Zbirka dokumenata autora Vladimira Benkovića “Dokumenti iz iseljeništva – Uloga hrvatskih intelektualaca u borbi za slobodnu Hrvatsku” predstavljena je u auli Sveučilišta u Zagrebu i sadrži dokumente o radu AMCA-e Toronto u vrijeme Domovinskog rata i uspostave slobodne Hrvatske. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor rekao je da su “svojim sustavnim i aktivnim pomaganjem Republici Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata AMCA udruge širom svijeta odigrale važnu ulogu u borbi za njezinu neovisnost”.
Inicijativni odbor Almae matris Croatiae alumni sastao se u Torontu 1989., a prvu godišnju skupštinu održao je u ožujku 1990. godine. AMCA Toronto pristupio je i radu Kanadsko-hrvatskog kongresa.
Nazor je rekao da je riječ o knjizi u kojoj je na gotovo 1280 stranica u 12 poglavlja predstavljena opsežna korespondencija između AMCA-e i tadašnjih ustanova, medija i važnih osoba od 1990. do 1999. godine. “Dokumenti navedeni u ovoj knjizi svjedoče o usrdnom djelovanju hrvatskih intelektualaca, akademskih građana u iseljeništvu okupljenih u AMCA-u, ali i svih ostalih koji su kroz spomenutu ulogu pomagali Hrvatskoj”, rekao je Nazor i dodao da su u prilogu knjige CD-i s cjelokupnim izdanjem časopisa Gaudeamus, u to doba jedinog hrvatskog glasila na engleskom jeziku na sjevernoameričkom kontinentu, kao i korespondencija s New York Timesom koji je u američkom tisku bio i ostao predvodnik u antihrvatskoj promidžbi.
Branko Kunst, osnivač AMACIZ-a, prvog alumni društva na Sveučilištu u Zagrebu rekao je da knjiga pokazuje što je sve učinila AMCA Toronto za uspostavu i priznanje hrvatske države. “Sljedeći važni trenutak AMCA-e bila je skupština koja je održana 2. lipnja 1992. u Zagrebu, dakle nakon što je Hrvatska uspostavljena kao demokratska država i priznata. Tada je u nazočnosti predstavnika AMCE-e iz zemlje i inozemstva napravljen i prihvaćen dogovor oko pristupanja saveza društava bivših studenata. Tu su se objedinila sva društva u jednu organizaciju”, smatra Kunst.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1991. do 1998. godine Marijan Šunjić osvrnuo se na dijasporu i njezino djelovanje: “Dijaspora je u to vrijeme imala tri glavna smjera, pri čemu akademski dio čak nije bio prioritetan jer je Hrvatska bila ugrožena. To je bila humanitarna pomoć, vojna pomoć uz posebno sudjelovanje mnogih iseljenika, širenje istine o Hrvatskoj, znači političko-informativno djelovanje”.
Kada je riječ o Sveučilištu, Šunjić smatra da je “naglasak bio na reformi Sveučilišta, nešto manje na materijalnoj pomoći, obnovi, stipendiranju studenata, kadrovskoj pomoći i posredovanju u stvaranju kontakata i suradnji sa stranim sveučilištima”.
Autor i urednik knjige Vladimir Benković objasnio je prisutnima na predstavljanju knjige razloge njezina objavljivanja. “Prvi je razlog da ono što nije napisano ili objavljeno na televiziji, ne postoji. Drugi je razlog to što se zadnjih godina, možda čak i dekade, prema nama koji smo bili u iseljeništvu odnosi jako loše. Barem je to naš dojam i umanjuje se ono što smo mi učinili”.
Benković se osvrnuo na današnju situaciju u Hrvatskoj i djelovanje budućih generacija: “Buduće generacije imat će što raditi, a nadam se da će na neki način ironija situacije da ovaj skup održavamo na Trgu maršala Tita, nekako malo pomaknuti faktore da to promijene. A Hrvatskoj televiziji nadam se da neće imati u onom što se hrvatski zove primetime jednu takvu emisiju o ljudima koji poriču da smo se mi borili i koji su nam nametnuli embargo na oružje kada smo se trebali braniti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
