Cjelovita kurikulna reforma nepravilno je građena i vođena, pogrješna u mnogo čem. U svojoj srži to je ipak politička subverzija i zatvoren krug ljudi kojima je to višegodišnja zanimacija. Potrebna je suvisla reforma odgoja i obrazovanja, a ne zamjena kurikula. Ni jedan objavljeni prijedlog ne prati troškovnik ni popis očekivanih koristi. Jovanovićev Kurikul Zdravstvenoga odgoja ogledan je za sva 52 novopredložena…

To su naglasci iz intervjua koji sam 23. travnja 2016. dao katoličkomu tjedniku Glas Koncila. Razgovor je objavljen u broju 2184 od 1. svibnja 2016., na str. 6–7, pod naslovom „Cijeli pothvat nije ni legitiman ni legalan“, s uvodom novinara Tomislava Šovagovića, a glavni urednik msgr. Ivan Miklenić osvrće se na nj u uvodniku: „Reformu obrazovanja treba odgoditi“.[1]

Razgovor prenosimo u cijelosti uz napomenu da su pitanja ovdje obrojčena radi lakšega snalaženja, u tekstu su dodane poveznice kojima se dokumentira pojedina tvrdnja i nekoliko objasnidbenih bilježaka.

Izostala raščlamba stanja

1. Možete li, kao osoba koja prati „reformu“ od početka, dati kratak pregled kako je došlo do sadašnjega prijedloga 52 kurikula ili uputnika i rasprave o njima?

„Cjelovita“ je reforma osmišljena bez promjene pravnoga okvira. Stječe se dojam kako je riječ o nepriznavanju zakona, što vodi bezakonju u obrazovnom sustavu. Put do toga popločan je izbjegavanjem pravnikā: 52 objavljena prijedloga tzv. Cjelovite kurikulne reforme napisale su ukupno 373 osobe, od kojih je samo jedna osoba pravne struke.

Teoretičar kurikula Colin J. Marsh ističe da uputniku prethodi raščlamba stanja u kojem se nalazi odgojno-obrazovni sustav. No, ona je ovdje izostala! Ocjena postojećega stanja odskočna je daska za izradbu uputnika jer daje uvid, prepoznaje i osvješćuje stanje i poteškoće.

Od ostalih ispuštenih obvezatnih sastavnica uputnika neizostavno je istaknuti procjenu odgojno-obrazovnih potreba. No, Hrvatska nema demografsku, populacijsku, ni gospodarsku strategiju. Nije napisano ni usuglašeno kakvih nam i koliko zvanja i zanimanja treba. Na djelu je nedonesena, ali stvarna strategija kojom se mladi školuju za odlazak u inozemstvo.

2. Na temelju čega je onda zamišljena i izrađena Cjelovita kurikulna reforma?

Na temelju slatkorječivosti i političke samovolje.

Milanovićeva je Vlada pokrenula Strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije s nakanom da školstvo reformira, ali i da se u nj infiltrira sekularistička[2] i dženderistička ideologija.[3]

Strategija se ne temelji na određivanju ciljeva odgoja i obrazovanja za životni vijek, nije plod društvenoga dijaloga ni konsenzusa o pitanjima od zajedničkoga interesa, nego nametanja jednoga svjetonazora. Njezina provedba nastavit će i produbiti prijepore i daljnju neslogu u društvu.

Strategija je teško provediva i sadržajno, zbog opširnosti, i zbog potrebnih ulaganja. Za njih nije bilo stvarne volje. Ona je megalomanska jer ima 38 ciljeva i još 69 podciljeva te čak 340 mjera! Cjelovita kurikulna reforma samo je jedan od tih ciljeva. Sve kad bi ona bila dobra, ne može biti uspješna jer bi istodobno s njom trebalo ostvariti i sve ostale ciljeve na području odgoja i obrazovanja, na kojima se uopće ne radi.

U saborskoj je raspravi Strategija osakaćena izbacivanjem svih rokova iz nje, pa nije jasno je li ona kratkoročna (2–3 godine), srednjoročna (3–5 godina) ili dugoročna. U zamjenu za brisanje rokova određeno je da Vlada donese Akcijski plan za provedbu Strategije, ali on do danas nije objavljen u Narodnim novinama. Rezultati Strategije bit će za srednje obrazovanje vidljivi tek 12, a za visoko obrazovanje konačni tek 17 godina od početka primjene reforme što može biti nepopravljivo.

Provedba Strategije povjerena je istim[4] ljudima koji su je pisali[5] i koji je u hodu samovoljno preinačuju.[6] To je suprotno načelu podjele posla i sprječavanja sukoba interesa kakva postoji između zakonodavne i izvršne vlasti, između tužitelja i sudca, između jednoga liječnika koji vadi organe za presađivanje i drugoga koji ih usađuje. [7]

Strategijom je u listopadu 2014. određeno da se o njezinoj provedbi skrbi Posebno stručno povjerenstvo pri Uredu predsjednika Vlade, ali već sljedećega mjeseca, u članku 4. Odluke o osnutku toga Povjerenstva piše da ono djeluje pri Ministarstvu.[8] Povjerenstvo je bez natječaja i bez odluke Vlade imenovao Zoran Milanović.

Mjerom 2.1.1. Strategije određeno je da Posebno stručno povjerenstvo, radi provedbe Cjelovite kurikulne reforme, utvrdi mjerila i načela ustroja Ekspertne radne skupine. Ako su utvrđena, ta mjerila i načela do danas nisu objavljena.

Strategijom je određeno (također mjera 2.1.1.) da Posebno stručno povjerenstvo raspiše natječaj za izbor članova Ekspertne radne skupine. Ono to još nije učinilo, nego je Ministarstvo – koje za to Strategijom nije ovlašteno – uoči Božića 2014. objavilo „javni poziv za prijavu kandidata“. Iako se javnim pozivom tražilo „voditelja i pet članova Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikulne reforme“, ministar Mornar je 28. siječnja 2015. imenovao voditelja i šest članova. Kao tehnički ministar produljio im je mandat do 29. veljače 2016. Novi ih je ministar Šustar ponovo imenovao na neodređeni rok bez ikakva natječaja, čak i bez zaprimljena izvješća o dosadašnjem radu.

Ekspertna radna skupina birala je svoje suradnike u ukupno 56 stručnih radnih skupina.[9] Iako je Strategijom predviđen natječaj za izbor članove svake od njih (mjera 2.4.2.), nije ga bilo, i ni jedna stručna radna skupina nije „izabrana“ nego je imenovana nakon prikupljenih prijava. Razlika nije samo u nazivima nego i u svrsi – natječaj je radi izbora, dvosmjeran, s pravom na žalbu, a javni je poziv jednosmjeran, bez povratne informacije, manje transparentan.

Ukratko, cijeli pothvat nije ni legitiman ni legalan.

knjiga škola klupa

Procedura je oblikovnica demokracije

3. Možete li pojasniti tvrdnju da pothvat nije legalan?

Zakon o procjeni učinaka propisa nalaže da se unaprijed sastave, javnosti predoče i unaprijed rasprave očekivani dobri i loši utjecaji bilo kakvih promjena na gospodarstvo, proračun, društveno osjetljive skupine, provedbu postupaka ili povezan rad više javnopravnih tijela. No, ovdje je to posve izostalo. Nije utvrđeno koliko bi reforma stajala Državu, koliko županije, gradove i općine, a koliko roditelje i same učitelje.

Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva određuje da Ministarstvo obrazovanja obavlja poslove koji se odnose na nacionalni kurikul; udžbenike, normative, standarde i razvitak školstva (čl. 23. st. 1.). Cjelovitu kurikulnu reformu pak ne vodi Ministarstvo, nego paralelno tijelo.

Zakon o državnim službenicima propisuje da poslove iz djelokruga državnih tijela obavljaju državni službenici (čl. 3.). Budakovo Posebno stručno povjerenstvo i Jokićevu Ekspertnu radnu skupinu ne čine državni službenici. To je kao da posao sudca, carinika, poreznika, policajca, vojnika, pilota ili liječnika obavlja netko izvan toga sustava. Zašto se krši zakon, a posao državnoga tijela povjerava ljudima koji nisu primljeni u državnu službu?

Zakon o odgoju i obrazovanju nije propisao da se kurikulom ili uputnikom, kao vrstom propisa, uopće zamjenjuje dosadašnji nastavni plan i program, ni kad ili do kad to treba učiniti.

Zakon o udžbenicima nije uredio elektronička učila (udžbenike i druga nastavna pomagala), a CARNet je 15. travnja 2016. pozvao na nadmetanje za izradbu otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja i metodičkih priručnika za njihovu primjenu.

Ministarstvo je 18. travnja 2016. najavilo pokusnu provedbu kurikula od rujna 2016., ali kako ijedno nastavničko vijeće može to unaprijed prihvatiti, na neviđeno, kad se ne zna hoće li i u kojem obliku uputnici biti doneseni. Osim ako cijela rasprava nije farsa? Kako će se pokusni program odobriti i početi izvoditi kada za nj nisu i ne stignu biti odobreni udžbenici,[10] izvježbani učitelji, napisani nastavni priručnici,[11] utvrđen način stručnoga praćenja i vrjednovanja, osiguran novac, kako propisuje članak 29. Zakona o odgoju i obrazovanju?

Cjelovita kurikulna reforma dotiče se oko dvaju milijuna hrvatskih građana: 134 tisuće djece u 1600 dječjih vrtića, 330 tisuća učenika u 2.060 osnovnih škola, 180 tisuća učenika u 440 srednjih škola, njihovih roditelja, odgojitelja, učitelja, svih odgojno-obrazovnih ustanova i učilišta, 160 tisuća studenata… Kao da od posljedica Šuvarove reforme ništa nismo naučili, u ovu se srlja bez projekcija kako će se odraziti na gospodarstvo i društvo. Ni jedan objavljeni prijedlog ne prati troškovnik ni popis očekivanih koristi.

4. Je li nužno svako područje promatrati zasebno?

Na temelju dosadašnjih spoznaja, nema cjelovita uvida u ukupnost znanja koja se želi i mora prenijeti novim naraštajima. Tek tada se moglo pristupiti izradi pojedinih uputnika. Načinjeno je upravo obrnuto. Istodobno je pristigao veliki broj pojedinačnih, vrlo iscrpno obrazloženih prigovora na pojedine prijedloge. To je nemoguće riješiti u tako kratkom roku. Zato može biti pogubno ako reforma na silu ipak počne već ove jeseni.

5. Već ste tražili intervenciju povjerenice za informiranje i zbog javne rasprave o Okviru nacionalnoga kurikula…

Da, pisao sam joj čim je Ministarstvo otvorilo javnu raspravu o već dovršenom Okviru nacionalnoga kurikula, a ne o njegovu nacrtu. Ako je dokument već konačan, savjetovanje je bespredmetno. Osim toga, valjana rasprava nije moguća jer nema obrazloženja razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem toga Okvira i jer nije predočen nacrt akta kojim ministar donosi tu ključnu ispravu cijele reforme. Procedura je oblikovnica demokracije i zakonitosti.

6. Je li predloženi kurikul i rasprava o njemu – političko, znanstveno, školsko ili društveno pitanje? Možete li rangirati?

Ponajprije bi trebao biti znanstveno, pa školsko, pa društveno pitanje, ali kad se pomnije pogleda – ono je ipak u osnovi političko, politička diverzija.

7. Ima li u kurikulu ideologije?

Ideološki pristup je očit. Evo samo četiri primjera.

U Prijedlogu uputnika Hrvatskoga jezika popisom lektire izbačeni su stupovi i klasici hrvatske književnosti, pisci kršćanskoga nadahnuća i identiteta, prezrena je sva hrvatska književnost u iseljeništvu, a predložen niz naslova koji potiču pornografiju, nameću rodnu ideologiju, panseksualizaciju društva i institucionalizaciju pedofilije, vrve bolesnom sklonošću da se govore nepristojne, ružne i pogrdne riječi pa iz predložene lektire strše prostote i nastranosti.

Prijedlogom uputnika Povijesti nastavlja se partizanski revanšizam, jer se sva tri totalitarizma XX. stoljeća, fašizam, nacizam i komunizam ne tretiraju jednako – kao zlo.

Prijedlogom uputnika Katoličkoga vjeronauka taj predmet, za one učenike koji ga izaberu, ostaje konfesionalni vjeronauk samo po imenu, dok sadržajno postaje religijska kultura u kojoj se izostavljaju odgoj crkvenosti i vlastiti katolički identitet; poučava se više o religijama, nego o vjeri, a pogotovo se ne odgaja u vjeri; ispuštaju se svi pojmovi koji naručiteljima reforme nisu „politički korektni“, tj. poćudni.[12]

U Prijedlogu uputnika Građanskoga odgoja i obrazovanja ponavljaju se svi nedostatci anacionalnoga „građanstva“ na koje sam upozoravao u Jovanovićevu i Mornarovu uputniku.[13]

Sve se čini stihijski

8. Je li predložen kurikul podupiratelj hrvatskoga identiteta?

Trebao bi biti, ali nije. Na svakom je koraku vidljivo odstupanje od hrvatske tradicije u ime prilagodbe mehaničkomu prevođenju s engleskoga.

Nacionalna se književnost potiskuje u nastavi hrvatskoga jezika, a povijest države i naroda u nastavi povijesti.

9. Koliko je „priča“ o kurikulu odraz širega hrvatskoga društvenoga stanja?

Posve. Sve se čini stihijski, nepromišljeno, neodgovorno, stručno neutemeljeno, bez jasnoga koncepta i procjene odgojno-obrazovnih potreba, neplanski, u žurbi, bez stvarnoga dijaloga i sloge među strukovnjacima.

Koncepcijski i metodološki promašaj

10. Može li se štogod promijeniti sljedećih tjedana dok je otvorena stručna rasprava?

Sumnjam, jer je riječ o koncepcijskom i metodološkom promašaju, a ne o ispravljanju jezičnih pogrješaka ili dodavanju pojedinoga pojma. A upravo se na to svelo dotjerivanje krovne isprave cijele reforme Okvira nacionalnoga kurikula, o kojem je stručna rasprava trajala samo pet radnih dana i koju Ekspertna radna skupina, unatoč pozivu povjerenice za informiranje, nije produljila.

Forma predloženih uputnika upućuje na model „otvorenoga uputnika“ koji pruža veliku slobodu učiteljima u samostalnom odabiru nastavnih tema i opsegu poučavanja sadržaja. Učitelji u Hrvatskoj, prema dosadašnjoj tradiciji nastavnih planova i programa, imali su jasno zadanu formu s propisanim sadržajima poučavanja u vrlo jasnim okvirima nastavnih sati. Stoga, naši učitelji nisu pripremljeni za ovaj oblik uputnika i očekivati je velike razlike u poučavanim sadržajima i nesnalaženje učitelja s manjim iskustvom.

Zdravstveni odgoj i kršenje ustavnih prava

11. Što je s oglednim kurikulom – Zdravstvenoga odgoja?

Ta ostavština Željka Jovanovića doista je ogledan kurikul. Sedam od njegovih 14 autora sada radi na Cjelovitoj kurikulnoj reformi![14] Nema jamstava da prijedlozi 52 nova uputnika koja su upravo na raspravi ne će nastaviti stazama isključivosti koje je on utro; oni, naime, nisu plod pluralističnoga dijaloga, nisu ih pisali najbolji strukovnjaci, nego su radne skupine prečesto plod kružoka i dogovora poznanika i pojedinih interesnih lobija. Taji se koliko porezni obveznici sve to skupa plaćaju.

Ni Posebno stručno povjerenstvo Nevena Budaka ni Ekspertna radna skupina Borisa Jokića još nisu podnijeli izvješća o svojem radu premda djeluju već drugu godinu.

Vladinom Odlukom od 6. studenoga 2014. o osnutku Posebnoga stručnoga povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja određeno je da ono o svom radu pisanim putem izvješćuje Vladu najmanje jedanput godišnje; Vladina službenica za informiranje mi je 19. travnja 2016. potvrdila da Vlada još nije zaprimila ni jedno izvješće toga Povjerenstva.

povjerenstvo

Ministar Predrag Šustar zatražio je 11. ožujka 2016. (točke VI. i VII.) od Ekspertne radne skupine da u roku od 15 dana izradi plan buduće aktivnosti s jasnim zadaćama, odgovornostima i rokovima i izvješće o učinjenom od 28. siječnja 2015. do sada. Nije objavljeno je li Ministarstvo zaprimilo ta izvješća.

Novomu ministru obrazovanja teče četvrti mjesec službe, a još uvijek izvan snage nije stavljen ideologizirajući, neznanstveni, protunaravni Zdravstveni odgoj iz 2013. koji potiče spolnu neodgovornost i krši niz ustavnih prava djece na čednost, slobodu savjesti i vjeroispovijesti!

Od javnosti se sveudilj taje očitovanja dana u javnu raspravu koju je 22. svibnja 2013. o tom uputniku naložio Ustavni sud. Ona je bila najposjećenija javna rasprava u hrvatskoj povijesti s više od 2700 sudionika.

Kad sam tražio pristup svim neokljaštrenim očitovanjima, ministar Željko Jovanović mi je 3. rujna 2013. otpisao da su integralna očitovanja uništena, a kad su Hrvatski državni arhiv i Ministarstvo kulture potvrdili da se sve gradivo o nastanku propisa mora čuvati kao pismohransko, i povjerenica za informiranje poništila ministrovo rješenje, Jovanović je 2. travnja 2014. odredio da platim 5.887,85 kn da bih dobio DVD sa svim očitovanjima. Premda je prema Zakonu o pravu na pristup informacijama Ministarstvo bez ičijega traženja dužno na internetu objaviti sva prispjela očitovanja javnosti i svoje razloge neprihvaćanja njihovih prijedloga.

U povodu nove žalbe povjerenici za informiranje ministar Vedran Mornar je 5. siječnja 2016. potpisao poziv da platim 3.074,10 kn pa da ću dobiti DVD s 5105 stranica, ali anonimiziranih, s precrtanim imenima autora. Podatak tko je i što predložio jako je važan u donošenju propisa. Njim se javni interes štiti od privatnoga, vrjednuje sama narav javne rasprave, poštuje autorska prava, sprječava grješnost struktura i podmuklost lobija. To je abeceda vladavine prava i elektroničke demokracije. Država je uistinu demokratska samo kad njezini građani imaju pristup informacijama kojima vlast raspolaže.

Neodgovorno ponašanje prema službenom jeziku

12. Otvoreno ste kritizirali nametanje riječi „kurikulum“. Što je kurikul, odnosno uputnik?

Kurìkul ili ùputnīk novi je naziv za prerađeni nastavni program. Bitna je razlika što nastavni program određuje sadržaj koji učitelj predaje, a uputnik određuje ono što učenik treba naučiti i znati. Žarište se s nastave prenosi na ono što od toga učeniku ostaje za život. To jest poželjno, ali se temelji na nedokazanoj teoriji.

Pojam kurikulum posljedica je nepromišljena preuzimanja anglosaske pedagogijske misli, nasuprot kontinentalnoeuropskomu umijeću poučavanja (didaktici) u kojem je ustaljen nastavni plan i program. Naime, pri prevođenju teorije kurikula Australca Colina J. Marsha previdjelo se da curriculum u engleskom potječe iz latinskoga, da je to anglolatinizam, a ne engleštica. Hrvati tu riječ spontano čitaju kao latinsku, a ne kjurikjulum kako ona zvuči na engleskom. Stoga ju je kao tuđicu iz latinskoga trebalo prilagoditi u kurikul. Jezikoslovci upozoravaju na to, ali među pedagozima i u službenoj uporabi bez obrazloženja se ostaje pri obliku kurikulum, što je točno u srpskom ili ukrajinskom, ali ne i u hrvatskom.

13. Zašto ustrajavate na raščišćavanju pojmovlja?

Zato što je upravo to primjer neodgovorna pa i neozbiljna odnosa prema svojoj kulturi, jeziku, nazivlju i baštini. Iako se inzistiranje na jednom pojmu može činiti nepotrebno, zapravo je riječ o odnosu prema službenom jeziku. Latinski glagol curro znači: trčati, teći, hitjeti, hrliti. Od njega je nastala imenica curriculum, u klasičnom latinskom: trk, tijek, utrkivanje, natjecanje, optok, kolotečina. U djelima sv. Tome Akvinskoga znači razdoblje, doba ili vremenski krug, a općenito u srednjem vijeku slijed učenja. Od 1919. godine na engleskom se određuje kao tijek poučavanja i učenja.

Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika u ožujku 2009. preporučilo je Ministarstvu obrazovanja uporabu oblika kurikul ili domaće riječi uputnik, no mnogi u hrvatskom političkom životu i raznim strukama, čini se, nemaju poštovanja prema materinskom i službenom jeziku.

Hrvatski zakonodavac još nije odredio što je kurikul.

Kurikul je uputnik, ono što upućuje, pokazuje komu put, naučava, poučava; upravlja. Uputnik je isprava koja šalje, upravlja u nekom smjeru; upoznaje učitelje, učenike i roditelje sa sadržajem školovanja, njegovom svrhom i načinom. Određuje smjernice kojima se: odgaja, poštuje i uči poštovati, oduševljava i uči voljeti znanje, poučava, podučava, uči, svladava, provjerava, utvrđuje, ocjenjuje i nagrađuje. U crkvenom nazivlju postoji sadržajno slična riječ – dirèktōrij, za programsku ispravu koja usmjerava određeno djelovanje u Crkvi.

Nejasnoća pojma kurikul

14. Krije li se iza većini nejasnoga pojma ipak jasna stvar?

Kurikul je bez opisno-određenoga pridjeva s pravom, i to svima, nejasan pojam jer postoje njegova razna određenja, podjele i vrste uputnika, takozvani državni („nacionalni“ ili službeni) i mjesni („školski“); zatvoreni (istoznačan s dosadašnjim nastavnim planom i programom), otvoreni (svitljiv, gibak: nedorečene upute i spontana nastava), mješoviti (ima izvedbene jezgre – predviđena temeljna znanja i slobodu u izvedbi); stvarni, formalni i neformalni; skriveni, integrirani; planirani, primijenjeni, naučeni… Usporedite to sa širinom značenja pojmova: zemlja, izbori ili utakmica.

Kurikul ima veze sa školstvom, reformom odgojno-obrazovnoga sustava, ali sam po sebi nije jednoznačan.

* S Petrom Marijom Radeljem razgovarao Tomislav Šovagović/Glas Koncila

—————————————————————————————

[1] Ivan Miklenić u osvrtu na ovaj razgovor ističe: „Budući da je reforma obrazovnoga sustava sudbinski važna ne samo za buduće naraštaje hrvatske nacije, nego i za čitavu hrvatsku naciju, za njezin opstanak, budućnost i identitet, a, očito je, postoje i još mnoga otvorena pitanja, potrebno je pitanju provođenja te reforme pristupiti što cjelovitije i sa stajališta zajedničkoga dobra.

Cjelovita kurikulna reforma opsežna je mozaična dokumentacija koja sadržava čak 52 kurikula ili uputnika, često pisana znanstvenim metajezikom, te je prosječni hrvatski intelektualac ne može posve ni razumjeti, a kamoli se mjerodavno upustiti u njezino vrjednovanje. Prosječni hrvatski intelektualac može se uključiti u raspravu tek o pojedinom ili dijelu pojedinoga od tih 52 kurikula, pa se nameće pitanje: ne treba li već u tome prepoznati opasnost da se želi nametnuti nešto maglovito, nejasno, gotovo neshvatljivo u cjelini? Glas Koncila dugo je tražio sugovornika za intervju o toj prevažnoj temi i dugo ga nije mogao naći jer su potencijali sugovornici odbijali govoriti o cjelovitom, stvarnom i životnom značenju predložene […] reforme. Konačno […] tu temu otvara mr. Petar Marija Radelj […] koji je otvoren za argumentiranu raspravu o svakom podatku i svakoj svojoj tvrdnji iznesenima u intervjuu.

[Radeljeve] tvrdnje, ako ne budu argumentirano opovrgnute, nikoga imalo dobronamjernoga u Hrvatskoj ne bi smjele ostaviti ravnodušnim, a osobito ne odgovorne na vlasti. Pitanje reforme obrazovnoga sustava jedno je od najvitalnijih društvenih pitanja i hrvatskoga naroda i države Hrvatske, i njihove budućnosti, pa se baš nitko – ni političari ni suradnici na tom projektu – nema pravo poigravati ni sudbinom pojedinaca, naraštaja ni čitave nacije. Pri tom ne treba misliti da su svi oni koji su sudjelovali u pripremi kurikula zlonamjerni ili premalo dobrohotni, no utjecaj politike i ideologije učinio je svoje, a reforma obrazovnoga sustava morala bi biti iznad svake stranačke politike i svakoga ideologiziranja i manipuliranja.“

[2] Sekularizam je pokret koji se zalaže za izgon religije iz javnoga života i umanjenje njezine važnosti u osobnom životu; fanatizam da vjeru i vjerska uvjerenja valja odbaciti i zanemariti; drugo ime za borbeni ateizam ili militantni agnosticizam. Izraz secularism na engleskom je godine 1851. skovao novinar George Jacob Holyoake (1817.–1906.). Sekularizam valja razlikovati od sekularnosti.

Svjetovnost, sekularnost (engleski secularity, njemački Säkularismus, portugalski secularidade) ili laičnost (francuski laïcité, kastilski laicidad, talijanski laicità) stanje je odvojenosti Države od Crkve ili nepostojanje isključive povezanosti Države s bilo kojom religijom ili protiv bilo koje religije, načelo da državne ustanove i njihovi predstavnici trebaju ostati odvojeni od vjerskih zajednica i njihovih predvodnika, tj. da su neutralne, a ne da su suprotstavljene religiji, Crkvi i drugim vjerskim zajednicama.

U svjetovnoj državi „svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. To pravo uključuje slobodu da se ima ili prihvati vjeroispovijest ili vjerovanje po svojem izboru, i slobodu da se pojedinačno ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje svoju vjeroispovijest ili vjerovanje bogoštovljem, opsluživanjem, prakticiranjem i učenjem [in worship, observance, practice and teaching; par le culte et l’accomplissement des rites, les pratiques et l’enseignement]“ (članak 18. Opće deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka od 10. prosinca 1948., članak 9. stavak 1. europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950., članak 18. stavak 1. Međunarodnoga sporazuma o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966., članak 1. stavak 1. Deklaracije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na osnovi vjeroispovijesti ili uvjerenja od 25. studenoga 1981., članak 12. stavak 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o zaštiti prava radnika selitelja i članova njihovih obitelji od 18. prosinca 1990., članak 10. stavak 1. Povelje temeljnih prava Europske unije od 2. listopada 2000., Poglavlje 1. načelo VII. prvi ulomak Helsinškoga završnoga akta Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji od 1. kolovoza 1975., članak 5. stavak d, točka VII. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije od 21. prosinca 1965., članak 14. stavak 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.). Zagovornici sekularizma djeluju protiv toga prava i zapravo su protiv sekularnosti države.

Obje riječi, sekularizam i sekularnost potječu od latinskoga pridjeva saecŭlāris: stogodišnji, stoljetni, svjetovan, ovosvjetovan, necrkven, laičan.

[3] Engleska riječ gender znači rod u gramatici, ali ju je novozelandski psiholog John Money (1921.–2006.) počeo rabiti za društveno određenje osobe: društveno-kulturni rod, spol prema vlastitu izboru, nasuprot biološki zadanu spolu. Dženderizam je ideologija, nadriznanstveno zastranjenje, „rodna teorija“, „filozofija seksualnosti“ ili zadojenost zamišlju odvajanja spolnosti od osobnosti, nijekanja objektivne biološke binarne značajke ljudske spolnosti (razlike između muškaraca i žena) prema kojoj postoji samo kulturna razlika, to jest: muško je muško, a žena je žena samo zato je netko tako odgojen ili se tako doživljava. Promicatelji te ideologije zamjenjuju riječ „spol“ riječju „rod“, za parove i skupine istoga spola traže „pravo na brak“, posvajanje djece, umjetnu oplodnju, zamjensko majčinstvo; traže da se u maticama ne iskazuje naravni, prirođeni, citogenetički, biološki ili prirodni, spol, utvrđen pri rođenju, nego onaj koji je proizvoljno odabran; traže da se u maticama ne navode „otac“ i „majka“ nego „roditelj 1“, „roditelj 2“, itd.

[4] Vlada Zorana Milanovića prihvatila je 3. srpnja 2014. Prijedlog Strategije znanosti obrazovanja i tehnologije, a na njegovim stranicama 2–7 navedena su 192 imena njezinih tvoraca. Ta su imena prethodno objavljena i u radnom materijalu 2013. godine, a ponovljena su i u posebnoj knjizi u nakladi Ministarstva znanosti, obrazovanja i tehnologije. Kad se ta 192 retka s imenima usporedi, broj angažiranih zapravo je dvije petine manji, tj. riječ je o 137 autora, od čega se 30 imena ponavlja ukupno 85 puta, najviše Boris Jokić sedam puta; Neven Budak šest puta; Tomislav Reškovac pet puta; Biserka Matić Roško i Melita Kovačević po četiri puta; Ana Tecilazić Goršić, Anto Bajo, Blaženka Divjak, Leo Budin, Maja Jukić, Mislav Balković, Petar Bezinović, Radovan Šoljaga i Tomislav Kilić po tri puta; Adrijana Višnjić Jevtić, Ankica Nježić, Branka Ramljak, Branko Rafajac, Damir Markučić, Drago Žagar, Edita Slunjski, Gordana Kovačević, Helena Burić, Iris Marušić, Lidija Vujičić, Mirela Lekić, Snježana Prijić-Samaržija, Tomislav Filetin, Vesna Rusijan Ljuština, Vesna Tomašić po dva puta.

[5] Tako je Neven Budak bio:

posebni savjetnik za znanost bivšega predsjednika Vlade Zorana Milanovića,
član Nacionalnoga koordinacijskoga tijela za izradu Strategije znanosti obrazovanja i tehnologije (str. 4),
predsjednik Nacionalnoga operativnoga tijela za izradu Strategije znanosti obrazovanja i tehnologije (str. 4),
član četiriju radnih skupina (za: Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje, Visoko obrazovanje, Cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih i Znanost i tehnologiju) pri izradi Strategije znanosti obrazovanja i tehnologije (str. 5),
a sada je:

predsjednik Posebnoga stručnoga povjerenstva za provedbuStrategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti, tehnologije i inovacija (nadređene Ekspertnoj radnoj skupini);
član Stručne radne skupine (podređene Ekspertnoj radnoj skupini) za izradbu Društveno-humanističkoga područja uputnika (2)
član Stručne radne skupine (podređene Ekspertnoj radnoj skupini) za izradbu uputnika Povijesti ( 2).
[6] Tako je Boris Jokić u izradbi Strategije bio:

član Nacionalnoga operativnoga tijela ( 4),
član Radne skupine za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje ( 5),
član Radne skupine za Cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih ( 5),
koordinator Tematske radne skupine za strategiju razvoja kurikula ( 5),
član Tematske radne skupine za izvanredne studije ( 4) i
član Tematske radne skupine za osiguranje kvalitete obrazovanja ( 4),
a sada je:

voditelj Ekspertne radne skupine od 28. siječnja 2015.,
član 13 stručnih radnih skupina za izradbu uputnikā:
„nacionalnih“: ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja, gimnazijskoga obrazovanja, strukovnoga obrazovanja, umjetničkoga obrazovanja;
Okvira za vrjednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju;
Jezično-komunikacijskoga područja;
međupredmetnih tema: Poduzetništvo, Zdravlje i Održivi razvoj;
predmeta: Katolički vjeronauk, Pravoslavni vjeronauk i Islamski vjeronauk.
suautor prijedloga 14 uputnika (Okvira nacionalnoga kurikula i prijedloga navedenih 13 stručnih radnih skupina).
Najčudnije je pri tom što je Boris Jokić, koji se prema pisanju Slobodne Dalmacije od 13. prosinca 2011. predstavlja „kao ateist“, dakle kao osoba uvjerena da Bog ne postoji, htio sudjelovati u sastavljanju uputnika svih triju konfesionalnih vjeronauka koji su do sada napisani.

[7] Članovima Posebnoga stručnoga povjerenstva postali još neki ljudi koji su prethodno pisali Strategiju kao: Petar Bezinović, Tomislav Filetin, Ignac Lovrek, Vladimir Mrša (str. 5) ili Tihomir Tomčić (str. 7). Provedba Cjelovite kurikulne reforme kao ekspertima povjerena upravo onima koji su i sami prethodno sudjelovali u pisanju Strategije, a to su, osim Borisa Jokića, Suzana Hitrec (str. 4), Tomislav Reškovac (str. 5), Branka Baranović (str. 5) i Zrinka Ristić Dedić (str. 4). Ako sve to jamči kontinuitet promišljanja, zašto se onda uporno ne poštuju smjernice Strategije o pravnim mjerama koje treba poduzeti i zašto se probijaju svi rokovi koji su bili predviđeni Prijedlogom strategije, odnosno koji su sada zacrtani Akcijskim planom?

[8] Vladinom Odlukom od 6. studenoga 2014. propisano je da Povjerenstvo čine predsjednik i osam članova, ali su na službenoj internetskoj stranici Strategije „Nove boje znanja“ od 20. studenoga 2014. do 14. travnja 2016. bila objavljena imena predsjednika i devet članova Povjerenstva, dakle više nego što je bilo predviđeno. Dana 14. travnja 2016. obrisano je ime devete članice Povjerenstva Ane Tecilazić Goršić.

[9] Postoji pet „stručnih radnih skupina“ za uputnike obrazovnih stupnjeva („nacionalne kurikule“), sedam za tematske krugove („područja kurikula“), sedam za međupredmetne sadržaje („međupredmetne teme“), 34 za nastavne predmete (predmetne kurikule) i tri za „okvire“ (ocjenjivanje/vrjednovanje, za prikraćene/s poteškoćama, za nadarene/darovite).

[10] Osim člankom 29. Zakona o odgoju i obrazovanju, to je predviđeno i Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije: „Mjera 2.4.5. Pokazatelji provedbe: Izrađene i usvojene smjernice za pisanje i vrjednovanje udžbenika i ostaloga nastavnoga materijala u skladu s kurikulnim dokumentima. Raspisan i proveden natječaj za udžbenike i ostale nastavne materijale.“

[11] Osim zakonom, to je predviđeno i Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije: „Mjera 2.4.4. Pokazatelji provedbe: Izrađeni i recenzirani priručnici za odgojitelje, učitelje, nastavnike, ravnatelje i stručne suradnike za primjenu kurikulnih dokumenata.“

[12] Zbog toga je u Prijedlogu uputnika Katoličkoga vjeronauka uzalud tražiti pojmove: agnosticizam, aleluja, amen, anamneza, anđeo, apostolat, apostolsko naslijeđe, apostolstvo, Badnjak, besmrtnost, besplatnost, beženstvo (celibat), blagoslovine, Blagovijest, blud, bludništvo, bogoslužje, bogoštovlje, Crkvene zapovijedi, crkvenost, časoslov, čednost, čestitost, čistoća, ćudoređe, Djevica, djevičanstvo, dobar glas, dobrostivost, dobrotvornost, dogma, domoljublje, dragovoljnost, dugotrpnost, Duhovi, dženderizam, đakon, epikleza, eutanazija, Gospa, hedonizam, homoseksualnost, ikonoklazam, jakost, jednoženstvo, julijanski/grgurovski kalendar, kalež, kanon, kardinal, karitativnost, katehetika, kateheza, katekumen, katolicizam, katoličanstvo, katoličnost (katolicitet), katolištvo, klečanje, kontracepcija, kreacionizam, križ, krotkost, krštenje krvlju, krštenje polijevanjem, krštenje uranjanjem, krštenje vodom, krštenje željom, krv, kultura života, kumstvo, laicizam, laksizam, majčinstvo, masturbacija, milosrdnost, milostinja, mučeništvo, naknada, naučitelj, nemrs, nepodmitljivost, neporočnost, nepotizam, nepotkupljivost, neprevarljivost, nepristranost, nerazorivost, nezabludivost, odricanje, odšteta, onanija, opačina, opomena, oprost, osjećaj vjere, otčinstvo, otpuštenje, papinstvo, pedofilija, Pepelnica, plaća, pobačaj, poklad, popudbina/poputnina, popustljivost, posluh, poštenje, pouzdanost, požrtvovnost, pravičnost, pravo na život, pravovjernost, preljub, pretvorba (transsupstancijacija), prezbiter, pričest, prijestup, prisega, privola, providnost, radišnost, rastava, razboritost, relikvije, rodoskrvnuće, ružarij (krunica), samoblud, samoubojstvo, samozadovoljavanje, savjesnost, sekularizam, simonija, sinoda, sloboda vjeroispovijesti, smrtna kazna, sodomstvo, spol, sprovod, stidljivost, suložništvo, svetogrđe, tamjan, Tijelo Kristovo, Toma Akvinski, trudnoća, ubojstvo, ukor, umjerenost, uslužnost, ustrajnost, uzdržljivost, veledušnost, velikodušnost, vjenčanje, vlasništvo, zadovoljština, zasluga, zavjet, znak križa ili ženidbeni vez.

[13] Zbog toga u Prijedlogu uputnika Građanski odgoj i obrazovanje nema riječi: vrjednota, suživot, bonton, skladnost, odgojenost, ustavnost, državljanstvo, državljanin, ljubav, sunarodnjak, sugrađanin, dom, zavičaj, boravište, prebivalište, pristup informaciji, pismo, podnesak, pravni lijek, naknada, žalba, tužba, osuda, zatvor, razmjernost ili proporcionalnost, republikanstvo, tiranija, samoodređenje, referendum, plebiscit, parlamentarna demokracija, ustavna demokracija. Nema pojmova: domovina, domoljublje, rodoljublje, patriotizam, vojna obveza. A bez njih je teško pojmiti građansko društvo. Nema riječi: štrajk, beskućnik, bezdržavljanin, udovica, stranac, prognanik, izbjeglica, raseljena osoba, migrant, useljenik, iseljenik, hendikep, siroče, nahoče, a bez tih je je pojmova teško odgajati društvenu osjetljivost. Nema pojmova čestitost, poštenje, skromnost, radišnost, pristojnost, ljubaznost, požrtvovnost, uljudnost, civiliziranost, krjepost, vrlina, moral, ćudoređe. Nema riječi „odgoj“ izvan sintagme naslova međupredmetne teme! Nema pojmova: simbol, himna, grb, stijeg, zastava, a bez njih je teško ući u svjetsku uljudbu, učiti o ponašanju prema njima i poštovati ih. Nema pojmova: pravo i dužnost obrane Domovine, branitelj, Domovinski rat. Nigdje se ne spominje NATO ili Sjevernoatlantski savez kojega je Hrvatska članica. Nema ni pojmova vjeroispovijest, konfesija, religija, duh, duša, razum ili um, blagdan, spomendan.

[14] To su: Teodora Dubrović, Dijana Garašić, Vesna Jureša, Šimica Mihaljević, Marina Ništ, Sanja Musić-Milanović i Darko Tot.

* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge. Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.

Izvor: Narod.hr/vjeraidjela.com/glas-koncila.hr
Photo: Boris Ščitar