Prije nekoliko tjedana u jeku borbe za Brexit mnogima je ispod radara prošla rasprava u zapadnim medijima o budućnosti Europske unije. Ta se rasprava, istinabog, stalno vodi, no najnoviji naglasci te rasprave prvi put govore da Europska unija može opstati samo ako postane imperij. Na štetu država nacija, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Tako je prije nekoliko tjedana bivši belgijski premijer, sada europarlamentarac i član liberalno demokratske stranke, Guy Verhofstadt, na njihovom skupu u Engleskoj jasno rekao: “Svijet sutrašnjice je svijet imperija, to više neće biti svijet država-nacija; novi svjetski poredak temeljit će se na imperijima: Kina, Indija, Rusija, Sjedinjene Američke Države. Europljani i Britanci u takvom svijetu moći će braniti svoje interese i njihov okvir samo čvrsto se ujedinjujući u isti takav europski okvir.”
U tom kreiranju svijeta kao mnoštva imperija koji treba slijediti i Europa, Verhofstadtu je odmah dao za pravo Financial Times i drugi globalistički mikrofoni. Na istom tom tragu Europu vidi i Macronov ministar financija Bruno Le Maire, koji je taj projekt uoči zadnjih izbora ukoričio u obliku manifesta, knjige.
Taj scenarij centralizacije Europske unije i njene dedemokratizacije, gdje će moć koja odlučuje o našim životima biti u mraku i bez lica, nije nikakva teorija zavjere, on je od početka utkan u europski projekt. Naime, u komentaru za Le Figaro Coralie Delaume korijene ovog projekta vidi u sredini šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je Sud pravde Zajednice s dvije sentence, 1963. i 1964. godine, “europske ugovore uzdigao na ustavni rang”, bez da su konzultirane države nacije.
(…)
Stoga skrećem pozornost na jedan drugi problem u kojem je Europa sklopljena kao imperij, u svijetu sklopljenom kao skup imperija i hegemona, problem od kojeg se ježim. To je problem nestanka slobode i konačni trijumf Velikog Brata, odnosno kontrole nad ljudima i narodima, do sada neviđene u povijesti.
Naime, niti jedan imperij u povijesti nije imao na raspolaganju tako visoku tehnologiju, algoritme, umjetnu inteligenciju, sve ono što nazivamo posthumanom ili transhumanom erom. Kako je pokazao skandal Oxford Analytica, kako je pokazao slučaj Snowden, slučaj Assange, ono što ljudi smatraju širenjem prostora slobode, od interneta, preko društvenih mreža te tehnologije uopće, zapravo je širenje prostora kontrole i manipulacije ljudima.
Kada imate imperij s demokratskim deficitom, kada politička ili ekonomska moć izgubi lice, a na sve to dodate tehniku i tehnologiju, pokoravanje ljudi i država bit će takvo da će sloboda postati sinonim za kontrolu i obrnuto.
Nove generacije, hipnotizirane tehnikom i društvenim mrežama od kojih ne mogu misliti niti kritički analizirati, postat će puki plastelin, postat će mišljeni i analizirani misleći da misle i analiziraju, a čovjek kao takav će nestati, reduciran na konzumenta, bez memorije i identiteta. Kako se takav scenarij čini ne tako dalek, važno je umrijeti na vrijeme. Sretna nova godina!, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
