Stopa trudnoća kod tinejdžerica je u opadanju u SAD-u. Dva istraživanja otkrivaju da reakcija muškog partnera na njihovu trudnoću ima velik utjecaj hoće li tinejdžerice pobaciti svoje dijete ili ne. U istraživanju iz 2021. objavljenom u knjizi „Pobačaj i majčinstvo“ koja je usmjerena na odabir pobačaja, istraživačica Sarah Bekaert intervjuirala je tinejdžerice koje su pobacile i proučila razloge za pobačajem. U drugom, starijem istraživanju, istraživači Sharon Tabberer, Christine Hall, Shirley Prendergast i Andrew Webster intervjuirali su tinejdžerice koje su ostale trudne da bi utvrdili razloge zbog kojih bi se odlučile na pobačaj ili rođenje djeteta.
Dva istraživanja otkrivaju da očevi tinejdžeri imaju snažan utjecaj
Iako su oba istraživanja iz Velike Britanije, rezultati se mogu lako generalizirati na tinejdžerske trudnoće i pobačaje u SAD-u. Istraživanje iz 2021. g. otkriva:
Bilo da je negativna ili pozitivna, partnerova reakcija na trudnoću je važan faktor prema izjavama mladih žena… Prva osoba kojoj kažu za trudnoću jest djetetov otac, i prema pričama, odluka mladih žena hoće li pobaciti ili roditi pod utjecajem je partnerovih osjećaja i reakcija.
U ovom istraživanju nema primjera mladih muškaraca koji su odlučivali o ishodu trudnoće. Međutim, njihove reakcije su mlade žene uzele u obzir i utjecale su na njihovu odluku.
Odlučile se na pobačaj zbog pritiska okoline
Drugo istraživanje je također otkrilo da su mnoge tinejdžerice pobacile zbog pritiska koji su im drugi nametnuli – bilo njihovi roditelji, bilo djetetov otac. Dvije od 11 tinejdžerica koje su pobacile rekle su da su to napravile jer je tako htio djetetov otac. Istraživači su napisali:
Bilo je sumnji jesu li odluke u potpunosti samih djevojaka, budući da su neke mlade žene osjećale izravan pritisak na njih… Onda kada su djevojke objasnile kako odluke nisu bile i njihove vlastite, pokazivale su veće žaljenje iako su i dalje cijenile to kao najbolju odluku u tom trenutku.
Starije istraživanje također je otkrilo da je „reakcija muškog partnera posebno važna“ kada govorimo o tinejdžerskoj trudnoći.
Trudne su tinejdžerice pobacile jer je tako htio djetetov otac
Angelique je imala tek 13 godina kada je ostala trudna. Njezin joj je dečko odmah predložio pobačaj:
On je rekao da pokušam napraviti pobačaj, to je prvo što mi je rekao… Da ništa ne možemo napraviti. Svi će otkriti, bit će ljuti, tvoj otac, tvoj brat i sve skupa. Pa sam ja rekla sama sebi da ću napraviti pobačaj.
Tako je i napravila te pobacila svoje dijete.
Kada je Carleen ostala trudna, razmišljala je o pobačaju. Njezin je dečko u početku bio uzbuđen zbog trudnoće i činilo se da želi dijete. Odlučila je roditi. No kako je trudnoća napredovala, Carleenin je dečko prestao davati podršku i postao je neugodan. U visokoj joj je trudnoći rekao da nije spreman biti otac i da joj neće pomoći nakon djetetova rođenja. Carleen je rekla:
Pa, na početku je htio dijete. Ja sam uvijek bila ta koja je govorila ne, još ne. Onda se sve promijenilo i počeo se plašiti…
U početku mi je mazio trbuh, ljubio ga; a onda je shvatio što se događa kada je beba počela rasti. Malo se prestrašio i rekao kako misli da on to ne može.
Stoga je bilo jako teško i ja sam morala… odluku… već sam bila dugo trudna… Bio je pomalo obeshrabren i počeo se na trenutke bojati, u smislu kako će se skrbiti za nas, što će raditi, kako će pronaći posao.
Carleen je na kraju pobacila u kasnoj trudnoći nakon što se njezin dečko predomislio.
U drugom istraživanju jedna je tinejdžerica rekla istraživačima: „Morala sam odabrati između njega i djeteta.“ Ona je odabrala pobačaj. Jedna druga tinejdžerica koja je pobacila prisjetila se da joj je dečko rekao: „Pa otiđi doktoru, riješi to.“
Istraživači su intervjuirali Lisu, još jednu tinejdžericu koja je pobacila. Pitali su je jesu li joj davali savjete u vezi trudnoće, a ona je odgovorila: „Pa, ne, voljela bih da jesu! Voljela bih da su rekli! Jedina osoba koja mi je davala savjete bio je moj dečko – ‘Riješi se toga! Riješi se toga!’“
Potpora djetetova oca dovodi do odbacivanja pobačaja
Suprotno tome, dvije djevojke, jedna u svakom od istraživanja, nisu pobacile svoju djecu jer su njihovi dečki htjeli djecu i ponudili svoju pomoć i potporu. Majka tinejdžerica Fiona prisjeća se:
U početku smo se htjeli riješiti djeteta, no cijelo sam vrijeme razmišljala da je to moja mala beba, bilo bi grozno znati da sam imala bebu… Pregledali su me i prošli kroz sve, a najgora stvar bila je ispunjavanje papira. Bila sam na rubu suza cijelo vrijeme.
Htjela sam pokušati ne slušati ih i učiniti to i… on je rekao: “Volim te i molim te rodi dijete, nemoj ubiti našu bebu, pazit ću na tebe i biti ti potpora i naći ćemo kuću i sve to“ i onda više nisam mogla pobaciti.
Susannnah je htjela pobaciti jer je htjela završiti obrazovanje prije nego što osnuje obitelj. Briga o djetetu, osjećala je, spriječila bi je da maturira.
Objasnila je: „Bila sam u školi. Htjela sam je završiti. On se s time slagao, ali nije bio oduševljen idejom da pobacim.“
Susannin je dečko ponudio da će se brinuti o bebi dok ona pohađa nastavu. To ju je uvjerilo da rodi dijete. Rekla je:
Bilo je sve oko odluke trebamo li to učiniti ili ne… Odlučili smo da… kada rodim da će on ostati kod kuće s bebom cijelo vrijeme dok sam ja u školi, a da ću ja biti s bebom navečer.
U ova dva slučaja je potpora djetetova oca tijekom tinejdžerske trudnoće značila spašavanje života.
Ova dva istraživanja pokazuju da očevi tinejdžeri imaju ogroman utjecaj na odluke djevojaka oko odluke o pobačaju. Njihova reakcija može značiti život ili smrt za bebu kojoj su oni očevi.
Pokret zaštite života treba doprijeti do mladih muškaraca i uvjeriti ih da su životi nerođenih beba vrijedni i da je preuzimanje odgovornosti za djecu ispravan postupak. Kada očevi tinejdžeri podupiru svoje trudne djevojke i potiču ih da odaberu život, to može učiniti duboku životnu razliku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
