Mama za pet: Tko si ti, ženo?

Prošli su tjedni i tjedni od moje posljednje kolumne. Jedino čega sam se naslušala bile su kritike zbog toga; gdje je nova kolumna? Kad će nova kolumna? Ne možeš tako, ljudi čitaju.

Pa što? Neka čitaju, ja sam na godišnjem i kod kuće s djecom i s poslom i nisam stigla. Koliko god puta sam se pripremala napisati ju toliko puta sam bila preumorna započeti bilo što osim tipkanja u mojoj glavi.

Puno se toga dogodilo preko ljeta ali sve se može svesti na isto a to je – tko sam zapravo ja ili tko si ti, ženo? Tko si ti koja me sudiš ravno u oči i tko sam ja koja ti govori iza leđa i time te ubija? Tko si ti da mi govoriš što i kako bi ja trebala i tko sam ja kojoj ide sve na živce što je vezano za tebe?

Naslušala sam se svega… pogotovo kakva sam majka, najviše po plažama – zašto ti djeca plivaju u duboko, zašto ne hodaš za malenima, kako možeš ležati na ležaljci i piti kavu dok se oni igraju u plićaku, kako možeš trčati oko bazena s punom kantom vode i špricati djecu i praviti se da imaš deset godina, kako možeš reći da sada mora biti mir jer piješ kavu ili ideš s mužem na pivu, kako možeš reći da si umorna? Kako, kako, kako? Eto, baš tako.

Radim onako kako najbolje znam i umijem, nekad teže nekad lakše. Nisam savršena i ne želim to biti. Nažalost ili na sreću naučila sam da se ne mogu sviđati svima i nekako se pomiriti s time i malo se odmaknuti. Naučila sam da mogu reći NE stvarima koje mi ne odgovaraju. Naučila sam da bih trebala malo poraditi na svom samopouzdanju, na svojim potrebama – kad sam umorna da idem malo leći, kada sam gladna da u miru jedem, kada pričam s prijateljicom da me nitko ne ometa – to ne znači da sam loša mama niti loša žena, ni kćer, ni sestra, ni snaha već samo da imam svoje granice koje sam prije često probijala i nakon toga bih se osjećala vrlo loše. Zašto?

Zato što sam išla van svojih mogućnosti, radila sam stvari samo zato da bih se svidjela drugima i sebe sam uvijek stavljala na apsolutno zadnje mjesto.

Često sam se znala pitati: pa dobro, zar oni ne vide što ja sve radim kroz dan? Zar sad moram još i to? Ili, zašto baš sve moram sama? I onda kada je došlo do prevelikog opterećenja, a okružena ljudima koje volim, osjećala sam se toliko samom da nisam mogla vjerovati da takav osjećaj uopće može postojati – no, u samoći dolazi Bog i govori predivne stvari. Govori ti ih preko ljudi koji su ti samo tako ušli u život i uopće te ne poznaju, govori ti preko neprijatelja, govori ti preko križa.

Sada ću i tebi, ženo, reći tko si ti. Tako da se više nikada u životu ne zapitaš takvo pitanje.

Ženo, ti si predivno biće, kaže Biblija najpredivnije koje je Bog stvorio. Ti si pametna. Hrabra. Dragocjena. Prelijepa. Veličanstvena. Snalažljiva. Puna ljubavi. Krhka. Umiljata. Snažna. Ti si dijamant. Plemenita. Jedinstvena. Kreativna. Jaka. Ti si ta koja preko Boga rađa novi život. Ti si ta koja ustane kad je najteže. Ti si ta koja ne odustaje. Zanimljiva si. Imaš divnu dušu. Toplo srce. Razumna si. Mila.

Ti si ta koja može sve što poželi, čak i promijeniti svijet jer imaš tu sreću da imaš najbolju majku na svijet – Majku Božju. Ti si inovativna. Svijetlost. Ti si zvijezda. Vođa. Stup. Ti blistaš gdje god se pojaviš. Ma ti si sve na ovom svijetu….

I zato svaki put kad se osjećaš loše jer imaš bolesno dijete i čekaš operaciju, jer si nešto pogriješila na poslu, jer ti se nije dalo opeglati rublje, jer si izgubila nekog klijenta, jer si izgubila prijatelja, jer si nekome dala otkaz, jer danas nisi oprala kosu i nabacila šminku, jer si izgubila dijete, jer si rodila bolesno dijete, jer nisi stigla djetetu napraviti tri torte za rođendan, jer nisi stigla usisati kuću, oprati prozore, odvesti djecu k okulisti, jer nisi napisala kolumnu, jer ti se baš danas ništa ne da i ostati ćeš baš namjerno u pidžami cijeli dan i čitati neku knjigu i onda djeci naručiti pizzu za ručak – znaj da si vrijedna ljubavi i da si vrijedna pažnje kao i svaka druga od nas. Da si vrijedna bez obzira koliko djece imaš – niti jedno ili njih deset. Da si vrijedna ljubavi i pažnje i ako si kućanica i ako si zaposlena. I ako imaš muža ili ga nemaš. Vrijedna si ljubavi bez obzira koliko se ljutiš, vičeš, dereš, bez obzira na to koliko si nervoza jer ti je dan bio jako loš. Vrijedna si pažnje kako god bila obučena i našminkana i kako ti kosa stoji. Vrijedna si ljubavi bez obzira koliko si i kako bolesna. Ti si vrijedna ljubavi, zagrljaja, pažnje, lijepih riječi, topline, razgovora, razumijevanja….

Ti si vrijedna.

Najdragocijenije biće u svemiru… jer Isus je umro za tebe. I za mene. Za nas.

Ti si čudesna.

Ili kako je rekla Sveta Tereza Avilska: “Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva: cijela građevina od dragog kamenja, onakva kako dolikuje takvom Gospodinu, i da vi pridonosite tome da bude takva (…) jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša puna kreposti…”