Kada je Zoran Milanović krajem prošle godine optužio Domoljubnu koaliciju da u njoj ima “ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela”, te je napomenuo da “s takvima” neće u koaliciju, bilo je jasno da je zaboravio na neke od svojih čelnih ljudi, koji su djelovali na visokim pozicijama za vrijeme SDP-ove Vlade.
Jedan od najistaknutijih, točnije prvi ministar kojeg je za vrijeme Milanovićeve Vlade Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa kaznilo s 10 tisuća kuna, bio je Tihomir Jakovina. A jedna od njegovih najvećih mrlja za vrijeme obnašanja dužnosti ministra poljoprivrede bila je ‘šećerna afera’, za koju do danas nitko nije odgovarao.
Naime, sve je počelo kad je Jakovina proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Tako je njegova raspodjela dobivene proizvodne kvote za EU od 192.877 tona iznosila 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane.
To je značajno odstupalo od pravila i prakse EU-a gdje je isključivi parametar ostvarena proizvodnja u prethodnom višegodišnjem razdoblju (u pravilu najmanje zadnjih pet godina). Viro je tijekom osam godina (2004.-2011.) godišnje proizvodio 70,1 tona šećera od šećerne repe, Sladorana 70,1, a osječka šećerana 58,9 tona. Viru su kvote smanjene, a šećerani povećane. Tako je Viro na svakoj izgubljenoj toni gubio oko 5400 kuna, na što nije računao – i to ne samo jedne, nego sedam godina.
Odluka ministra Jakovine, da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer, te je sud zaključio da je Tihomir Jakovina jednu od tri hrvatske šećerane stavio protuzakonito u povlašteni položaj – povećavajući joj proizvodne kvote. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama, sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani.
Jakovina je istu stvar napravio tri mjeseca prije sporne odluke koju je Upravni sud ukinuo, u rujnu 2012., iako slučaj nije isti, no ponovno su u pitanju optužbe da je Jakovina pogodovao Marku Pipuniću na štetu Željka Zadre, vlasnika Viro-a i Sladorane, ovoga puta se radilo o smanjenju mogućnosti izvoza u EU.
Osim toga, povjerenstvo kojim je predsjedavala Jakovinina zamjenica, Snježana Španjol je donijelo odluku kojom se Pipunićevoj Tvornici šećera Osijek odobrava izvozna kvota od 80.977 tona šećera, a kako je RH u EU mogla izvesti najviše 180.000 tona šećera, osječka tvornica dobila je oko 45 posto ukupne izvozne kvote. Dvije Zadrine tvornice, dakle Viro d.d. i Sladorana d.d., ukupno su dobile preostalih 55 posto. Viro je dobio mogućnost izvoza 57.584 tone šećera ili 32 posto, a Sladorana d.d. 41.388 tona ili 23 posto.
Nevjerojatno je da je nakon oduke Upravnog suda, na koju se ministar Jakovina nije imao pravo žaliti, on ponovno, 11. 4. 2014. godine donio istu odluku i na isti način raspodjelio izvozne šećerne kvote. A pokušao je i relativizirati potencijalni problem plaćanja čak 97,5 milijuna kuna odštete šećeranama Viro i Sladorana. “O odštetnim zahtjevima u ovom slučaju uopće nije bilo govora. Upravni sud o tome uopće ne odlučuje, već samo može poništiti rješenje i vratiti ga ministarstvu na ponovno odlučivanje”, rekao nakon donošenja presude.
Sladorana d.d. je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u posebno ističući Jakovinu kao osobu koja ih je oštetila za najmanje 100 milijuna kuna, a šećeranu Viro za još 15 milijuna kuna.
Optužbe su bazirali na pravilnicima koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke a koje, prema njihovu mišljenju, Povjerenstvo nije poštovalo. Pravilnici doneseni još 2010. u vrijeme dok je na čelu Ministarstva poljoprivrede bio Petar Čobanković, glavni kriteriji za dodjelu izvoznih kvota su rezultati ostvareni u prethodnom razdoblju. Onaj tko je imao veću proizvodnju u referentnom razdoblju, od 2009. do 2012., trebao je dobiti i najveću proizvodnu i izvoznu kvotu. Pokazatelji su govorili da bi najveću izvoznu kvotu trebao s dvije šećerane dobiti Zadro, a Povjerenstvo je odlučio drugačije.
Inače, uz predsjednicu Španjol, Povjerenstvo je činilo još pet članova, predstavnik Ministarstva poljoprivrede, zatim predstavnik Carinske uprave Ministarstva financija, predstavnik Agencije za plaćanja u poljoprivredi, predstavnik Državnog ureda za trgovinsku politiku, te predstavnik HGK. No, iako je u zapisniku sa sjednice je pisalo kako su se svi članovi usuglasili oko odluke o dodjeli kvota, jedna članica Povjerenstva odmah je nakon odluke, početkom rujna 2012., Ministarstvu poslala dopis u kojemu je rekla doslovno kako je u zapisnik uneseno da se ona slagala s odlukom, što nije istina, a istu stvar je napravila i druga članica Povjerenstva.
Iako je pozitivna stvar da se situacija, prema najnovijim podacima, u hrvatskoj poljoprivredi okreće na bolje, što dokazuju i riječi Miroslava Božića iz virovitičke tvornice šećera „Viro“, koji je u ožujku istaknuo da vjeruje kako će se nakon turbulentnog višegodišnjeg stanja u proizvodnji šećerne repe i preradi šećera stanje normalizirati na zadovoljstvo šećerana i kooperanata te da je, prema posljednjim podacima, šećer ponovo hrvatski izvozni proizvod broj jedan, ostaje pitanje zašto nitko nije snosio odgovornost za milijune kojima su odluke bivšeg ministra Jakovine oštetile dvije šećerane?!
Zašto na kraju zbog tih nezakonitih odluka, koje su se donosile opetovano, čak i nakon sudskih odluka, Jakovina nije odgovarao za milijune štete, kakve na kraju inače plate hrvatski građani iz svojih džepova?! I zašto istragu njegovih zlodjela nikad nije pokrenulo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske? Posljednji put kad smo postavili to pitanje, prošle godine, odgovor je bio da je bespredmetno pitati o događajima koji se se dogodili prije više od godinu dana, a čini se da to pravilo vrijedi i dalje, da je nažalost dovoljno nakon učinjene štete pričekati da padne jedan snijeg i da svi zaborave na tek još jednu aferu u nizu.
