Karte su konačno otkrivene, a jasno i glasno ih je otkrila nitko drugi do Mirela Holy. Ona je naime zabrinuta što je osoba koja, navodno, ima senzibilitet po pitanju klerikalnih skupina i koja je bivši član Hrasta uopće – političar.
“Očigledno Petrov ima veliki senzibilitet po pitanju klerikalnih skupina i klerikalnih interesa što me ni ne čudi s obzirom na to iz kojeg okruženja dolazi. Prije nego što je bio u Mostu i gradonačelnik Mosta bio je član Hrasta, spominjala se njegova bliskost s određenim katoličkim udrugama. Ono što brine je što je takva osoba političar.”, izjavila je za televiziju N1 bivša ministrica u vladi Zorana Milanovića.
Premda je Božo Petrov naglasio više puta da ga ne zanimaju vrijednosna pitanja, pa samim time niti katolička, Mirelu Holy zabrinula je činjenica što je on uopće političar. Pri tome je nisu zabrinule njegova moralna načela, etika, sposobnost, poštenje, elokvencija, sposobnost na suradnju i inteligencija, nego to što je blizak katoličkim udrugama!
Da je Božo Petrov blizak katoličkim udrugama nismo znali i on sam nikada se nije tako izjasnio, ali pitamo Mirelu Holy: zar osoba bliska katoličkim udrugama ne smije biti političar? Što je to tako ružno u katoliku ili osobama bliskim katoličkim udrugama i skupinama da ih se želi isključiti iz političkog života? U ovoj državi se 87 posto građana izjasnilo katolicima, pa se pitamo zašto bilo koju osobu koja je bliska katoličkom krugu isključiti iz političkog života? Stječe se dojam da se još uvijek u Hrvatskoj osjeća trulež komunizma, kada biti katolik značilo biti ne samo isključen iz političkog i javnog života, već biti i građanin drugog reda.
Taj sindrom očito je snažno i danas ucijepljen u svijest velikog broja ljudi s hrvatske (lijeve) političke scene kojima smeta bilo kakav snažniji politički angažman osoba bliskim katoličkom svjetonazoru.
Takvo stanje stvari uzrok je da su katolici bili pola stoljeća potpuno istisnuti iz javnog života, a to je uzrokovalo i njihovu pasivnost glede sudjelovanja u javnom životu. Posljednjih godina, kroz različite oblike djelovanja u nevladinim udrugama, političkim strankama demokršćanske orijentacije i osviještenih političara pojedinaca – katolička etika i moral vraća se na javnu scenu. To izaziva potpuno neopravdanu i neargumentiranu reakciju onih koji su sebe dugo smatrali jedinim pravovjernim kreatorima javnog života i vrijednosnih mjerila. Stoga se prozivanje ljudi koji se javno zalažu za katoličke vrijednosti još uvijek smatra poželjnim i naprednim, iako je u potpunoj suprotnosti sa samim osnovama demokracije i tolerancije kojima su često tim osobama puna usta. Stoga nije niti došlo do adekvatne reakcije voditelja na ovakvu, u suštini, diskriminatornu kvalifikaciju Bože Petrova.
Katolički politički pokreti bili su vrlo snažni u svim oblicima parlamentarne demokracije od 19. stoljeća do danas. Osobito su bili snažni u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Austro-Ugarskoj, Irskoj, Francuskoj i diljem Latinske Amerike. Prvi koji je pokušao ograničiti njihovo djelovanje bio je militantni Prus Bismarck, a nakon njega i neki drugi političari skloni autoritarnom vladanju. Isključivanje katolika iz javnog i političkog života, a osobito zbog vrijednosnog sustava koji zastupaju, bilo je na djelu u nacističkoj Njemačkoj od 1933.-1939., a osobito u vrijeme godina rata. Potpuno isključivanje i progon katolika iz javnog života bilo je jedinstveno u komunistčkim zemljama. Katolik je tamo značilo biti potpuno isključen iz politike.
U Hrvatskoj sve civilne udruge, političari ili osobe koje se percipira kao prokatoličke doživljavaju godinama medijsku izolaciju ili hajku prilikom pokušaja djelovanja u javnom životu. Sada je stigmu klerikalca, ni kriv ni dužan, dobio Božo Petrov samo zato jer nije zanijekao pravo ljudima da mole ispred bolnica, već se sasvim jasno izjasnio da su u 21. stoljeću dopuštena demokratska javna izjašnjavanja, pa i javne molitive.
Za Mirelu Holy, Anu Brakus i njihove istomišljenike to je zabrinjavajuće. Za razvoj demokratske i pluralne svijesti koja je nasilno bila gušena desetljećima to je – izvrsno.
