Svako odvajanje djeteta od roditelja je teško. Ono uz njih koje osjeća sigurnost, a sada mora ići u potpuno novu sredinu okruženo nepoznatim ljudima. I odraslim osobama bi takav scenarij bio stresan, a kako je onda tek malenom djetetu.
Prije uključivanja djeteta u vrtićki program potrebno je upoznati odgajatelje kojima ćete povjeriti svoje dijete i upoznati okolinu u kojoj će boraviti.
Važno je dati što više informacija od djetetu: o njegovim navikama, potrebama, zdravstvenom stanju (eventualnim alergijama…), posebnostima (načinu uspavljivanja, hranjenja..), što ga smiruje, a što, eventualno, uznemirava. Trebate biti iskreni jer je to temelj dobre suradnje za dobrobit vašeg djeteta. Što više informacija date, odgajatelji će lakše moći zadovoljiti djetetove potrebe. Reći će vam sve što vas zanima pa možete unaprijed pripremiti pitanja koja ćete postaviti odgajateljima na individualnom razgovoru.
Dijete vrtićke dobi (3-7 godina) bi trebalo biti samostalno pri obavljanju nužde, hranjenju, oblačenju i održavanju osobne higijene. Za vrijeme adaptacije nije poželjno odvikavanje od pelena, dude, bočice, omiljene igračke jer će to biti, uz adaptaciju, dodatni stres.
Ako će dijete morati, zbog polaska u vrtić, ranije ustajati nego inače, potrebno je bar tjedan dana prije uvesti novi životni ritam, prilagoditi odlazak na spavanje sukladno jutarnjem ustajanju.
Dobro je ustati ranije kako bi se dijete razbudilo i imalo dovoljno vremena za spremanje. Na taj način ćete izbjeći užurbanost što dijete frustrira i čini nervoznim.
Bilo bi dobro, ako ste u mogućnosti, ne dovoditi dijete u vrtić odmah prvi tjedan kad vrtić počinje s radom. U to vrijeme svi dolaze odjednom i lakše je ako izbjegnete tu početnu gužvu i plakanje.
Najbolje je da dijete dovode roditelji, ali ako nisu u mogućnosti onda to može i neka druga osoba od povjerenja koju dijete dobro poznaje (baka, djed, rodbina, bliski prijatelji) i neka ta ista osoba onda i dolazi po dijete dok traje adaptacija.
Dijete treba postupno uključivati u program. Neka to bude prvi dan sat vremena pa se svaki sljedeći produžuje. U većini vrtića postoji mogućnost, što će vam odgojitelji i predložiti, da ostanete sa svojim djetetom za vrijeme prilagodbe. Ako dijete ima neku posebnu igračku za koju je vezano, „mazilicu“, dekicu, gazu… neka je ponese u vrtić. Ona mu može biti poveznica s domom.
Nikad nemojte dijete ostaviti i izgubiti se da vas ono ne vidi. Bez obzira što dijete negoduje zbog vašeg odlaska uvijek mu se morate javiti i objasniti da sada morate ići raditi i da ćete se vratiti čim završite s poslom.
Kada se pozdravite s djetetom to je znak za odlazak. To može biti zagrljaj, poljubac, dvije, tri riječi, možda neki dogovoreni, posebni pozdrav i onda odlazite. Nemojte se vraćati jer ono plače. Na takav način ćete mu pokazati da će vas plakanjem vratiti nazad. Tad će se plakanje samo još više intenzivirati. Što se duže opraštate bit će teže.
Važno je biti ustrajan. Nemojte preskakati dane i praviti stanke. Može se dogoditi da ćete morati sve ispočetka.
Neka vas dječji ispadi bijesa, ucjene i dramatiziranje ne obeshrabre. Djeca s burnim reakcijama se obično lakše i brže prilagode od onih povučenih koji pate u sebi. Budite spremni da će i kod kuće imati ispade i tako vas kažnjavati zbog „napuštanja“. Neka djeca protestiraju odbijanjem hrane , dugotrajnim plakanjem, ali i fizičkim tegobama: bol u trbuhu, povraćanje, temperatura te regresija: tepanje, iako izgovara pravilno sve glasove, vršenje nužde u gaćice iako se uspostavila kontrola sfinktera, počinje puzati… to su prolazne faze i brzo će nestati nakon perioda adaptacije.
Većina djece se vrlo brzo prilagodi i kasnije s veseljem ide u vrtić. Dajte im vremena i vjerujte da će odgajatelji učiniti sve što je potrebno kako bi olakšali i djeci i vama te prve „teške“ dane. Odgojitelji su stručne osobe i znaju kako i što činiti da se dijete dobro osjeća i prihvati novu okolinu i nove osobe oko sebe. Vjerujte da svoje blago ostavljate u najboljim rukama.
Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr
* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
