OTraje suđenje Haaškoga suda u slučaju Ratka Mladića kojemu se sudi za ratne zločine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, a naročito za masakr oko 8 300 osoba u UN-ovoj zaštićenoj zoni Srebrenica.
Međutim kakvu takvu satisfakciju neće dobiti i obitelji žrtava masovnih ubojstava u selu Škabrnja, u kojem su 1991. godine ubijena 84 civila i ratna zarobljenika, jer Haaški sud nije htio proširiti optužnicu zločinima počinjenim u Hrvatskoj. Po broju ubijenih, to je drugi najveći zločin srpskih snaga u ratu u Hrvatskoj, poslije ubojstva više od 200 zarobljenika na Ovčari nedaleko od Vukovara 20. studenog 1991. godine, a zna se da je upravo u tom zločinu u Škabrnji pobunjenim Srbima 18. studenog pomogla JNA kojom je zapovjedio Mladić.
Pod Mladićevim zapovjedništvom u rujnu 1991. 50 tenkova napalo je Šibenik. Uništeno je Kijevo, Vrlika, zaleđe Šibenika i Zadra. Zapovijedao je topničkim napadima na gradove Šibenik, Zadar i Sinj.
Srpske snage predvođene Ratkom Mladićem su 17. rujna 1991. godine okupirale i zauzele branu Peruća. 28. siječnja 1993. minirana je s 30 tona eksploziva pri najvećem zabilježenom vodostaju prilikom oslobodilačke Operacije Peruća pri povlačenju agresora. Prema riječima svjedoka Mladić je u pregovorima s hrvatskom stranom 1991. godine hvalio kako je osobno minirao branu i prijetio da će potopiti Cetinsku krajinu.
Zbog toga je na optuženičku klupu sjeo samo umirovljeni general Borislav Đukić. Optužnica Đukića tereti da je kao zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. kninskog korpusa nakon naredbe zapovjednika korpusa i Srpske vojske krajine generala Ratka Mladića i Mile Novakovića zajedno s majorom Milanom Koricom, zapovjednikom pogranične milicije SAO Krajine izdao zapovijed o rušenju brane s 30 tona eksploziva. Eksplozija je prouzročila izravnu štetu od 90 milijuna kuna, a na sanaciju je potrošeno dodatnih deset milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Na optuženičkoj klupi u Splitu našao se samo Đukić jer je Mladić u Haagu, Korica je nedostupan, a Novaković je preminuo prošle godine te je taj dio spisa izdvojen.
Suđenje za Peruču: Mladić se u pregovorima hvalio da je osobno minirao branu
Započeti sudski postupci protiv Mladića u Hrvatskoj, za ovaj i još neke slučajeve, nikada nisu dobili sudski epilog, jer je Hrvatska, na zahtjev međunarodne zajednice, kada je počela prilagođavati 2000. svoje pravosuđe Europskoj uniji (EU), obustavila suđenja za ratne zločine u odsutnosti, pa se vjerovalo da je Haški sud preuzeo teret i moralnu obavezu za suđenje Ratku Mladiću.
Zato su hrvatska javnost i vlast reagirali valom nezadovoljstva nakon što je 1. lipnja 2011. godine glavni tužitelj Serge Brammertz potvrdio da tužilaštvo tog suda ne namjerava proširivati optužnicu protiv Ratka Mladića.
Političke stranke su se međusobno optuživale, dok su ratne žrtve cijelu političku klasu optužile za nesposobnost i zanemarivanje patnji žrtava Mladićevih napada.
Ime Ratka Mladića vezuje se uz najteže ratne zločine srpskih snaga i Jugoslovenske narodne armije (JNA) u južnoj i središnjoj Hrvatskoj 1991. i 1992. godine.
Haški optuženik je od lipnja 1991. do 12. svibnja 1992. zapovijedao 9. korpusom JNA u Kninu, političkom središtu pobune hrvatskih Srba protiv vlasti u Zagrebu.
U tom su razdoblju vođene najteže borbe hrvatskih i srpskih snaga tijekom cijeloga rata u Hrvatskoj, koji je trajao od polovine 1991. do početka kolovoza 1995. godine.
Prema podacima Državnog odvjetništva Hrvatske (DORH), Okružni sud u Šibeniku osudio je u srpnju 1992. Ratka Mladića i još šest osoba za ratne zločine počinjene na području dalmatinskog grada Šibenika, te Knina i Sinja, gradova u zaleđu Šibenika i Splita.
Mladić je tom presudom u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora “zbog napada na mjesto Kijevo te okolna sela u kolovozu 1991., Sinj i okolna mjesta od kolovoza do studenog 1991., Vrliku u kolovozu 1991., Maljkovo, Potravlje, Šatrić, Dabar u rujnu 1991., Sinj u prosincu i listopadu 1991. i područje Šibenika u rujnu 1991. godine”, navelo je Državno odvjetništvo u službenom priopćenju.
Tri godine kasnije, u prosincu 1995., Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u odsutnosti je optužilo Mladića i još tri osobe zbog pokušaja miniranja hidroelektrane Peruča nedaleko od Sinja.
Optužnica ih tereti “da su od rujna 1991. do siječnja 1993. isplanirali i u siječnju 1993. godine organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata, te time i ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno od brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu”.
JNA je 1991. i 1992. postavila eksploziv u temelje brane akumulacijskog jezera i hidroelektrane Peruča, te ga aktivirala u siječnju 1993. godine.
Brana je teško oštećena, ali ne i srušena. Akumulacijsko jezero Peruča stoga se nije izlilo, pa je izbjegnuta katastrofa naselja nizvodno od hidroelektrane.
Optužnica za miniranje brane Peruča nikada nije rezultirala sudskom presudom protiv Ratka Mladića jer je Hrvatska u međuvremenu prestala suditi za ratne zločine u odsutnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
