Dramatični prizori iz katalonskih gradova u kojima je ove nedjelje, unatoč snažnoj intervenciji madridske policije, održan referendum o neovisnosti, podsjećaju nas na političke istine do kojih malo drže razni političari pa i teoretičari, koji svijet tumače ne prema njegovim zakonitostima i činjenicama, nego prema svojim željama i interesima, piše Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju.
Pokazalo se prvenstveno kako svaki narod nastoji imati svoju državu. Katalonci, koji su živjeli specifičnu povijest i koji imaju svoj posebni jezik, čija je pozicija po mnogočemu slična hrvatskoj, kroz stoljeća su često zadobivali i gubili autonomiju.
Franco je bio zadnji koji je ukinuo republiku i autonomiju. Relativna autonomija s parlamentom i vladom vraćena je nakon njegove smrti, ali narod ove pokrajine očito nije time bio zadovoljan. Tražili su potpunu neovisnost od Španjolske.
Tu težnju naroda za vlastitom nacionalnom državom ne mogu zaustaviti ni ekonomski napredak ni ljudska prava, što se, primjerice, u nama susjednoj državi nudi kao konačno i spasonosno rješenje tamošnje permanentne nacionalne krize.
Dogma i politički imperativ o nepromjenjivosti granica nisu održivi, bilo da se radi o separacijama ili integracijama.
Osim Katalonije, i nadalje tinjaju otvorena pitanja Baskije, Škotske, Irske, Walesa, Kurdistana, BiH, Kosova… Nikakvo nasilje ne može spriječiti težnje naroda. Naprotiv, nasilje je samo vjetar u leđa tim težnjama. To su jasno pokazali primjeri Kosova i Hrvatske, a da je britanska policija intervenirala u Škotskoj kad se tamo provodio referendum o nezavisnosti, ova bi zemlja već bila odvojena od Imperija.
Ni svi Katalonci nisu bili za izlazak iz Španjolske, sve dok se nisu pojavile interventne, kvaziokupacijske snage iz Madrida.
Poruka iz Katalunje govori i o tome koliko su uzaludni globalistički napori stvaranja novog svjetskog poretka u kojemu neće biti naroda, država, nacija, vjera, obitelji, pa čak ni spolova, u kojemu će postojati samo pojedinci kao potrošački brojevi bez identiteta i svijesti o svojim korijenima.
U ontološkoj je prirodi i strukturi čovjeka pripadanje obitelji, rodu, narodu, i tu prirodu, usprkos svim naporima i i lažnom progresu, ništa ne može promijeniti.
Iz EU-a se nitko još nije oglasio ni o referendumu ni o surovim reakcijama na njega. Birokracija je ostala zbunjena.
Ostatak kolumne pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
