Foto: narod.hr

Prije par godina dođe moj najmlađi sin poprilično uznemiren iz frizerskog salona s najnovijim vijestima: ‘Neka je žena u komi. Pokušavaju je oživjeti, ali ne mogu je nikako probuditi. Popila je neke tablete. Kažu da hitno treba pomoć’.

Ništa mi nije bilo jasno, pa samo sam ga poslala na šišanje.
Otkud ti to?- pitam ga. Pročitao sam u frizerskom salonu, dok sam čekao red. Drugačije ti oni imaju novine nego mi. Vidio sam u njima neke skroz čudne stvari.

Ne zna on, premali je, za onaj drugačiji svijet izvan vrata svoga doma, u koricama sasvim drugačijih medija od onih koje čitaju njegovi roditelji.
I evo, na prvi pokušaj da se informira izvan kuće, prepade se dijete.

Je li krajnji cilj crvenih portala samo vrijeđanje vjernika?

Problem je nastao još u samom začetku, kad su prvi put shvatili da su zapravo lišeni novinarskog talenta, te da nemaju nikakvih pametnih tema, kojim bi privukli ozbiljnije čitatelje.
Da ne odustanu, smišljali su i s vremenom i plasirali svoj proizvod, serum u žuto obojanim naslovima, u nadi da će ga što više ljudi progutati.

Izazvati paniku kad otrov počne djelovati, postalo im je glavno sredstvo privlačenja publike.
Ništa slađe, skučenom u rešetkama vlastitog mozga nema, nego čitati kako se poznata manekenka nagutala tableta i zaspala. Danima se može s društvom nalaziti i imaju o čemu razgovarati. Ili se uz kavicu fino zabavljati tuđim rastavama brakova, pa pomno ulaziti u živote djece čas bogatih, čas siromašnih obitelji, ali nisu njima cilj ovi skučeni.

Napisali bi oni, vjerujem štogod i lijepo i za one tvrđe koji se nedaju u ovu publiku, da ih privuku, ali ne znaju baš ništa o vrijednosti. Kako će odabrati bilo koju boju, kad su uvijek u mraku?

Misle da pričaju o ljubavi kad savjetuju mlade o spolnim odnosima., a samima im je taj čin već odavno postao ofucan. Ne znaju više što bi s njim, niti čemu služi, niti kako se koristi. No, izopačenost granica ne poznaje, a oni, valja im se priznati, su dosta kreativni u tom smjeru.

Misle da pričaju o kulturi, kad savjetuju o modi i pozivaju na morbidne kazališne predstave. Pa navuku suknju na muškarca, leptir mašnu ženi svežu na vrat. Skinu je golu, nazovu je glumicom i pokazuju njenu intimu.

Misle da pričaju o empatiji kad otkrivaju anoreksiju svjetske ljepotice, ljubavnicu poznatog pjevača i mlađahnu ženu umirućeg bogataša.
Ako nemaju ljubavnicu i tablete, imaju sigurno neku popularnu bolest, recimo rak ili depresiju. Debelima hvale mršave, bolesnima hvale zdrave.
Ožalošćenim na nos guraju radosne.

Niti imaju brakove, ni obitelj. Ni djecu, ni unučad, niti roditelje.
Što onda imaju vrijedno, osim zraka pod istom kapom s vjernikom, koji ga tako skladno u razmacima udiše?
I upravo taj zrak, njima neda disati.

Imaju oni, dakle veći cilj od vrijeđanja, jer, ako te u ničemu ne pokreće ljubav, mržnja te goni, a gdje mržnja goni, pakao je.

Nema gore uredniku takvog medija nego vidjeti sliku obitelji koju nema. Mora svakako ukloniti njihove osmijehe iz svoje rubrike. Stavit će radije dvije žene i dijete. Umirit će tako svoje srce.

Kako je takvom uredniku vidjeti dijete u naručju roditelja? Mora biti na strani smrti, da ga ne proganja slika ove nevinosti koju je davno izgubio.

Kako mu je vidjeti čednog mladića i djevojku koji nisu frustrirani svojim spolnošću. Mora im pod hitno ponuditi svoj vlastiti ofucani nagon. Mora izbrisati iz srca svaku sliku Raja koji ga proganja.

Kako mu je vidjeti oca, majku i djecu kako idu zajedno u crkvu zahvaliti Bogu, koji im stalno daje i pridonosi njihovom miru, dok se mole, štuju svece i kleče pred Bogom.
Mora udariti na tog Boga. Sve snage valja usmjeriti na toga Boga. To je konačni cilj.

Osvajaju pritom suce ovog svijeta i to zanimljivim stilom, satirom. Čini mi se kao da sam to već negdje vidjela i kod kreativnije vojske, pa nas evo još.

No, nije tu kraj. Zasad su nam predstavili crnu, crvenu i najnoviju, sarkazam rubriku. Čekat nam je strpljivo slijedeću i uzdati se u našega Suca koji kaže:
“Ne varajte se, Bog se neda izrugivati! Što tko sije, to će i žeti”(Gal 6,7)

A vrijeme žetve, će začas doći.

Izvor: narod.hr