Geert Wilders i njegova Stranka za slobodu odnijeli su uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima u srijedu u Nizozemskoj, a izborni rezultati ukazuju na duboke promjene ne samo u nizozemskom političkom podneblju, nego i na ukupnoj zapadnoj političkoj sceni.
Wildersov uspjeh na izborima u Nizozemskoj izaziva zabrinutost u redove prevladavajućih političkih struja u Europskoj uniji. Izborni rezultati u Nizozemskoj, kao i nedavna pobjeda stranke Smer nepredvidljivog Roberta Fica u Slovačkoj, uz dominaciju Viktora Orbána u Mađarskoj i jačanje alternativnih političkih snaga poput Alternative za Njemačku (AfD), pokazuju da u EU raste potencijal promjena.
Ti pokazatelji, zajedno s pobjedom osebujnog libertarijanca Javiera Mileia na predsjedničkim izborima u Argentini, kao i veliki izgledi javno odbačenog Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima znak su dugoročnih promjena u strukturi zapadnih političkih sustava.
Wilders i sam iznenađen svojim uspjehom
Wildersova pobjeda na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj toliko je uvjerljiva da je iznenadila i njega samoga, no ona je barem zasad samo polovična, jer izborna pobjeda ne znači i automatski preuzimanje vlasti.
>Nizozemska pred velikim promjenama: Desničar Geert Wilders dobio najviše mjesta u parlamentu
Ona je u svakom slučaju impresivna, jer je osvojio četvrtinu glasova, točnije 37 od 150 mjesta u nizozemskom parlamentu. Time je njegova stranka više nego udvostručila broj glasova s prošlih izbora.
Poistovjećivanje stranke s njezinim čelnikom pritom nigdje nije toliko opravdano kao u slučaju Geerda Wildersa i njegove Stranke za slobodu (Partij voor de Vrijheid – PVV), jer Wilders je jedini član stranke.
Jedan čovjek – jedna stranka
To je koliko je poznato jedinstven slučaj u zapadnom stranačkom krajoliku, da jedna osoba zauzima sva stranačka tijela i čini ukupno članstvo. Što znači, Wilders je nezamjenjiv na stranačkom čelu, što on objašnjava oprezom da mu se u stranku ne uvuku osobe koje bi ju iznutra razarale.
Taj kuriozitet ukazuje na trend u zapadnim demokracijama koji sve više postaje opći: Uhodani politički mehanizmi i metode sve češće ustupaju mjesto kreativnim, ponekad neobičnim rješenjima i inicijativama koje narušavaju uobičajeni red stvari. Drugim riječima, različiti pokazatelji upućuju na to da postoji alternativa, ili alternative, uhodanim političkim procesima i čimbenicima.
>Wilders nazvao val izbjeglica koje dolaze u Europu ‘islamskom invazijom’
Omiljena rečenica bivše njemačke savezne kancelarke Angele Merkel bila je da njezina politika nema alternative. Bila je uvjerena da su rješenja što ih je nudila njezina vlada bila najbolja moguća i da su kao podlogu imala opći konsenzus u društvu. A gdje postoji konsenzus, pitanje alternative se i ne postavlja.
Alternativa postoji najviše ondje gdje se širi uvjerenje da je nema
Međutim, u tim okolnostima nastala je nova stranka imenom Alternativa za Njemačku (Alternative für Deutschland – AfD) i jasno pokazala da alternativa postoji. Kao i da društveni konsenzus na kojemu počiva politika etabliranih snaga i nije tako čvrst, jer AfD uporno jača, postao je treća po snazi politička snaga u zemlji s tendencijom da se uspne na drugo mjesto.
>AfD druga najjača stranka u Njemačkoj, CDU Angele Merkel i dalje pada
Wildersov uspjeh u Nizozemskoj oslanja se na isti obrazac. Nizozemska, mala ali utjecajna članica EU, svoj je uspjeh u cijeloj novijoj povijesti temeljila na vjernosti saveznicima, prepoznavanju trendova i prednjačenju u njima. Ukratko, Nizozemska je dosljedno zastupala i provodila ono što je u utjecajnim zapadnim političkim krugovima bilo u modi. Zato je i Nizozemska bila u modi.
No, hod u korak s trendovima nužno otvara pitanje legitimnosti, škakljivo pitanje teško prepoznatljive razlike između javnog mnijenja i javne ili političke volje. I jedno i drugo predstavljaju legitimaciju političkih odluka, ali ih političari ponekad poistovjećuju, što bi se u sadašnjoj krizi zapadnih društava moglo pokazati fatalnom greškom.
Miješanje javnog mnijenja i političke volje
Javno mnijenje pokazatelj je političke volje. Ono nije zbroj pojedinačnih mišljenja, nego rezultat njihova uzajamnog djelovanja, procesa oblikovanja javne volje koji se odvijaju ponajprije u socijalizacijskim procesima a zatim u javnosti, u medijima i drugim komunikacijskim okvirima, u skladu s unaprijed utvrđenim pravilima i normama koje vrijede u dotičnom društvu.
Na temelju javnog mnijenja političari procjenjuju svoje izglede na izborima. I pritom ponekad pogriješe, posebice onda kad sami manipuliraju javnim mnijenjem i prilagođavaju ga svojim potrebama.
Na izborima se očituje politička volja birača, u skladu s javnim mnijenjem ukoliko je ono jasno oblikovano.
Javno mnijenje u Njemačkoj i Nizozemskoj, ostanimo kod tih dvaju primjera, već desetljećima nije oblikovano u skladu s osobnim mišljenjima velikog broja građana, ono je izloženo manipulacijama i pogrešnim prikazima društvene stvarnosti.
Mediji u Nizozemskoj i Njemačkoj nekoć su bili primjer temeljitosti i neutralnosti i pružali su uvid u društvenu stvarnost. Danas su, kao i svagdje u svijetu, mješavina zabave i bespoštedne borbe za utjecaj.
Što je važno i prihvatljivo kao vijest?
U Europi, koja se još do prije nekoliko desetljeća odlikovala kršćanskom tradicijom koja je služila kao mjerilo postupaka i procesa, danas rođendan nekog psića može biti vijest koja zaokuplja društvo, dok pitanje je li napadač koji nožem ranjava djecu imigrant nije vijest.
Zapadne demokracije dugo su funkcionirale kao prepoznatljivi sustavi, s jasnim normama, uključujući i svojevrsnu ukalupljenost u smisli da su se političke pojave svrstavale u određene obrasce iz razloga političke pragmatičnosti.
Međutim, elite su počele koristiti te kalupe kako bi u njih proizvoljno smještale sve one koji im nisu po volji, a izričaj koji im ne odgovara naprosto proglase govorom mržnje.
>Plenković o nesnošljivosti: GONG i HND inače prvi internacionaliziraju teme, sada ne vide problem
Politička korektnost i snošljivost postali su mehanizmi za nekorektnost i nesnošljivost. Većina je postala rastezljiv pojam, ovisno o tome čiji se glas bolje čuje u javnosti.
Vrijednosni relativizam i radikalni individualizam učinili su pojedinca podatnim za manipulaciju, a političke elite, strukturno programirane da se koriste svim mehanizmima u cilju zadržavanja i jačanja moći, osamostalile su se i izgubile vezu s građanima. Oni im služe još samo kao izborno tijelo koje se dade manipulirati.
Parlamentarna većina postiže se s ustaljenim pravilima koja su uglavnom utvrđena zakonima. No manipuliranje voljom birača, a sve češće stvaranjem koalicija u kojima je teško prepoznati biračku volju, pokazuje u kojoj mjeri političke elite mogu biti kreativne u pokušajima da zaobiđu političku volju.
Europska elita pokazala je put kako kršiti norme
Time su u međuvremenu otvorile put alternativnim snagama, pokazale im kako je moguće iskoristiti sporedna vrata koja vode izbornom uspjehu.
Wilders krši sve ustaljene norme političke igre, osniva stranku koja ima samo jednog člana, ne libi se davati provokativne izjave kako bi privukao pozornost i pravila političke igre prilagodio sebi.
Alternativne političke snage često odlikuje prevrtljivost, nepredvidljivost koja im kratkoročno ide na ruku u privlačenju birača, ali dugoročno nagriza njihovu vjerodostojnost.
Međutim, u slučaju Wildersa očito je da i nije toliko skandalozan kao što se to prikazuje. Jer netko tko dobije četvrtinu glasova birača, pokazuje da iza njegova uspjeha stoje interesi, potrebe i volja građana koja je bila skrivena iza paravana političke elite.
>Kako je lobi rodne ideologije preoteo političku agendu EU-a?
Drugo je pitanje kako će se ta opća volja pretočiti u uspješno upravljanje zemljom.
Nizozemska ima dva problema koja se pokazuju ključnima za cijelo društvo i koja su do sada uporno gurana pod tepih.
To su problem preobrazbe društva usljed masovnog useljavanja i problem zemlje, tla kojega u Nizozemskoj nedostaje i koje se sve više oduzima seljacima kako bi se koristilo za širenje životnog prostora novog nizozemskog društva.
Prvi korak u rješavanju problema njegovo je prepoznavanje
Ni Wilders zasad nema rješenje toga problema, ali je jedini koji je uspio u javnosti nametnuti tu goruću temu.
Koliko je uvjerljiv, pokazat će se istom kad prione na posao, a moći će se latiti posla jedino ako uspije okupiti koaliciju s potrebnom većinom.
Njegovi mogući koalicijski partneri su tobože konzervativna, a zapravo liberalna Pučka stranka za slobodu i demokraciju (Volkspartij voor Vrijheid en Democratie – VVD) i Novi društveni ugovor (Nieuw Sociaal Contract – NSC). Za te dvije stranke, Wilders je uljez u njihovo područje etabliranih političkih snaga i načelno neprihvatljiv partner, ali sad je dobio više glasova od njih.
Koalicijski pregovori mogli bi biti dugi i teški, a ako ne uspiju, Nizozemsku čekaju izvanredni izbori i razdoblje političke neizvjesnosti.
Primjer Španjolske
Neizvjesnost je inače izraz koji se sve češće javlja u Europi vezano za izbore. Jedan od takvih primjera je Španjolska, u kojoj je neuvjerljivost političkih snaga također dovela do svojevrsne pat pozicije u kojoj nitko ne može dobiti uvjerljivu većinu.
>Španjolska: Milijuni prosvjednika na ulicama protiv socijalističkog udara i amnestije katalonskih separatista
Dvije najjače stranke, kršćansko-demokratska Pučka stranka (Partido popular – PP) i Španjolska socijalistička radnička stranka (Partido Socialista Obrero Español – PSOE) u međuvremenu su izgubile povjerenje pripadajućih skupina birača.
Izgubile su profil, poput svih etabliranih europskih stranaka, nisu više ni lijevo ni desno nego se sad svi nazivaju “centrom” pa su postale neprepoznatljive i ne okupljaju određene slojeve pučanstva kako su to tradicionalno činile.
Uslijed toga, na rubovima političkog spektra otvoren je prostor alternativnim snagama, a to su u španjolskoj na desnici Vox, a na ljevici Možemo (Podemos).
Španjolski socijalisti otkrili su Podemos kao spasonosnu snagu za svrgavanje pučana, zajedno s njime preuzeli su vlast i obnašale ju sve dok se nije pokazalo da Podemos, kao i njegov imenjak i rođak Možemo u Hrvatskoj, redom ruši sve društvene svetinje, neumjereno troši društveni novac i razara strukture društva.
Nakon što je predvodio manjinsku vladu, PSOE je nedavno u posljednji trenutak uspio pronaći većinu za formiranje vlade, a partnere je našao u zagovornicima katalonske samostalnosti, čime je učinio još jedan korak u dezintegraciji Španjolske.
Novi trendovi koji ruše ustaljene
Pobjeda razbarušenog liberala Javiera Mileia na predsjedničkim izborima u Argentini pokazuje da trend nestabilnih biračkih tijela nije nazočan samo u Europi, nego da je zahvatio sva zapadna društva.
Milei vrijedi kao liberal, ali njegov precizan politički profil nitko ne može opisati, tim više što su njegove izjave, ocjene i postupci ponekad lišeni temeljne logike.
>Pobjeda libertarijanca Javiera Mileia na argentinskim predsjedničkim izborima
Alternativnim političkim snagama u Europi i na cijelome Zapadu jedno je zajedničko, one ukazuju na duboke probleme koji se uporno skrivaju pod tepih. Predstavljaju li stvarnu alternativu, to će se tek vidjeti u slučaju da preuzmu vlast.
Uspjeh Viktora Orbána na čelu Mađarske, kao i višegodišnje uspješno upravljanje Poljskom stranke Pravda i pravičnost (Prawo i Sprawiedliwość – PiS) neovisno o nedavnom neuspjehu na izborima, pokazuje da alternativa europskoj političkoj eliti postoji.
Orbán i njegova stranka Fidesz kao ni PiS u svojim zemljama doduše nisu nastali kao alternativa, oni su se s vremenom nametnuli kao dio etabliranog stranačkog sustava, ali na razini Europe oni su šaka u oko političkom establishmentu.
Mnoge političke snage u drugim zemljama u njima vide uzor, međutim, sve one djeluju u različitim društvenim okolnostima i tradicijama, dijelom i na različitoj idejnoj podlozi.
Zajedničko im je to što se protive netransparentnom sustavu odlučivanja u EU i ukazuju na nedostatak legitimnosti europskih političkih elita.
Wilders je tek na početku puta u Nizozemskoj
Wildersov uspjeh u Nizozemskoj može biti Pirova pobjeda, ali i ne mora, to će se tek vidjeti. Da bi uspio u punini, nakon izbornog uspjeha mora uspješno sastaviti vladu, a tek će se onda vidjeti kojim će putem krenuti Nizozemska u složenim okolnostima teških unutarnjih izazova i odnosa snaga u Europskoj uniji.
Jedno od Wildersovih predizbornih obećanja odnosilo se i na financiranje Unije. Zaprijetio je da će u slučaju njegove pobjede Nizozemska davati manje novaca u zajednički europski lonac.
>Eva Vlaardingerbroek: Ako ne živimo dosljedno kršćanstvo, propali smo
To bi možda moglo ići na štetu Hrvatske, koja je neto primatelj u EU, što znači da više prima iz zajedničkog europskog proračuna nego što u njega uplaćuje.
Međutim, to bi se moglo u određenim okolnostima pokazati i korisnim. Nizozemska putem različitih europskih fondova izdašno financira neke od alternativnih snaga u Hrvatskoj, točnije, samo one koje svojim subverzivnim aktivnostima nagrizaju supstancu hrvatskog društva i nameću nove norme, često mimo izborne legitimnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
