U posljednjih nekoliko mjeseci, pet različitih europskih čelnika otputovalo je u Peking, pokušavajući uvjeriti kineskog predsjednika Xi Jinpinga da vidi svijet na njihov način. Ali osim nekih ugovora koji su pogodovali njihovim tvrtkama, svi su se vratili u Europu praznih ruku, piše za Politico,Ivo Daalder koji je bivši veleposlanik SAD-a pri NATO-u.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen posljednji su putovali prošli tjedan.
Neuspjeh Europe da zabije klin između Rusije i Kine
Njihov je cilj bio uvjeriti Xija da pomogne u okončanju rata u Ukrajini ili, kako je rekao Macron, da “prizove Rusiju razumu”.
Kineski predsjednik se usprotivio.
Okrivljujući NATO za “krizu”, Xi je bio ljut i iznerviran kada su njegovi europski sugovornici spomenuli rat u Ukrajini, rekavši da će razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim samo kada “uvjeti i vrijeme budu pravi”. A s obzirom da je Moskva tek nedavno ponovila da uvjeti za mir još nisu dobri, to bi moglo potrajati.
>Militarizacija Japana i pacifičke regije – je li Pacifik područje slijedećeg velikog sukoba?
Neuspjeh Europe da zabije klin između Kine i Rusije ipak ne iznenađuje. Za Xija je budućnost kristalno jasna: Amerika je u padu, a za četvrt stoljeća Kina će zauzeti svoje pravo mjesto kao najmoćnija nacija na svijetu. Može ubrzati ovu budućnost usklađivanjem s Rusijom i osiguravanjem njezinih resursa — od fosilnih goriva po niskim cijenama do dragocjenih kritičnih materijala koje Moskva kontrolira.
A također može ubrzati propadanje Amerike odvajanjem njezinih europskih saveznika.
Dugogodišnji ključni stup Kine – bliska suradnja s Rusijom
Pod Xijem je Kina već godinama usklađivanje s Rusijom učinila ključnim stupom svoje politike. Otkako su prije više od deset godina preuzeli vlast, Xi i ruski predsjednik Vladimir Putin sastali su se 44 puta i razgovarali nebrojeno sati o zajedničkim problemima. Njihove su vojske nebrojeno puta vježbale zajedno, čak su simulirale trke nuklearnog bombardiranja.
Samo prošlog mjeseca, Xi je uvjeravao Putina: “Upravo sada postoje promjene kakve nismo vidjeli 100 godina. A mi smo ti koji zajedno pokrećemo ove promjene.”
Slično tome, nije iznenađujuće da je Peking prihvatio ideju europske “strateške autonomije” i pokrenuo ‘šarm ofenzivu’ – uključujući pozivanje petorice najviših čelnika kontinenta na opsežne razgovore sa Xijem od prošlog studenog.
Cilj Kine – podići Europu, a SAD gurnuti dolje
Cilj je podići Europu, dok se SAD gura prema dolje.
Dakle, dok Xi krivi SAD za “svestrano obuzdavanje, okruživanje i potiskivanje Kine”, njegov novi veleposlanik u Bruxellesu naziva Kinu i Europsku uniju “dvjema glavnim silama koje podupiru svjetski mir, dva velika tržišta koja promiču zajednički razvoj i dvije velike civilizacije koje promiču ljudski napredak.”
>Predsjednik Brazila Lula u posjetu Kini: SAD moraju prestati poticati rat u Ukrajini
I čini se da ovaj pristup funkcionira – barem kada je u pitanju Macron.
Na povratku sa šestosatnog razgovora sa Xijem, francuski je predsjednik spomenuo čuda multipolarnosti, Europu koja postaje “treća supersila” i njezinu potrebu da izbjegne da bude američki “sljedbenik” ili “vazal”. Kada je riječ o Tajvanu, izjavio je Macron, “veliki rizik” s kojim se Europa suočava jest da “bude uhvaćena u krize koje nisu naše, što je sprječava u izgradnji svoje strateške autonomije”.
Glazba, sigurno, za Xijeve uši.
Budimo pošteni – Macron ima pravo!
Ali da budemo pošteni, Macron i drugi europski čelnici koji dijele takva stajališta imaju pravo. Odnos SAD-a i Kine prijeti da izmakne kontroli, a Europa – ili ostatak svijeta, što se toga tiče – ne želi se uloviti u sredinu.
Xi je fiksiran na okončanje stoljeća poniženja Kine tako što će ona postati najveća sila na svijetu, a boji se da su SAD jednako odlučne učiniti sve što mogu kako bi osigurale da on ne uspije. U međuvremenu, u Washingtonu, gradu koji je toliko polariziran da suprotne političke snage rijetko razgovaraju jedna s drugom, napad na Kinu postao je dvostranačka okupacija, a jedino je pitanje tko može jače udariti Kinesku komunističku partiju.
Najviši dužnosnici Bijele kuće, uključujući i samog američkog predsjednika Joea Bidena, sve su zabrinutiji da ovaj dvostranački konsenzus potkopava zdravu politiku i, umjesto toga, potiče opasnu eskalaciju u odnosima s Kinom koju će obje zemlje sve teže zaustaviti – saga o špijunskom balonu od prošle veljače pokazuje koliko brzo stvari mogu izmaći kontroli.
I tu Europa može pomoći.
Bidenu je sve jasno – Ključ je u savezu s Europom i azijskim ‘prijateljima’
Biden razumije da ključ uspjeha SAD-a u natjecanju s Kinom leži u bliskom partnerstvu i savezu s njezinim europskim i azijskim prijateljima.
Kad je riječ o kritičnim tehnologijama — poput kvantnog računalstva, napredne robotike, sintetičke biologije i generativne umjetne inteligencije — kao i oslanjanju na kritične materijale i osjetljive opskrbne lance, SAD i Europa moraju surađivati kako bi se učinkovito natjecali s Kinom.
Mnogi u Europi to shvaćaju.
Dapače, prije nego što je krenula u Kinu, von der Leyen je održala govor o odnosima EU-a i Kine koji je mogao održati i sam Biden. Xijev “jasan cilj”, rekla je, “sustavna je promjena međunarodnog poretka s Kinom u središtu”, te je pozvala na smanjenje trgovine i ulaganja u kritične tehnologije i druga područja.
Iako mnogi suprotstavljaju ovu europsku ideju o “smanjivanju rizika” trgovine i ulaganja od navodne američke ideje o “odvajanju” Kine od globalnog gospodarstva, važno je napomenuti da malo američkih dužnosnika misli da je takvo odvajanje moguće ili čak poželjno. Doista, u nedavnim razgovorima s najvišim dužnosnicima Bijele kuće, oni su također upotrijebili izraz smanjenje rizika da bi opisali cilj SAD-a prema Kini.
Cilj Europe stoga bi trebao biti potvrditi predanost Washingtona smanjenju rizika – a ne odvajanju kineskog gospodarstva od vlastitog. Ispravna europska politika nije zacrtati srednji kurs, već uskladiti SAD i Europu na zajedničkom putu, sprječavajući Peking da revidira globalni poredak koji je tako dobro služio transatlantskim partnerima u proteklih 75 godina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
