanja pandemijskih tema, poruka i posljedica najnovije smjernice SZO-a je jednostavna: umjetna kemijska sladila izgubila su branitelja na tržištu, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je nedavno službene smjernice o uporabi, vrijednosti i rizicima konzumacije umjetnih sladila. Ukratko, sintetski aditivi bez kalorija proglašeni su bezvrijednim nutritivnim dodatkom, koji ne sprječavaju šećernu bolest ni gojaznost, naprotiv, te iste zdravstvene poremećaje uzrokuje njihova redovita primjena.

Koktel slatkih E-brojeva

Tako je ponuda prehrambeno-kemijske industrije u obliku slatkih kemikalija, dijetalnih proizvoda, laganih, »light« napitaka i drugih niskokaloričnih proizvoda bez šećera doživjela još jedan poraz. Nakon višegodišnjih znanstvenih upozorenja da su umjetna sladila, poput aspartama, acesulfama, saharina, ciklamata ili neotama, jalova i rizična alternativa za pravi šećer, sada je, eto, i krovna institucija globalnoga zdravlja odustala od potpore slatkim E-brojevima (E-950, E-951, E-952, E-954, E-961, E-962).

Korist upitna, rizik znatan

U izvještaju Odjela za prehranu i sigurnost hrane SZO-a jasno piše: »Povećani unos umjetnih sladila povezan je s povećanim indeksom tjelesne mase, s povećanim rizikom pojave gojaznosti, dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih poremećaja te s povećanim mortalitetom kod starijih osoba.« Preporuka je SZO-a da se »umjetna sladila ne upotrebljavaju kao sredstvo kontrole tjelesne mase ili za smanjenje rizika od metaboličkih poremećaja«. Drugim riječima, prehrambeni aditivi, poznati kao »šećer bez kalorija«, nisu korisni, ali su, sasvim izvjesno, štetni.

Slatki proizvodi industrije straha

Umjetna sladila klasičan su primjer proizvoda industrije straha. Sredinom prošloga stoljeća kristalni bijeli šećer proglašen je »bijelom smrću«, proizvodom koji treba izbjegavati jer je štetan, opasan, hiperkaloričan, toksičan… Preplašenim potrošačima servirana je tada kolekcija sintetskih rješenja: kemikalije koje izazivaju okus slatkoće, ali ne debljaju. Time je strah od šećera otklonjen novim zamjenskim proizvodima. Time su posao poljoprivrednika preuzeli prehrambeni tehnolozi. S menija strave izbačen je slatki derivat šećerne repe ili trske, a nadodani su patenti iz kemijskoga laboratorija.

Kolateralne žrtve smjernica

U koktelu prozvanih sladila nalaze se, dakle, industrijske kemikalije, poput acesulfama i aspartama, ali i prirodna sladila, poput biljke stevije. Čini se kao da Odjel nije pokušao razlikovati umjetne tvari od biljnih preparata. Možda kako ne bi pogodovao pojedinim proizvođačima. Steviozidi se, na primjer, tek odnedavna rabe kao sladila, odnosno među posljednjima su odobreni na tržištu zamjenske slatkoće (E-960). Stoga je vremenski raspon procjene efikasnosti (i sigurnosti) stevije najkraći, možda i prekratak. A možda je stevija »dijete koje je s prljavom vodom izbačeno iz lavora«.

Trump protiv sladila

U svakom slučaju iznenađuje potpuna promjena stajališta SZO-a o nutritivnom profilu umjetnih sladila. Bez obzira na motive, pokušaj popravljanja imidža u javnosti ili pokušaj utišavanja pandemijskih tema, poruka i posljedica najnovije smjernice SZO-a je jednostavna – umjetna kemijska sladila izgubila su branitelja na tržištu. Zanimljivo, u javnim izjavama donedavnih protivnika, američkoga predsjednika i Svjetske zdravstvene organizacije, dolazi do (slučajnoga) suglasja o umjetnim sladilima. Tvrdnja Francesca Branca, ravnatelja Odjela SZO-a, da »zamjena običnoga šećera umjetnim sladilima ne pomaže u kontroli debljanja« sasvim dobro potvrđuje mnogo ranije viralne opservacije Donalda Trumpa: »Nikada nisam vidio mršavoga čovjeka kako pije dijetalnu kolu. Te stvari (umjetna sladila, op. a.) jednostavno ne djeluju. One vas čine gladnima!«

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.