Dr. sc. Beata Halassy: Sustav treba učiniti takvim da omogući pozitivnu selekciju

Povodom u javnosti objavljenih mjera vezanih za reforme u znanosti i obrazovanju, a za čije se provođenje zalaže Most i koje su predmet pregovora s HDZ-om i SDP-om, razgovarali smo s dr. sc. Beatom Halassy, koja je pripremila program reforme znanosti i obrazovanja političke stranke U ime obitelji – projekt Domovina.

Narod.hr: Prva od predloženih mjera jest postupno podizanje razine ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj prema europskom prosjeku. Naime, navode da ulaganje u obrazovanje u Hrvatskoj iznosi 4,21 posto BDP-a, dok je europski prosjek 5,25 posto. Također, ulaganje u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj iznosi 0,81 posto BDP-a, dok je europski prosjek 2,01 posto.

Beata Halassy: Ovo je mjera koju treba pozdraviti, ali se nadam da je usklađena s mjerama u drugim područjima, za koje nisam ekspert, i koje stvaraju preduvjete da se ova mjera ostvari, tj. da stvaraju novčane uštede koje će se moći usmjeriti u sustav znanosti i visokog obrazovanja.

No, ova mjera sama po sebi nije dovoljna i nije prva koju treba poduzeti. Samo povećano ulaganje u sustav koji nije učinkovit i koji je zakočen, neće donijeti pozitivne pomake u gospodarstvu i društvu, a koji se od sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnologije očekuju.

Ograničit ću se na sustav znanosti i visokog obrazovanja, jer njega poznajem (makar vjerujem da se sustavi osnovno-školskog i srednjoškolskog obrazovanja ne razlikuju bitno).

Najvažnije negativne dvije stvari u sustavu znanosti su (1) da sustav ne zamjećuje i ne potiče kvalitetne pojedince i kvalitetne studijske programe (2) da se uopće ne mijenja sukladno postignutim rezultatima i potrebama društva.

Razlog je što je sustav u potpunosti zakočen. Sustav je nužno učiniti efikasnijim. Javnost treba znati da je sustav znanosti i visokog obrazovanja takav da ako jednom netko uspije u njemu dobiti radno mjesto na neodređeno vrijeme, ne postoji način da iz njega ispadne. Sustav napredovanja zaposlenih u njemu nužno je učiniti kompetitivnijim.

Jednom stečeni status u nekom trenutku ne smije biti garantiran i siguran, kao što je sada, već treba biti podložan konstantnoj provjeri. Sadašnji sustav nije nimalo kompetitivan i nije nimalo izazovan, jer iz njega ne možeš ispasti kako god da radio.

Ne možeš niti s više plaćenog radnog mjesta pasti na niže plaćeno radno mjesto.

Jedina metoda selekcije i popunjavanja radnih mjesta jest prirodni odljev u mirovinu. Apsolutno nikamo drugamo, osim u mirovinu.

Što govori da je to sustav u kojemu je dobro raditi, čak predobro. Sustav treba učiniti takvim da omogući pozitivnu selekciju.

Dakle potrebno je osmisliti dobar model unutrašnje mobilnosti unutar sustava u oba smjera: i prema gore (prema boljim plaćama) ali i prema dolje (prema lošijim plaćama).

Olakšati mogućnost otkaza onima koji su duže vrijeme neproduktivni i izbjegavaju radne zadatke. Mi moramo od znanstvenika tražiti da stalno teže boljem. Postojeći siguran sustav radnih mjesta ne bi podnio niti jedan poslodavac, a od države se traži da ga podnese. Poticajan i mobilan sustav koji daje prilike i prostora izvrsnim znanstvenicima nužno bi rezultirao izvrsnošću i napretkom cjelokupnog znanstvenog djelovanja, a to bi se odrazilo i u gospodarstvu i u društvenom životu zemlje.

Narod.hr: Most smatra da bi bi kontinuirano radili na politici napredovanja nastavnika i modelu dodjele razvojnih koeficijenata za zapošljavanje mladih znanstvenika, budući da su svi znanstveni novaci proteklih desetljeća zapošljavani na određeno vrijeme, a nastava i znanstveni rad u visokom obrazovanju i znanosti su pred kolapsom.

Beata Halassy: Osnovna bi zadaća znanstvenika, a time i sveučilišnih profesora, jer su oni u prvom redu znanstvenici, treba biti iznalaziti sredstva za financiranje bilo na javnim domaćim i međunarodnim natječajima, bilo u suradnji s gospodarstvom, zapošljavati na istraživanjima mlade ljude i kroz istraživanje na projektima provoditi kvalitetnu doktorsku i poslijedoktorsku izobrazbu.

Oni znanstvenici koji to mogu i koji su u tomu dobri, trebaju biti stimulirani napredovanjem u sustavu plaća prema gore, oni koji to nisu u stanju, trebaju se moći pomicati prema nižim plaćama, kao vrlo humana strategija za polagan izlazak iz sustava onih znanstvenika koji se sa kompetitivnim sustavom ne mogu nositi.

Most spominje samo napredovanje znanstvenika. Ako svi samo napreduju, jasno je da ne može biti ulaza u sustav za nove znanstvenike.

Sustav mora biti mobilan, s ulazima i izlazima iz njega.

S druge strane, znanstveni novaci su, kao što im ime kaže, ljudi koji se školuju za znanstvenike (pa time i sveučilišne profesore). U svijetu, u novije vrijeme i kod nas, naziv za takve ljude je doktorand.

Svugdje u svijetu se takvi ljudi zapošljavaju na određeno vrijeme, pa ne vidim zbog čega bi ovdje trebalo biti drugačije, što Most navodi kao problem.

Kad bi znanstvenici koji već jesu u sustavu bili učinkovitiji u privlačenju sredstava kroz projekte, za koje postoje niz mogućnosti, tada bi oni sami stvarali mjesta na Sveučilištima za formirane mlade znanstvenike, jer se na svaki projekt mogu zapošljavati ljudi. Kad bi uz to, sustav već zaposlenih bio mobilniji, takav da iz njega poneko, tko ne radi zadovoljavajuće, može i ispasti, ili barem pasti na niže plaćeno radno mjesto, bilo bi više mjesta za zapošljavanje mladih uspješnih znanstvenika za stalno.

Narod.hr: Most se zalaže i za razvijanje djelotvornog sustava stipendiranja učenika i studenata, te razvoj STEM područja (studijski programi u prirodnom, tehničkom, biomedicinskom i biotehničkom području).

Beata Halassy: Mjera koju svakako podržavamo, iako nije razrađeno na koji bi se način to činilo, i koja je u konačnici u skladu sa Strategijom znanosti i obrazovanja donesenom u 2014. godini.

Narod.hr: Obvezno bi vratili financiranje znanstvenih projekata u okrilje resornog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te eliminirali snažan utjecaj političkih struktura u obrazovanju i znanosti.

Beata Halassy: Ovu mjeru smatram apsolutno pogrešnom.

Osnivanje Hrvatske zaklade za znanost bio je vrlo važan iskorak prema racionalnijem dodjeljivanju javnih sredstava namijenjenih istraživanjima. HRZZ za sada radi na način koji je za znanstvenika apsolutno prezahtjevan u smislu nepotrebnog i pretjeranog administriranja.

No, usprkos tomu smatram da HRZZ treba biti jedino mjesto distribucije javnih sredstava namijenjenih istraživanjima, te da sva sredstva koja se dodjeljuju trebaju biti dodijeljena na temelju istorazinske neovisne procjene, upravo na način na koji to HRZZ provodi.

Trenutačno se 60 posto sredstava namijenjenih istraživanju dodjeljuje putem HRZZ-a, a čak 40 posto dodjeljuje se direktno institucijama u sustavu znanosti da same njima upravljaju. MZOS dodjeljuje ova sredstva institucijama putem programskih ugovora i to je dio sredstava koji se ne koristi racionalno i čije se trošenje ne kontrolira na zadovoljavajući način.

Također, ovakvo dodjeljivanje sredstava putem MZOS-a uopće ne potiče financiranje izvrsnosti, niti je podvrgnuto strogom nadzoru i taj dio financiranja potrebno je također preusmjeriti na HRZZ. Kad bi sva sredstva bila dodjeljivanja putem HRZZ-a, kvalitetnim projektima bilo bi moguće dodijeliti i više novaca od trenutačno maksimalnih milijun kuna, što je za mnoga područja objektivno malo.

Mogao bi se određeni postotak projektnih sredstava namijeniti i za potrebe ustanove koja administrira projekte i pruža im potrebnu logistiku. Treba ulagati dodatne napore da se rad HRZZ-a osnaži, ubrza, i otkloni uplitanje politike i ovisnost rada zaklade o politici (jedna od mogućih mjera je da se iz sredstava prikupljenim od privatizacije nekog poduzeća dio sredstava stave na u neki fond ili na neki račun, te od kamata financira rad HRZZ-a). Treba nadzirati kvalitetu i rad evaluatora i recenzenata. Trenutačno su pravila provedbe HRZZ projekata opterećena prevelikim administrativnim zahtjevima, što je posljedica silnog straha da ne bude nenamjenskog trošenja novaca poznatog iz ranijih razdoblja kad su se sredstva dodjeljivala iz MZOS-a.

Taj pretjerani formalizam potrebno je s vremenom ublažiti.

Narod.hr: Jedna od predloženih reformi je eksperimentalno uvođenje male mature u prvom tromjesečju 2018. godine, a posebno se zalažu za zaštitu nastavnika od nasilja učenika i roditelja – ta bi mjera krenula od četvrtog kvartala iduće godine.

Beata Halassy: Uvođenje male mature kojoj bi prethodila izrada kataloga obrazovnih ishoda na završetku osnovne škole kojom bi se definiralo što učenici na kraju osnovne škole moraju savladati, je mjera koju svakako podržavamo.

Nastavnici, posebno u osnovnoj školi, vrlo su nesamostalni u ocjenjivanju i podložni pritiscima ravnatelja, roditelja, stručnih službi škole. Uvođenje male mature riješilo bi dio tih problema i izjednačio razlike među školama te dovelo do pravednijeg upisa u srednje škole.

Iako nije jasno iz ove kratke izjave na koji bi se način to provodilo, problem nasilja nad nastavnicima je svakako gorući problem i pozdravljamo njegovo aktivno rješavanje.

Smatramo da ga treba rješavati odgovarajućim pedagoškim mjerama i sustavnim radom s učenicima od najranije dobi o prevenciji nasilnog ponašanja. Također, podržavamo odredbu kojom se napad na nastavnike treba tretirati i sankcionirati kao napad na službenu osobu.

Pritisci roditelja posebno su učestali na kraju školske godine, prilikom zaključivanja ocjena. Koncentracija na samu brojku, na ocjenu, dovodi do mnogih problema nasilja i pritisaka ovdje spomenutih.

Potreban je sustavan rad s učenicima i roditeljima kako bi se usvojio stav da ocjena nije najvažnija i da iza ocjene mora postojati znanje. Nastavnik treba biti autonoman i zaštićen od sustava, a sve nepravilnosti treba rješavati savjetodavni i inspekcijski nadzor.

Narod.hr: Most bi također smanjio PDV na znanstvenu opremu na pet posto i izjednačio uvjete besplatnih udžbenika i prijevoza na državnoj razini, te ustrojio Fond za predfinanciranje EU projekata.

Beata Halassy: Ovo su konkretne mjere, koje svakako podržavamo. Predlažemo da se također iz jednog takvog fonda osigura financiranje onih projekata koje su znanstvenici prijavili na europske natječaje, na kojima su visoko ocijenjeni i predloženi za financiranje, ali koji na kraju ostanu nefinancirani, zbog ograničene raspoloživosti budžeta. To su projekti koji su prošli međunarodnu recenziju, bili evaluirani na najvišoj razini, i smatramo da ih treba podržati i financirati nacionalnim novcem za istraživanje.