Na današnji dan 10. rujna 1919. potpisan je mirovni sporazum u dvorcu Saint-Germain pokraj Pariza kojim je praktički nestala Austro-Ugarska država, uređena kao ustavna monarhija. Bila je to posljedica gubitka Prvog svjetskog rata koji je donio temeljnu preobrazbu do tada poznate Europe i svijeta.
U Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska je bila dio pakta Centralnih sila gdje je činila okosnicu sa Njemačkom, nakon što ih je Italija izigrala i proglasila (privremenu) „neutralonst“.
Za Hrvate je to značilo da izlaze iz srednjoeuropskog i mediteranskog kruga i različitih oblika zajednica sa katoličkim narodima Europe u kojima su živjeli više od 800 godina nakon propasti Kraljevstva Hrvatske 1097.
To je ujedno značilo i ulazak u novu zajednicu naroda u kojoj nikada nisu živjeli – Jugoslaviju, što je umnogome odredilo sudbinu hrvatskog naroda u 20. stoljeću i danas.
Što je bila Austro-Ugarska?
Austro-Ugarska je bila višenacionalna država u Europi s vladarima iz kuće Habsburg. Bila je to uređena država u kojoj su u relativnom miru i suživotu živjeli Hrvati, Nijemci, Talijani, Mađari, Slovenci, Poljaci, Rumunji, Srbi, Česi, Slovaci, Ukrajinci i drugi.
Kao takva bila je preteča i zametak današnje Europske unije u malom, prije ogromnih svjetskih ratova i ideoloških revolucija koji su gotovo uništili Europu.
Zvali su je ‘katoličkom monarhijom’ jer je u njoj živjelo uglavnom katoličko stanovništvo, uz određeni broj protestanata i pravoslavaca, kao i muslimana iz anektirane Bosne i Hercegovine.
Građanske i nacionalne revolucije, kao i potrebe za reformom, remetile su relativan sklad i suživot, te je postojala potreba za političkom i društvenom reformom koja se i namjeravala poduzeti. To je prekinuo Prvi svjetski rat koji je Austro-Ugarska izgubila, a u njezinoj vojsci poginulo je i oko 140.000 Hrvata, dok su epidemije i glad odnijele još 110.000 života hrvatskih ljudi.
Hrvatske zemlje u Austro-Ugarskoj i baština Hrvata
1867. poznatom Austro-ugarskom nagodbom stvorena je dvojna monarhija na ogromnom teritoriju od gotovo 700.000 km2, sa preko 50 milijuna stanovnika. Granica ovih dvaju dijelova je bila na rijeci Leithi.
Zato se zapadni dio od rijeke nazivao Cislajtanija i spadao je pod austrijsku upravu. Od hrvatskih zemalja tu su bile Istra i Dalmacija. U ovom dijelu monarhije živjelo je 91% katolika, a druga najveća zajednica bili su Židovi sa 4,7%.
Istočni dio se nazivao Translajtanija i spadao je pod ugarsku upravu, a od hrvatskih zemalja tu je spadao ostatak Hrvatske uključujući i Srijem. Ovaj dio zajednice je bio vjerski raznolikiji i ovdje je živjelo 61,8 % katolika, 19% protestanata (uglavnom Mađara iz Erdelja) i 14,3% pravoslavaca (uglavnom Rumunja, te manje vojvođanskih i hrvatskih Srba). I tu je živjela velika židovska zajednica koja je činila 5% stanovništva.
Bosna i Hercegovina je imala posebnu Austro-ugarsku upravu koju je dobila aneksijom 1878. Zanimljivo je da je i tamo prevladavalo dvotrećinsko kršćansko stanovništvo (pravoslavni 43,5% i katolici 23%), uz svega 32,7% muslimana.
Brojne građevine, a osobito središta naših srednjoeuropskih gradova (Varaždin, Zagreb, Osijek i dr.) kulturna i materijalna dobra, umjetnička djela, crkve i druga baština hrvatskog naroda svjedoče o civilizacijskom krugu kojem je naš narod pripadao stotinama godina prije raspada Austro-Ugarske. Taj dio povijesti je ostao dugo u pamćenju hrvatskog naroda, osobito u vrijeme dvije Jugoslavije kada se iskorakom u drugi kulturni i nazadniji južnoslavenski krug željela potisnuti bogata naslijeđena baština iz europske uljudbe kojoj pripada i hrvatski narod.
Osobito negativnu ulogu pri tome, mnogostruko veću i štetniju od monarhističke Jugoslavije, imala je komunistička Jugoslavija.
Izvor: Narod.hr
Photo: AlphaCentauri
