Za milijune roditelja koji su ostali „siročad“, objava o ukidanju politike jednog djeteta izaziva gorčinu, a za „nezakonitu“ drugu djecu nesigurnost oko prava na kinesko državljanstvo.
Liu Guofa prije pet godina izgubio je svoje jedino dijete. Mladiću je bilo samo 17 godina kada je preminuo, ali do tada je za njegove roditelje bilo prekasno da pokušaju imati još jedno dijete. Liu, kojem je sada 46 godina i nezaposlen je, suočava se sa starošću usamljenosti i siromaštva, bez potpore i ljubavi koje bi mu pružio njegov sin, kako su to očekivali društvo i tradicija.
Liu je jedan od milijuna ljudi čiji životi nose ožiljke od politike kineske vlade koja je dopuštala samo jedno dijete. Među njima su i roditelji koji su ostali „siročad“, koji se osjećaju ostavljeni od države nakon što su izgubili svog jedinog potomka te „nezakonita“ djeca, koja se od rođenja nalaze u zakonskom „limbu“.
Za mnoge od njih, iznenadno ukidanje 35-godišnje politike koje je najavila vlada u Pekingu u četvrtak 29. listopada došlo je prekasno te izaziva tek gorka sjećanja. „Za nas je sada prekasno,“ kaže Liu, koji živi u središnjem dijelu kineske pokrajine Henan. „Ne možemo imati još jedno dijete. Osjećam se bespomoćno.“
Kina bi uvijek dopustila roditeljima koji su pretrpjeli gubitak da imaju drugo dijete, ali mnogi su od njih izgubili sina ili kćer u dobi kada im to više nije bilo moguće.
Liu i njegova supruga odlučili su godinama prije gubitka svoga sina da bi rođenje drugog djeteta bilo previše rizično u području gdje žive, gdje su dužnosnici za planiranje obitelji nemilosrdno provodili svoju politiku. „Politiku se provodilo bez milosti,“ rekao je Liu. „Dok smo bili mladi, nismo se usuđivali imati drugo dijete. Izgubili bismo posao, a naše bi kuće bile srušene da smo se usudili prekršiti politiku jednog djeteta.“
Mnogi drugi u sličnom položaju kažu da se osjećaju kao da ih je država zaboravila, vođena više ekonomskim motivima da riješe problem sve starijeg stanovništva nego suosjećanjem s onima čije su živote uništila pravila.
„To je nepravedno. Poštivali smo politiku, a nisu nas ni spomenuli – nas roditelje koji smo izgubili svoje jedino dijete,“ kaže Li Qin (49) iz južne pokrajine Yunnan.
„Moj je sin umro ove godine kada mu je bilo 25 godina… Što će biti s nama? Kako ćemo se uzdržavati u starosti?“
Sustav je funkcionirao djelomično zato što su odredi birokrata za planiranje obitelji imali zadatak održavanja politike, namećući ogromne globe i prisiljavajući sve one koji su se protivili zakonima na pobačaje i sterilizaciju.
Ali sustav je također odvraćao roditelje od toga da imaju drugo dijete namećući strašne kazne takozvanoj nezakonitoj djeci. Takvim se potomcima uskraćivao „hukou“ ili dozvola boravka, što ih je činilo gotovo nevidljivima u očima zakona i vlade.
Ovaj je dokument daleko važniji no što bi se to moglo zaključiti iz prijevoda njegova naziva, budući da predstavlja temelj službenog života u Kini. Građanima je potreban za pristup svemu, od školovanja i zdravstvene skrbi do prijevoza, sudova i knjižnica.
U Pekingu je globa od barem 159 000 kineskih juana (oko 173 225 kuna) za rođenje drugog djeteta uvjerila jedan kinesko-europski par da njihov sin ne će moći biti registriran kao kineski državljanin.
„Mislim da je malo tužno što nikada neće moći službeno biti Kinez. Ovdje je rođen, njegova je majka Kineskinja i govori kineski,“ rekao je otac, koji nije želio da navedemo njegovo ime, dodajući kako se obitelj unatoč tome osjeća sretnom što imaju mogućnost dobiti europsku putovnicu za svoga sina, dajući mu tako zakonski status.
Imućni su Kinezi uspijevali djelomično zaobići sustav plaćajući sve veću mrežu privatnih škola i bolnica, ali za obične ljude koji padnu kao žrtve nadležnih vlasti za planiranje obitelji, posljedice mogu biti katastrofalne.
„Za nas to očito nije takav problem – sin nam možda neće moći biti Kinez, ali ima način pristupa zdravstvenoj skrbi i obrazovanju. Problem je daleko veći za one koji nemaju tu sigurnosnu mrežu,“ rekao je otac Europljanin.
„Nezakonita“ djeca koja žive na marginama kineskog društva zbog toga su posebno osjetljiva skupina za različite oblike zlostavljanja. Prema popisu stanovništva iz 2010. ima ih gotovo 13 milijuna. Ali stručnjaci smatraju da ih je gotovo dvostruko ili trostruko toliko izmaklo popisu zbog straha od odmazde vlasti.
Iz najave ukidanja zakona, koja je objavljena u četvrtak nakon što je toga dana već završilo radno vrijeme vladinih ureda, nije jasno hoće li neke skupine moći retrospektivno tražiti puno kinesko državljanstvo i pripadajuća prava.
Ali budući da vlada nije posve ukinula sustav planiranja obitelji, nego promijenila njegova pravila, ne će sva „nezakonita“ djeca moći dobiti državljanstvo, a još će se mnoga druga rođena djeca naći u zakonskom „limbu“.
Među njima će najvjerojatnije biti djeca nevjenčanih majki, jer je u objavi izričito rečeno da će se „parovima“ dodijeliti pravo na više od jednog djeteta.
Pogođena će biti i treća, četvrta i kasnija djeca, iako će takvih vjerojatno biti malo u zemlji koja je odavno navikla na malene obitelji.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr
Photo: Carol Schaffer
