Održan 3. Simpozij za Život i Obitelj udruge Hrvatski pokret za život i obitelj

U sklopu Simpozija Život i Obitelj, udruga je po treći puta dodijelila “Priznanje Dr. Ružica Ćavar” zaslužnim pojedincima za njihov izniman doprinos promicanju obiteljskih vrijednosti, braka i zaštite ljudskog života od začeća do prirodne smrti na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ovogodišnji laureati

Ove godine laureati su: izv. prof. dr. sc. Kata s. Amabilis Jurić – redovnica franjevka, predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, autorica brojnih stručnih članaka i knjiga; prof. Iva Pavković – profesorica biologije i kemije, majka devetero djece, aktivna vjernica laikinja u Marijinoj legiji; Ivana Foretić, mag. phil. – majka šestero djece, aktivistica udruge Vigilare i novinarka portala Žena vrsna te posthumno pok. don Anto Baković, hrvatski katolički svećenik, pisac, novinar i aktivist koji se bavio pitanjima pronatalitetne politike.

Priznanje je preuzela njegova nećakinja gospođa Kitti Jurina koja je za tu prigodu stigla čak iz Njemačke.

Program je vodila te moderirala panel raspravama Ivka Malkoč Bastašić, voditeljica na Radio Mariji.

Obitelj pred izazovima i prava nerođene djece

Ona je u uvodnom obraćanju naglasila da je cilj ovog trećeg Simpozija bio okupiti istaknute pojedince i udruge koji se zalažu za zaštitu prava nerođene djece, očuvanje obitelji i tradicionalnih vrijednosti te ujediniti vjernike različitih kršćanskih denominacija i potaknuti ih da kršćanske vrijednosti žive aktivno i praktično u svojem svakodnevnom životu.

Također, istaknula je da dodjelom Priznanja s. Amabilis udruga želi ujedno odati priznanje i zahvalu svim časnim sestrama i ostalim ženama koje nemaju svoju vlastitu djecu ali svoj život nesebično žrtvuju za druge.

1 od 5

Tema prve panel rasprave bila je “Obitelj s više djece – je li poželjna u suvremenom društvu i koji su izazovi?” dok je tema druge panel rasprave bila “Kako uskladiti majčinstvo i karijeru – je li emancipacija olakšala položaj žena ili ga je dodatno otežala.

“Obitelj s više djece – je li poželjna u suvremenom društvu i koji su izazovi?”

Posebna gošća Simpozija, gđa Marina Hoblaj, humanitarka koja je sa svojim suprugom posvojila šestero i udomila oko tridesetak djece te je dobitnica nagrade Ponos Hrvatske, podijelila je svoje životno svjedočanstvo o posvajanju i udomljavanju koje snažno promiče i zagovara.

>Ovo su osobe koje su dobile priznanje “Dr. Ružica Ćavar” za promicanje obiteljskih vrijednosti i zalaganje za život nerođenih

Gospođa Hoblaj je zajedno sa suprugom Vladimirom posvojila šestero djece, od kojih većinu s teškoćama u razvoju jer je njezina želja bila da posvoji djecu koja su prema mišljenjima stručnjaka bila teško posvojiva.

Kroz vrijeme su ona i suprug udomili tridesetak djece te su dobitnici nagrade “Ponos Hrvatske”.

Udomiteljstvo romske djece

Marina Hoblaj se posebice zalaže za promicanje prava osoba romske nacionalnosti te je bila jedan od glavnih aktera u projektu Razvoj udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti.

Između ostaloga, rekla je da ima mnogo djece koja su životno ugrožena u svojim obiteljima, a udomitelja je premalo.

Također je rekla da trenutno skrbe za desetero djece i da nije naporno kao što možda izgleda te ako Boga stavi na prvo mjesto u danu, tada njezin dan prođe mnogo jednostavnije i lakše.

“Spasiti jedno dijete mnogo je više nego ne učiniti ništa“, rekla je Marina Hoblaj. Nakon izlaganja gospođe Hoblaj, okupljenima je prikazan video prilog o tome kako izgleda život njihove velike obitelji.

”Ti ćeš roditi to dijete, a ja ću se brinuti za njega”

U okviru prve panel rasprave na temu obitelji s više djece, dr. sc. Kata s. Amabilis Jurić je posvjedočila anegdotu nakon Domovinskog rata kada joj je prišla gospođa trudna s trećim djetetom rekavši da je odlučila da neće zadržati svoje dijete.

Sestra Amabilis je odgovorila „ ti ćeš roditi to dijete, a ja ću se brinuti za njega. Bog će već providjeti”.

Nakon rođenja tog djeteta, s. Amabilis se sjetila svog obećanja te je otišla pitati gospođu treba li joj nešto, a ona joj je rekla da su joj s tim trećim djetetom došli obilni blagoslovi. “Providnost se nije dala nadmašiti.

Uvijek im je netko pomagao“, rekla je s. Amabilis te naglasila da je dijete najveći dar Božji.

Ne bojte se djece

Prof. Iva Pavković se prisjetila kako im je Božja providnost pomogla prilikom pronalaska većeg stambenog prostora za život.

Poručila je mladim obiteljima koji žele imati više djece da se ne boje i ne misle da prvo moraju imati veliki stan i plaće da bi mogli imati više djece, a ono što je temeljno jest odnos između supružnika jer ako su oni međusobno utvrđeni u vjeri, onda se svi problemi lako rješavaju.

Prof. Jelena Burazin, majka četvero djece, psihologinja i psihoterapeutkinja te ravnateljica dječjeg doma Maestral u Splitu ,je poručila, između ostalog, da u društvu postoji stigma da su u dječjim domovima zločesta djeca.

“Nezbrinuta djeca su odgovornost cijelog društva, naše župne zajednice, sportskih klubova u našoj okolini, odgovornost su svih nas jer sutra će to dijete biti vaš susjed, zaposlenik, mi im moramo dok su mali svi zajedno pomoći, prihvatiti ih, ljubiti ih da bismo imali dobru djecu“, poručila je prof. Burazin.

Obrazovanje djece kod kuće

Bonnie Dučić, američka misionarka udana za hrvatskog pastora, majka četvero djece koje je sama školovala kod kuće, voditeljica crkvenog vjeronauka i glazbenog sastava “Bez kompromisa”, govorila je o obrazovanju djece kod kuće te pravnim bitkama koje je vodila u namjeri da svoju djecu odgaja i školuje kod kuće.

Pritom je naglasila da žene koje žele obrazovati svoju djecu kod kuće trebaju razmisliti i vidjeti imaju li prije svega želju školovati djecu same, imaju li potencijala i ustrajnosti u tom putu.

„Homeschooling je poziv. Nije svaka mama za to. Imaju majke koje žele ići na posao, pa neka idu i imaju karijeru, ali one koje osjete poziv da budu doma s djecom, i osjete taj poziv od Boga u sebi, onda neka budu doma s djecom“, rekla je Dučić.

Majčinstvo i karijera

Drugi panel bavio se pitanjima majčinstva i karijere odnosno je li emancipacija olakšala život i položaj žena ili ga je dodatno otežala.

Sudionica ovog panela bila je i Marijana Petir, saborska zastupnica u čak tri mandata te bivša zastupnica u EU parlamentu, poznata po zalaganju za očuvanje hrvatskog sela, vjerskih sloboda i ljudskih prava.

Rad nedjeljom

Ona je u svojem izlaganju posebno istaknula niz mjera i zakonskih promjena koje su išle ka implementaciji direktive o uspostavi ravnoteže između privatnog i poslovnog života, a koje su se ostvarile tijekom njezina mandata.

Gospođa Petir je podsjetila da je na njezinu inicijativu izmijenjen Zakon o trgovini kako bi se uvela slobodna nedjelja i dostojanstveno radno vrijeme za sve zaposlene u trgovinama, većinu kojih čine žene, njih oko 140 tisuća.

”Za koga ćemo donositi mjere, graditi vrtiće, zakone, ako će nam gradovi biti prazni?”

Ivana Foretić je izjavila da na drugačiji način gleda valove feminizma i pojam emancipacije te da je za nju žena koja je najviše emancipirana žena koja je njoj Majka, koju kroz duhovnu stvarnost gleda kao uzor.

Smatra da politike, naš trud, udruge i svi simpoziji ne znače ništa ako nećemo biti otvoreni Bogu.

“Za koga ćemo donositi mjere, graditi vrtiće, zakone, ako će nam gradovi biti prazni? Ta otvorenost životu i povjerenje Bogu koje mu dajemo je po meni broj jedan koji mi se u životu pokazao kao jedina smjernica“, rekla je Foretić.

Mamforce

Gospođa Diana Kobas Dešković, poduzetnica, poslovna savjetnica te osnivačica tvrtke za strateško savjetovanje Spona Code, govorila je o tome kako ju je vlastito negativno iskustvo dok je bila trudna sa svojim drugim djetetom zbog čega joj je važan klijent otkazao suradnju, potaknulo da se angažira i osmisli MAMFORCE standard.

Riječ je o evaluaciji usklađenosti privatnog i poslovnog života zaposlenih u tvrtkama te na taj način pomaže u ostvarivanju ravnoteže između majčinstva i karijere.

Ljiljana Dragić o ukidanju mjere roditelj odgojitelj

Gospođa Ljiljana Dragić, predsjednica udruge “Hrvatska mati”, majka triju djevojčica te aktivistica za povratak mjere Roditelj odgojitelj.

Ona je posvjedočila je kako joj je mjera Roditelj-odgojitelj pomogla da bude uz svoju djecu kao samohrana majka te smatra da je mjera pomogla u poboljšanju demografske slike grada Zagreba.

Naime, prema posljednjim podatcima vidljivo je da se manje ljudi odlučilo na treće dijete otkada je mjera ukinuta.

Podsjetila je da sada ima i više pobačaja jer je ta mjera davala ipak neku sigurnost ženama koje bi se odlučile na rođenje trećeg djeteta.

Naime, statistički podaci pokazuju da upravo žene koje su trudne s trećim djetetom najčešće rade pobačaje.

Milanović Litre: Majka je kamen temeljac za obitelj

Jedini muški sudionik Panel rasprave, bio je Marko Milanović Litre, saborski zastupnik stranke Hrvatski Suverenisti i član Odbora za obitelj, mlade i šport u prošlom sazivu Hrvatskog sabora, koji je došao umjesto gospođe Vesne Vučemilović koja se ispričala zbog spriječenosti.

Kao političar poznat je po svojem jasnom i aktivnom zagovaranju konzervativnih i kršćanskih vrijednosti.

Gospodin Milanović Litre je, na upit čini li država dovoljno za majke i njihove potrebe, rekao da se kao član oporbe u većini toga ne slaže s onime što Vlada provodi no priznao je da su neke stvari ipak dobre te podržava bilo koji napredak u očuvanju obitelji.

“Ako je obitelj temelj našega društva mislim da su majke kamen temeljac na kojem je ta obitelj izgrađena“, zaključio je g. Milanović Litre.

Potrebna nam je tzv. nova emancipacija

Naposljetku se okupljenima obratila predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, Martina Lukić, rekavši da je Hrvatska u dobroj mjeri već sada prepoznata kao zemlja koja raznim pogodnostima potiče obiteljski život i rađanje djece no smatra da ima prostora za poboljšanje te da će to sigurno potaknuti mnoge hrvatske obitelji i mlade na povratak iz inozemstva.

Naglasila je da nam je potrebna tzv. nova emancipacija koja će omogućiti ženama da rade i imaju djece koliko žele; da žene nakon poroda ne smiju biti penalizirane kroz umanjena primanja te da se zakonom mora omogućiti zaposlenim roditeljima da na svoj zahtjev rade kraće, primjerice 4 ili 6 sati, osobito dok su djeca manja.

“Ako i jedna osoba nakon ovog Simpozija odlučiti pouzdati se u Božju providnost i prihvatiti jedno dijete više u svoju obitelj, bilo da je to biološko dijete ili posvojeno odnosno udomljeno dijete, ili ako odluči ostati doma uz svoje dijete koliko je to moguće, možemo biti zadovoljni i reći da smo ispunili cilj”, zaključila je Lukić.