Foto: Fah

U HRT-ovom Dnevniku 3, u utorak navečer, gostovao je politički analitičar Žarko Puhovski, koji je komentirao HDZ-ove šanse na predstojećim parlamentarnim izborima, ali i njihove predsjedničke izbore unutar stranke.

Tom prilikom dotaknuo se “vjerojatnog budućeg predsjednika stranke” – Andreja Plenkovića, pa ga je voditeljica pitala ne bi li bilo bolje da je bilo više kandidata, dodavši kako je Zlatko Hasanbegović taman odustao od kandidature za predsjednika HDZ.

Na to je Puhovski izjavio da bi bilo bolje da je bilo više kandidata, “ali doista je čudno kako bi netko tko je musliman mogao biti predsjednikom demokršćanske stranke, to zaista ne razumijem”, čime je zbunio i voditeljicu.

Sveprisutni politički analitičar omiljen na Hrvatskoj televiziji, ali i Hrvatskome radiju, gost tribina koje organizira GONG, Documenta ili primjerice uvodničar na tribinama Centra za demokraciju i pravo Mika Tripalo, koja je kao i sve prethodno navedene udruge korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva o čijem smo djelovanju opširno pisali.

Žarko Puhovski rođen je 1946. u Zagrebu, gdje je završio i školovanje. U gimnaziji je bio isključen iz Saveza socijalističke omladina zbog jednog referata o seksu i kontracepciji. Miko Tripalo ga je poslije vratio u tu organizaciju, navodi Večernji list.

Za vrijeme Hrvatskoga proljeća, početkom sedamdesetih, Puhovski je spadao u frakciju ondašnjih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, bio jedan od krunskih svjedoka na monstruoznim političkim procesima negdašnjim studentskim kolegama: Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku, Goranu Dodigu, Anti Paradžiku i drugima.

Nakon studija fizike (u Zagrebu) i filozofije (u Frankfurtu) diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Od 1973. bio je asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dok je Puhovski napredovao na svojim studijima i položajima, njegovi negdašnji kolege robijali su u komunističkim tamnicama.

U politiku se vraća 1988. kao osnivač i predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), organizacije marksista koji su htjeli očuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi Socijalistička konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisnost.

Založio se, među ostalim, za to da „općine u kojima većina nije za otcjepljenje, ostaju u Jugoslaviji ako su uz njezinu (novu) granicu, a ako nisu uživaju posebna međunarodnopravno podržana jamstva vlastite posebnosti u prijelaznom razdoblju“.

Tijekom raspada Jugoslavije, zagovarao je tezu o dogovorenoj podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije koja u sebi uključuje etničko čišćenje Bošnjaka iz pripojenih područja s prešutnim pristankom međunarodne zajednice.

Nakon što je 2000. srpski nacionalist Vojislav Koštunica pobijedio na srbijanskim predsjedničkim izborima, mediji su objavili da je Puhovski „ponosan na bliskost s Koštunicom“. Od početka rada HHO-a Puhovski je aktivni djelatnik te organizacije. Na njenom čelu bio je od 2000. do 2007. a sljedeće godine istupa iz te udruge zbog razlaza s dugogodišnjim suradnikom Ivom Bancem, navodi Večernji list.

Svjedok lažnog genocida

Uoči svjedočenja na Haaškom sudu, gostovao je na radiju i u jednosatnom razgovoru optužio Hrvatsku za etničko čišćenje tvrdeći da je jedan od ciljeva vojno-redarstvene operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića.

Istaknuo je u tom razgovoru kako ga ICTY za svjedoka traži zbog toga što je on bio autor “dijela teksta, uvoda u objavljene dokumente koje je HHO u obliku knjige tiskao prije nekoliko godina kao svoje stajalište prema cijeloj situaciji u doba Oluje,” i dodao “Ono što je bitno jest da smo mi u tim dokumentima objavili 700-tinjak imena žrtava, a nikad nijedno ime nije bilo javno osporeno, izdržali su provjeru. Što ti podatci znače u konkretnom postupku, stvar je za zaključak suda”, rekao je Puhovski.

Tako je Puhovski bio svjedok tužiteljstva Haaškoga tribunala u sudskome procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena Markača i generala Ivana Čermaka u kojem je htio tu svoju tezu o Oluji dokazati.

U četvrtak 12. veljače 2009. godine Puhovski je, smirenim glasom, ovako svjedočio: “Oluja je bila nužna i opravdana upravo sa stanovišta ljudskih prava jer je takozvana Republika Srpska Krajina počivala na sustavnom nijekanju ljudskih prava ljudi koji su ondje živjeli i ugrožavala druge napadima na druga područja. U operaciji Oluja i nakon nje došlo je do vrlo ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Nekoliko stotina civila je ubijeno, a velik broj bio je prisiljen napustiti svoje domove, pa su efekti te akcije bili jednaki etničkom čišćenju”, navodi Slaven Letica u Vijencu opisujući Lik i djelo Žarka Puhovskog, pod naslovom Svjedok lažnog genocida.

Tužiteljstvu je bilo presudno da takozvani vodeći hrvatski borac za ljudska prava, pod prisegom, izgovori riječi koje bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith nije želio izreći u dvama haškim procesima u kojima je bio svjedok: protiv Slobodana Miloševića (u lipnju 2003.) i protiv trojice hrvatskih generala (u lipnju 2006).

Posljednjega dana svjedočenja u Haagu Puhovski je potvrdio tezu obrane kako su vlasti takozvane Krajine imale izrađene planove za evakuaciju cjelokupnoga srpskog življa, pa je “posve je jasno da je Puhovski zapao u logičku slijepu ulicu: ako je odlazak Srba bio planiran, on se ne može smatrati etničkim čišćenjem”, ističe Slaven Letica.

“Zaključak do kojega bi moralo doći sudsko vijeće logički je neosporiv: Žarko Puhovski 2009. na sudu je govorio ‘istinu’ one vrste koju je govorio na Županijskom sudu u Zagrebu 1972. A ta je „istina” zapravo: priprosta, a zlokobna – logička i činjenična laž!”, zaključuje Letica opis lika i djela Žarka Puhovskog.

Dokument HHO-a koji je na suđenju hrvatskim generalima u Haagu zastupao Žarko Puhovski tvrdi je da je u “Oluji” ubijeno 667 srpskih civila. Optužio je Puhovski za to generale Gotovinu, Markača i Čermaka, rekavši da su sudjelovali “… u udruženom zločinačkom pothvatu etničkog čišćenja Srba nakon Oluje”.

“Puhovski je na sudu doslovno ismijan”, kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, “jer je sud utvrdio da ‘…izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama’. Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u “Oluji” ubijena 42 srpska civila.

“Svaka smrt je najveća tuga za ljudski rod”, ističe prof. dr. sc. Hebrang, “ali je manipuliranje brojevima ubijenih pravi zločin. Puhovskog i njegove podatke podržavali su razni manipulatori istine, kao što su Zoran Pusić i Vesna Teršelić te razne udruge kao “Documenta”, “Gong”, “BaBe” itd. Puhovski je nakon totalnog debakla u Haagu nagrađen sve češćim pojavljivanjem na HRT-u, pa možemo opravdano pitati je li to blaćenje Hrvatske bez argumenata bila baš samo njegova akcija ili udruženi pothvat?”, pita se prof. dr. sc. Hebrang.

Izjave o Bleiburgu i Jasenovcu

Na okruglom stolu u srpnju 2012. izazvao je burne reakcije izjavivši da je na Bleiburgu počinjen zločin te da bi, po njegovu mišljenju, na taj dan trebalo dopustiti ustaške odore jer su ustaše na Bleiburgu bili žrtva.

Također bi, po njegovu mišljenju, komemoraciju u Jasenovcu trebalo organizirati bez izvođenja hrvatske himne, koja je, ustvrdio je, svako jutro budila logoraše. Kao primjer naveo je nacistički logor Dachau, gdje se, odlučeno je, nikada neće izvjesiti njemačka zastava, prenosi Dnevnik.hr.

Igor Vukić, novinar, istraživač i član “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”, objavio je zanimljiv podatak da su za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Božidar Puhovski, otac Žarka Puhovskog, i Đuro Puhovski, njegov stric, zbog pomaganja komunističko-partizanskom pokretu, bili su zatočenici sabirnog logora Jasenovac. Obojica su kasnije amnestirani i pušteni. Božidar Puhovski pušten je 10. travnja 1944. godine, na treću obljetnicu objave Nezavisne Države Hrvatske, a Đuro Puhovski na Božić iste godine.

Izgubljen u bespućima vlastitog ideološkog postmarksističkog kalupa

U osvrtu na izjave Žarka Puhovskog, mr. sc. Jure Vujić, pravnik, geopolitolog i esejist, ističe članak Žarka Puhovskog “Bespuća intelektualne desnice“ u kojem se okomio na Hasanbegovića, Ivicu Šolu, Davora Huića te samog Vujića i HNIP.

“Izgubljen u bespućima vlastitog ideološkog postmarksističkog kalupa, razvidno je kako se silno trudi dokazati bespuća intelektualne desnice, čeprka po portalima, ulaže silnu energiju da pokaže koliko je pametniji, intelektualno superiorniji u maniri postkomunističkog barbarogenskog „nadčovjeka“ (Ljubomira Micića, ideologa „jugoslavenskog novog čovjeka“), od ovih desničara, polusvijeta, i nazadnih „untermenschena“ (podčovjeka) pa propituje svaki zarez, prepustivši se pojmovno lingvističkoj onaniji”, navodi mr. sc. Vujić, posluživši se Gotovčevim citatom o Puhovskom: “Evo što Gotovac misli o Puhovskom kada piše kao o ‘malom popravljaču društva koji s povišenim glasom samodopadne brbljavosti iznosi prigovore većem, slavnijem i jadnijem popravljaču’ ili uz čije ime i članak navodi sljedeću opasku ‘mješavina šarlatanstva, licemjerstva, gluposti i podlosti’, navodi mr. sc. Vujić.

Žarko Puhovski ima kći iz braka s Nadeždom Čačinović o kojoj smo više pisali ovdje.

Kao što je prof. dr. sc. Hebrang istaknuo – Puhovski je danas čest komentator aktualnih političkih događanja u hrvatskim medijima – zato što je politički najstručniji Hrvat, ili možda najpodobniji?

Izvor: narod.hr