Višegradska skupina (poznata i kao V4) osnovana je 15. veljače 1991. Čine je danas najnaprednije postkomunističke zemlje u Europi: Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska.
Simbolički značajno ime dobila je po mjestu osnutka, povijesnom gradu Višegradu u Mađarskoj, gdje je u 14. stoljeću sklopljen ugovor o uzajamnoj pomoći i suradnji između vladara Bohemije, Poljske i Ugarske (op.a. ugarski kralj Karlo Robert ujedno je bio vladar Kraljevine Hrvatske). Inicijator okupljanja srednjoeuropskih zemalja bio je tadašnji čehoslovački predsjednik Vaclav Havel, lider poznat po uzornim humanističkim i demokratskim uvjerenjima. Vizija tog udruženja bivših socijalističkih srednjoeuropskih zemalja temeljila se na zaštiti zajedničkih gospodarskih interesa, te poticanju slobodne trgovine, razvoja prometne infrastrukture i suradnje na energetskom planu. Ukratko, u lakšoj prilagodbi zemalja-članica novonastalim okolnostima demokratske tranzicije.
Danas, 26 godina nakon osnutka, ona obuhvaća prostor od 64 milijuna stanovnika, tj. 13% ukupne populacije EU. U kontekstu šire priče o prilagodbi društveno-ekonomskim standardima EU, bitno je istaknuti kako su zemlje Višegradske skupine ostvarile impresivne rezultate u pogledu gospodarskog rasta i industrijskog razvoja. Prema izvještaju Erste Grupe, zemlje skupine su u razdoblju od ulaska u Uniju 2004. do 2013. godine udvostručile BDP, pri čemu su samo pogodnosti članstva (u vidu korištenja EU fondova) doprinosile 1% rasta na godišnjoj osnovi. Izvozna bilanca rasla je trostruko brže nego izvoz “starih” članica EU u istom razdoblju, dok su prihodi iz vanjskotrgovinske interakcije sa zemljama izvan EU učetverostručeni.
Razvojni put svake pojedine članice Višegradske skupine stoga je i za Hrvatsku poučan primjer tranzicijske uspješnosti, koji svjedoči o konkretnom uspjehu malih i relativno slabih socijalističkih gospodarstava koja su se 1991. nakon sloma Sovjetskog saveza našla “nezaštićena” na globalnoj pozornici liberalne ekonomije i tržišnog natjecanja.
Višegradska skupina je i prirodno povijesno-političko okružje za Hrvate, te mjesto kojem bi Hrvatska trebala težiti u pitanju političkih sklonosti i eventualnih asocijacija, umjesto nametnutog okružja Zapadnog Balkana u kojem je Hrvatska bila prisilom manje od 70 godina svoje povijesti. Danas ona predstavlja i branu u očuvanju tradicionalnih europskih i kršćanskih uljudbenih vrijednosti.
Osobite napore i ton produbljivanju odnosa sa Višegradskom skupinom daje hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
