U četvrtak, 22. veljače 2014. u 12 sati bit će predstavljena knjiga Sanje Nikčević, ”Bitno o bitnome” u prostorijama Društva hrvatskih književnika. O knjizi će govoriti Antun Pavešković, Đuro Vidmarović i autorica uz gosta iznenađenja.
>Dr. sc. Sanja Nikčević o kazalištu na Pasionskoj baštini: Predstave, predavanje, radionica
”Bitno o bitnome” je mala knjiga duhovnih eseja
Nakon 11 autorskih knjiga o kazalištu Sanja Nikčević je izuzetno plodna i uvažena hrvatska profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka. Objavila je sasvim drugačiju knjigu: „Bitno o bitnome“ koja je, kako kaže podnaslov „mala knjiga duhovnih eseja“. U knjizi su okupljeni eseji, svjedočanstva i polemike koje je od 2011. godine objavljivala u časopisima (Book, Rhema) i na portalima (Bitno.net).
Kao vrlo zauzeta katolička intelektualka uvijek piše o onome što joj je važno i istinito čak i kad se suprostavlja glavnoj struji (što je najčešći slučaj). Pa je tako pisala protiv nametanja trendova (poput nove europske drame) ili laži da je Krleža zabranjen i da nema ratne drame.
Knjige Sanje Nikšević izazivaju nemir u društvu
Knjige Sanje Nikčević izazivaju nemir u društvu ali osnovne teze ulaze u javni prostor (važnost katarze, nametanje kanona, pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti, kršćanska poruka djela). Zadnjih dvadesetak godina bori se za naše pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti različitim projektima.
Knjiga Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti (Citadela libri, Zagreb, 2021.) je zanstveno dokazala tezu iz naslova. I pokazala kako je iza kanona izbačeno sve što afirmira kršćansku poruku ili vrijednosti kršćanskog društva kao „nekvalitetna“ umjetnost. Projekti poput Drame na hkv.hr ili Radio drama na Radio Mariji koje je pokrenula prije pola godine su pokušaj da se kvalitetne drame kršćanske poruke učine dostupnima.
>Sanja Nikčević: Zašto ne može biti katarze u svijetu bez Boga?
Što je bitno u čovjekovu životu
Ova nova knjiga „Bitno o bitnome“ pokazuje odakle njezina hrabrost da se suprostavi glavnoj struji, to povjerenje da je istina važna i da zahtijeva i neke žrtve. Sama je izjavila da uvijek piše o onome što joj je važno u životu i iza čega stoji, ali ova knjiga je o temelju.
U uvodu knjige piše: „Ovo je knjiga o mom duhovnom putu, mom putu prema Bogu kroz spoznaje, doživljaje, darove, susrete, rasprave, razmišljanja.
Taj put u mom životu kreće od doživljaja opisanog u prvom tekstu, „Kad ne zebu noge ili zašto se ne bojim smrti“. Iako toga tada nisam bila svjesna, iskustvo „bliskog susreta smrti“ u osnovnoj školi odredilo me je za cijeli život. Spoznaja da postoji transcendentna dimenzija svijeta koju ne vidimo golim okom. Da imam dušu koja ostaje i nakon završetka života tijela oslobodila me je straha od smrti, ali i drugih strahova. Taj neoboriv dokaz da ima Boga odredio mi je prioritete u životu. Što mi je doista bitno, a što ne.
Obraćenje je početak, a ne kraj duhovnog puta
To je zapravo bilo moje obraćenje. Obraćenje je početak, a ne kraj duhovnog puta, ali na taj put se može krenuti tek nakon obraćenja. Cilj putovanja je gledati lice Božje. To se pak može samo nakon smrti. Zbog iskustava transcendencije nemam straha od smrti jer znam da smrt nije kraj nego početak.
Ali imam drugi strah: da ne izgubim dušu i da nakon smrti ne odem gledati lice Božje. Od tog trenutka imam onaj sedmi dar Duha Svetoga, „strah Božji“ (ostali su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost). To nije strah od Boga kako se često misli, nego strah da se ne uvrijedi Bog, da se ne izgubim na putu do njega. Ovo je knjiga o dijelu tog puta.“
Svjedočanstva, odgovori na teška pitanja i polemike
Knjiga ima tri dijela. Prvi dio su duhovni doživljaji: „Osobne spoznaje bitnog ili kako upaliti svjetlo“. Tu se nalaze tekstovi od opisanog iskustva spoznaje transcedencije preko tekstova o oprostu, molitvi, neredu i redu. O tome tko je vlasnik našeg života sve do spoznaje da je najvažnije u mraku upaliti svjetlo, ma kako maleno bilo.
Drugi dio su „Odgovori na teška a bitna pitanja“ koja su joj postavljali ljudi oko nje ili ona sama sebi. Zašto ne želim postati papa, čemu služe talenti, koja je funkcija svećenika, ogovaranje, ili po čemu je Isus jedinstven. Zbog njih je analizirala i bolje upoznavala Krista, Crkvu ili kršćanstvo.
U trećem dijelu polemizira s porukama koje umjetnost šalje o vjeri/Kristu/Crkvi
Iako ovo nije knjiga o kazalištu, u trećem dijelu polemizira s porukama koje umjetnost šalje o vjeri/Kristu/Crkvi. Pa će tako Mozart, Salieri ili sv. Terezija Avilska i Edita Majić, ali i vampiri, Moby Dick ili film „Svećenikova djeca“ biti poticaji za priču o važnim izborima u životu. A reagirat će i na provokacije o crkvi i vjeri. No te reakcije nisu paskvile nego spoznaje onog što je njoj bitno i u vjeri i u životu.
Knjiga pokazuje da se do odgovora o bitnom u našem životu dolazi na razne načine. Osjećajem, doživljajem, razmišljanjem ili učenjem te da je pozicija katoličkog intelektualca svjesna i promišljena odluka pri čemu vjera ne umanjuje ljudsku misao, dapače, produbljuje ju. Svi su tekstovi napisani jednostavnim i razumljivim jezikom kao topla i duhovita proza koja u sebi nosi temeljni životni optimizam i afirmaciju smisla života.
To ju čini zanimljivim štivom za čitanje. No kako je riječ o osobnim stavovima i iskustvima, može biti snažan poticaj čitatelju da u svoj život pusti radost, toplinu, dobrotu, zahvalnost i smisao.
Izvor: narod.hr
