„Jako sam uzrujana jer nismo pobijedili, ali borba nije gotova“, poručuje Heidi Crowter, koja ima Downov sindrom.
Ističe da će se „nastaviti boriti“ protiv britanskog zakona koji dopušta pobačaj djece s poteškoćama do rođenja, donosi Lifesitenews.com.
Mlada žena s Downovim sindromom kaže kako će svoj slučaj odnijeti pred Žalbeni sud Ujedinjenog Kraljevstva, nakon što je Vrhovni sud odbio njen pokušaj osporavanja trenutačnog zakona o pobačaju.
Britanski zakon o pobačaju 1967. dopušta pobačaj djece s Downovim sindromom sve do rođenja.
Vrhovni sud odbio je slučaj 26-godišnje Heidi Crowter, aktivistice za osobe s Downovim sindromom, protiv Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Crowter je u pravnu borbu uključila Máire Lea-Wilson, čiji dvogodišnji sin također ima isti sindrom, poremećaj 21. kromosoma.
Heidi Crowter se aktivno posljednjih pet godina zalaže za jednak odnos prema osobama s Downovim sindromom u svim sferama života. Prošloga ljeta, udala se za Jamesa Cartera koji također ima Downov sindrom.
Máire Lea-Wilson, 33-godišnja računovotkinja, bila je pod pritiskom da napravi pobačaj kada je u 34. tjednu ultrazvuk pokazao da njen sin ima Downov sindrom.
Trenutno, britanski Zakon o pobačaju 1967 zabranjuje pobačaj nakon 24. tjedna osim „ako postoji značajan rizik da će dijete ako se rodi patiti od fizičkih i mentalnih abnormalnosti poput osoba s teškim hendikepom“. U tom slučaju, dijete može biti pobačeno sve do rođenja.
„To mi govori da moj život jednostavno nije vrijedan kao ostali i mislim da to nije u redu,“ kaže Crowter o aktualnom zakonu. „Mislim da je to potpuna diskriminacija!“
Slučaj Crowter i Lea-Wilson predstavljen je tijekom dvodnevnog sudskog saslušanja u srpnju, u kojem je njihov pravni tim isticao da su zakoni o pobačaju bespravno diskriminirajući te da nisu u skladu s Europskom konvencijom za ljudska prava.
Ipak, odluka sudca Singha i sutkinje Lieven podržala je aktualne zakone o pobačaju, smatrajući ih zakonitima.
„Sporna pitanja koja su dovela do ove odluke su jako osjetljiva i ponekad kontroverzna“, tvrdi sutkinja.
„Oni uzrokuju snažne osjećaje, na svim stranama spora, uključujući značajne razlike u pogledima na etička i religiozna pitanja. Ovaj sud ne može ulaziti u takve kontroverzije; mora odlučiti o slučaju samo na temelju zakona.“
Ujedinjeno Kraljevstvo bilježi 3083 pobačaja izvršenih isključivo na temelju poteškoća u 2020.; od kojih su 693 bebe kojima je dijagnosticiran Downov sindrom te se radi se o povećanju od 5,64% sa 656 slučaja iz 2019. Ipak, aktualne brojke su vjerojatno mnogo više – članak iz 2013. prikazuje da je 886 djece pobačeno zbog Downova sindroma u Engleskoj i Walesu 2010., a samo 482 slučaja su zabilježena u dokumentima Ministarstva zdravstva. Prikrivanje stvarnih brojki potvrđeno je u izvješću Ministarstva zdravstva iz 2014. godine
Borba nije gotova
Crowter i Lea-Wilson, čije je slučajeve podržala Crkva engleskog nadbiskupa od Yorka, obratile su se medijima izvan Vrhovnog suda nakon sporne odluke, poručujući da će nastaviti svoju borbu za prava nerođenih.
Crowterina dobrotvorna stranica je još uvijek otvorena, s obzirom da pravni tim sada skuplja sredstva kako bi slučaj odnijeli pred Žalbeni sud.
„Jako sam uzrujana jer nismo pobijedili, ali borba nije gotova,“ ističe Crowter.
„Sudci možda ne misle da je to diskriminacija nada mnom, Vlada možda ne misli da je to diskriminacija nada mnom, ali ja vam kažem da se osjećam diskriminiranom i presuda ne može promijeniti kako se ja i tisuće drugih u zajednici osoba s Downovim sindromom osjećamo.“
„Svaki dan se susrećemo s diskriminacijom u školama, na poslu i u društvu. A sada, zahvaljujući presudi, sudci su podržali diskriminaciju i u utrobi. Ovo je jako tužan dan, ali nastavljam se boriti. Ne odustajem! Idemo dalje!“
„Želim promijeniti zakon i želim se suprotstaviti ljudskoj percepciji Downova sindroma. Želim da me pogledaju i kažu: ‘Ovo je samo normalna osoba’,“ nastavlja Crowter.
„O tome se radi. Želimo reći drugima da smo i mi ljudska bića s osjećajima.“
Lea-Wilson je također kritizirala odluku Vrhovnog suda, ističući da ona „izravno kaže kako moja dva sina nisu jednaka u očima zakona, a ja sam iznimno tužna i razočarana da je sud odlučio ne prepoznati vrijednost i značenje osoba s Downovim sindromom, poput mog sina Aidana.“
Ističući kako je COVID-era osvijetlila „opasne i smrtonosne posljedice“ diskriminacije nad ljudima s Downovim sindromom, Lea-Wilson kaže kako presuda „odobrava diskriminaciju učvršćivanjem vjerovanja u društvu da njihovi životi nisu jednako vrijedni poput onih od osoba bez poteškoća“.
„Odluka također ne uzima u obzir činjenicu da se mnoge žene, poput mene, pritišće da naprave pobačaj toliko željene trudnoće u tako kasnoj fazi, a u kontekstu straha i netočnih informacija koje im se pružaju,“ majka nastavlja.
„Ne žalim što sam iznijela ovaj slučaj zato što vjerujem da pomaže u podizanju svijesti o predivnim životima koje vode ljudi s Downovim sindromom te njihove obitelji. Pomaže i otkloniti neke od negativnih, zastarjelih i predrasudnih mišljenja koja prevladavaju u društvu i liječničkoj praksi. Kao Aidanova majka, nastavit ću se boriti za njegova prava i pokušat ću pobiti ovu presudu zato što bi jednakost trebala biti za sve bez obzira na broj kromosoma koji imaju.“
Obje žene snažno podržava i njihov pravni tim, a jedan njihov član ističe kako „zakon šalje snažnu poruku da su životi osoba s Downovim sindromom manje vrijedni“.
Mračan dan
Nakon vijesti o presudi, borci za prava osoba s poteškoćama brzo su izrazili potporu za Crowter i Lea-Wilson u njihovom nastojanju da slučaj odnesu pred Žalbeni sud, a Crowterina društvena mreža bila je preplavljena porukama podrške.
Portsmoutsko Down sindrom udruženje, kaže su kako se radi o „mračnom danu za osobe s Downovim sindromom i poteškoćama u učenju,“ te dodaju: „Sram bilo one koji su podržali zastarjeli zakon i propustili ključnu priliku da isprave ogromnu nepravdu koja stigmatizira i dehumanizira tako puno ljudi“.
Robert Clarke, zamjenik direktora braniteljâ ADF Internationala, piše: „Svaki ljudski život je vrijedan. Međunarodni zakon daje do znanja da djeca s poteškoćama imaju pravo biti tretirana jednako i bez diskriminacije“. Opisujući trenutni zakon o pobačaju u Ujedinjenom Kraljevstvu kao „jako problematičnim“ i „čistom diskriminacijom“, Clarke je potvrdio kako će ADF International „stati uz Heidi“.
Udruga Pravo na život UK-a je također izrazila svoju ljutnju zbog presude, a njihova glasnogovornica Catherine Robinson je izjavila da je postojalo „jasno iskazivanje diskriminacije nad osoba s Downovim sindromom i drugim poteškoćama“.
„Zakon jasno kaže da njihovi životi ne vrijede poput ostalih. Nadamo se da će Žalbeni sud vidjeti ono očito što je Vrhovni sud odbio vidjeti.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
