Na današnji dan 19. svibnja 1922. Vladimir Ilič Lenjin osnovao je ‘Komunističke pionire’ – organizaciju djece koja su masovno prolazila ovu prvu etapu kao fazu inicijacije prema odraslom ‘odanom komunisti’ i bespogovornom poslušniku rigidnog komunizma. Svi totalitarni sustavi 20. stoljeća – komunizam, nacizam i fašizam – nastojali su staviti djecu i mlade pod svoju kontrolu ispiranjem uma, zdravih osjećaja i kultom ličnosti. Naravno, pri tome su ih nastojali izvući, što je više moguće, iz utjecaja obitelji koju su ti sistemi smatrali najvećom preprekom u ostvarenju idealnog komunističkog ili nacističkog čovjeka.
Jedan od ideologa komunizma Nikolaj Buharin se u svom teoretskom djelu „ABC komunizma“ osobito dotaknuo problematike mladih i obitelji. Smatrao je da djecu i mlade treba što više izopćiti iz obitelji i kako je sam rekao „podržaviti“. Time će se djecu izvući iz „lošeg utjecaja obitelji“ koja može biti velika prepreka u ostvarivanju odraslog komunističkog čovjeka. Sličnom metodologijom poslužio se i nacizam koji je preko niza svojih organizacija nastojao oblikovati um i život mladića i djevojaka u svrhu manipulacije njima.
Obitelj, a osobito tradicionalnu kršćansku, su oba sustava smatrali preprekom u ostvarenju i formiranju mladog „podržavljenog“ čovjeka koji je trebao biti svjetlonoša ovih totalitarnih sustava. U tu svrhu služili su se indoktrinacijom, kultom vođe, zabranom slobodnog govora, potpunom kontrolom školstva i medija, raseljavanjem stanovništva sa sela u bezlične industrijske gradove, otvaranjem kampova za djecu sa vrlo jakom ideologizacijom, a po potrebi – terorom i progonom.
Pavel Morozov – pionir koji je izdao državi vlastitog oca
To je išlo toliko daleko da je junak pionira u Rusiji postao Pavel Morozov koji je izdao vlastitog oca kao „neprijatelja komunizma“ političkoj policiji SSSR-a. Otac je završio na robiji odakle se nikada nije vratio, sam dječak je bio ubijen, a komunistička vlast je proglasila da je to učinila njegova obitelj. Bila je to komunistička “moralna priča s poukom”: protivljenje državi je sebično i reakcionarno, a država je uvijek na prvom mjestu ispred obitelji.
Ta priča o Pavliku bila je iskorištena da se indoktriniraju sva djeca u „komunističkom carstvu“ SSSR-a i da se kao primjer nametne ostaloj djeci u Državi. Priča je postala obvezna školska lektira, tema dječjih pjesama, drama, pa čak i cijele opere, a njegova rodna kuća postala je obvezno mjesto hodočašća mladih pionira kao primjer i pouka ‘pravovjernosti i hrabrosti pravog pionira’.
Jugoslavija – indoktrinacija djece po uzoru na ‘velikog brata’
Po uzoru na SSSR i Jugoslavija je imala sličnu indoktrinaciju djece i mladih koja je popuštala kako se približavao drugi raspad te umjetne tvorevine krajem 80-ih. Savez pionira Jugoslavije je prvi stupanj indoktrinacije u SFRJ, drugi stupanj je članstvo u Savez omladine Jugoslavije koje je također bilo automatsko članstvo, a treći stupanj je članstvo Saveza komunista Jugoslavije koje je bilo na dobrovoljnom načelu. Isticana dobrovoljnost pristupa bila je samo fraza, a roditelji nisu imali mogućnosti odlučiti hoće li ili neće njihovo dijete postati članom te totalitarističke organizacije djece i mladih. U kasnijem razdoblju povijesti socijalističke Jugoslavije nisu se više objavljivali podatci o članstvu u Savezu, jer je članstvo de facto bilo obvezno. Savez je bio značajan odgojni čimbenik u sustavu obrazovanja i odgoja u bivšoj SFRJ, a pripada u skupinu društveno-političkih organizacija. U praksi Savez je služio veličanju tekovina komunizma, NOB-a kao i lika i djela diktatora Josipa Broza u planskomu razvoju kulta ličnosti. Oni rijetki koji nisu imali „čast“ biti primljeni u pionire i komunističku omladinu bili su doživotno stigmatizirani kao „neprijatelji sustava“, a uglavnom su potjecali iz obitelji koje su komunisti označili kao nepodobne.
Na osobito karikaturalan način djeca i mladi okupljali su sve svake godine 25. svibnja u Beogradu kada bi donijeli ‘velikom vođi’ Štafetu mladosti za njegov rođendan. Bili su to masovni skupovi ispiranja mozga mladih, djece, pa čak i starijih, koji su čak nastavljeni i nakon smrti diktatora.
Poveznica totalitarnih sustava, današnjeg doba i napada na obitelj
Bitno je istaći slijedeću poveznicu: postoji povijesna konstanta i poveznica događanja napada na obitelj i djecu kao osnovnu strukturu društva. Na jedan profinjeniji i manje sirov način, i današnje društvo nastoji razbiti tradicionalnu obitelj koja se sastoji od oca, majke i djece sa krajnjim ciljem manipulacije mladima. Oni koji se tome suprotstavljaju postaju u javnosti obilježeni kao ‘neprijatelji’ i ‘reakcionari’.
Najbolji primjer toga je bio prvi hrvatski narodni referendum koji je se bavio baš ovim pitanjem obitelji, a protiv koga je otvoreno etiketiranjem i govorom mržnje istupio veliki dio političara i javnih medija.
Vrijedno je istaći da se počeci ideja o uništenju obitelji i indoktrinaciji djece mogu naći u teoretskim postavkama komunizma i to čak u njegovom stožernom djelu Marxovom „Kapitalu“. Od tada, ta ideja živi u različitim oblicima do današnjeg dana, a krajnja svrha toga je više nego dijabolična – uništiti obitelj znači uništiti čovjeka!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
