Kako je došlo do toga da Stjepan Mesić izgubi spor na Europskom sudu za ljudska prava?

“Zadovoljan sam presudom Europskog suda za ljudska prava. Ne treba je komentirati, jer ona govori dovoljno sama za sebe. Htio bih cijeli taj slučaj ostaviti iza sebe i okrenuti se budućnosti” – rekao nam je francusko-hrvatski odvjetnik Ivan Jurašinović, koji je imao spor sa bivšim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem.

Jurašinovića smo zamolili za komentar nakon što je nedavno Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio da je Stjepan Mesić ispravno osuđen na hrvatskom sudu za klevetanje odvjetnika Ivana Jurašinovića, ali je ELJSP bivšem hrvatskom predsjedniku dao za pravo da u Hrvatskoj nije imao suđenje u razumnom roku.

Bivši hrvatski predsjednik Mesić je, kao što je poznato, na sudu u Zagrebu 2011. pravomoćno osuđen za klevetanje i nanošenje duševnih boli francusko-hrvatskom odvjetniku Ivanu Jurašinoviću kojega je pred tv kamerama “poslao na liječenje u Vrapče”. Mesić je odvjetniku zbog toga morao platiti odštetu od 70.000 kuna.

Nakon toga je Mesić pokrenuo spor pred Europskim sudom za ljudska prava, koji nije presudio u njegovu korist, već u korist odvjetnika Jurašinovića.

> Europski sud za ljudska prava presudio da je Stjepan Mesić ispravno osuđen za klevetanje odvjetnika

> Tužba francuskih Hrvata protiv Boba Dylana i magazina Rolling Stone

> Unosan posao: Stipe Mesić dobro zarađuje na privatnim tužbama – 195.000 kuna u tri godine!

Pred tv kamerama poslao ga u Vrapče

Kako je uopće došlo do toga da je Stjepan Mesić pred tv kamerama “preporučio Jurašinoviću da posjeti Vrapče kad dođe u Zagreb, jer se takvim ljudima tamo može pružiti djelotvorna pomoć”, nakon čega ga je Jurašinović tužio za klevetu?

Sve je započelo još 2006., kad je odvjetnik Ivan Jurašinović, u ime Marina Tomulića, podnio istražnom sudu u francuskom Nanterreu kaznenu prijavu protiv »Marka Nikolića i ostalih« zbog pokušaja ubojstva njegova klijenta. U toj kaznenoj prijavi spominjao se i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kao svojevrsni politički patron naručitelja ubojstva, koji je prema prijavi Hrvoje Petrač.

Odvjetnik Jurašinović, koji kancelariju ima u francuskom gradu Angersu, potvrdio je tada za Novi list da je prijava doista podnesena, ali ni u tome slučaju nije želio ulaziti u detalje, objašnjavajući da to sukladno francuskim zakonima i ne smije. Prema njegovim riječima, prijavu je podnio istražnom sudu u ime svog klijenta, a po automatizmu se istraga odmah otvara.

Sporni računi za nabavu oružja tijekom Domovinskog rata

U ovom slučaju radi se o priči koja se neko vrijeme provlačila u hrvatskim medijima, a dotiče se spornih računa za nabavu oružja tijekom Domovinskoga rata. Tomulić je u nekoliko prilika optuživao Hrvoja Petrača za šverc oružja i reket tijekom nabave devedesetih godina, a sve je, prema njegovim navodima, kulminiralo s nekoliko pokušaja njegova ubojstava. Posljednji je, tvrdi Tomulić, bio 2002. godine, kada ga je, što je i francuskoj policiji rekao, pokušao ubiti Marko Nikolić, čovjek koji je u bijegu osuđen za organiziranje ubojstva Vjeke Sliška. Tomulić je u svojim medijskim istupima, ali i prijavi, ustvrdio da je ubojstvo naručio Petrač, a u čitavu je priču upleo i predsjednika Mesića smatrajući da je on politička zaštita zagorskom tajkunu Petraču.

Mesića su tada, kako je pisao Nacional 2006. godine, novinari zamolili da komentira tu tvrdnju, a on je rekao da je “Petrača sreo dvaput u životu, i to slučajno, u prolazu” te da “s njime u to vrijeme nije imao nikakve veze”.

-Zašto taj odvjetnik kaže da sam ja njegov politički patron, to vjerojatno on zna, ali ja bih mu preporučio da posjeti Vrapče kad dođe u Zagreb, jer se takvim ljudima tamo može pružiti djelotvorna pomoć, rekao je Mesić.

“Otvorena prijetnja smrću”

Ovu poruku “da posjeti Vrapče”, Jurašinović je smatrao otvorenom prijetnjom smrću, što je potkrijepio tvrdnjom kako je svima dobro poznata sudbina građana bivših komunističkih zemalja koji su zbog kritike vlasti bili proglašeni ludima da bi ih se lakše moglo ukloniti.

Jurašinović je također smatrao da je Mesićeva izjava izravan napad na Francusku, njezin pravni sustav i demokratska načela koja dijele sve zemlje Europske unije, te je prozvao Mesića da krši najosnovija pravila pravne države, što “čini svjesno, jer je i on pravnik po struci”.

Postupak za naknadu štete

Odvjetnik Jurašinović je potom pred hrvatskim sudom pokrenuo postupak protiv Mesića radi naknade štete tvrdeći da je takvom izjavom Mesić povrijedio njegov ugled. Hrvatski sud mu je dao za pravo.

Bivši hrvatski predsjednik na to se žalio Europskom sudu za ljudska prava rekavši da se koristio figurativnim govorom kako bi naglasio ironiju besmislenih optužbi koje mu je Jurašinović prethodno stavio na teret. Hrvatskom presudom, kako je naveo, prekršeno mu je pravo na slobodu izražavanja.

> Europski sud za ljudska prava presudio da je Stjepan Mesić ispravno osuđen za klevetanje odvjetnika

ESLJP je, međutim, presudio da je Mesić pokušao “diskreditirati” odvjetnika Jurašinovića “uvredljivim izjavama” na “drzak i preziran način” i ocijenio da je time “prešao granice prihvatljive kritike”.

Presuda

Presudu u nastavku prenosimo u cijelosti:

Bivšem predsjedniku Republike Hrvatske nije povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, ali je žalbeni postupak trajao nerazumno dugo Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) je 5. svibnja 2022. objavio presudu kojom je utvrdio da bivšem predsjedniku Republike Hrvatske, g. Stjepanu Mesiću (dalje u tekstu: ”podnositelj”), nije povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, ali mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zbog dugotrajnosti žalbenog postupka.

Zahtjev podnositelja Europskom sudu odnosi se na postupak za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda u kojem mu je naloženo platiti 50.000 kuna francuskom odvjetniku hrvatskog podrijetla g. Ivanu Jurašinoviću. Naime, 2006. godine navedeni odvjetnik podnio je kaznenu prijavu u Francuskoj u vezi pokušaja ubojstva njegovog klijenta M.T.-a. Hrvatski mediji su povodom te kaznene prijave objavili članke navodeći da je podnositelj zahtjeva, koji je tada obnašao dužnost predsjednika Republike Hrvatske, u toj prijavi spominjan kao politički pokrovitelj poznatog šefa mafije u Hrvatskoj.

Francuska odvjetnička komora

Podnositelj zahtjeva je tijekom televizijske tiskovne konferencije od novinara pozvan komentirati takve medijske navode. Tom prilikom je izjavio da je odvjetniku potrebno psihijatrijsko liječenje. Stoga je odvjetnik pred hrvatskim sudom pokrenuo postupak protiv podnositelja radi naknade štete tvrdeći da je takvom izjavom podnositelj povrijedio njegov ugled.

Podnositelj je pred Europskim sudom prigovarao da su domaći sudovi povrijedili njegovo pravo na slobodu izražavanja (čl. 10. Konvencije) kada su mu naložili isplatiti naknadu nematerijalne štete zbog izjave upućene odvjetniku. Ujedno je prigovarao i da mu je zbog duljine tog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku (čl. 6. Konvencije).
U postupak pred Sudom su se kao treće stranke umiješali navedeni odvjetnik, g. Ivan Jurašinović te francuska nacionalna i pariška odvjetnička komora (ConseilNationalde Barreaux, Ordre des avocats du barreau de Paris).

Zaštita ugleda

Ispitujući navodnu povredu prava na slobodu izražavanja, Europski sud je utvrdio da je presuda hrvatskog suda predstavljala miješanje u podnositeljevo pravo, no da je ona bila zakonita jer je utemeljena na domaćem pravu i imala je legitiman cilj, zaštitu ugleda g. Jurašinovića.

Sud je utvrdio da podnositeljeva izjava ne samo da je mogla narušiti ugled g. Jurašinovića, već je moga potaknuti i predrasude o njemu u njegovom profesionalnom i društvenom okruženju u smislu njegovog prava na privatni život prema čl. 8. Konvencije te da pozivanje na potrebu psihijatrijskog liječenja i korištenje toga kao uvrede predstavlja nepoštivanje osoba s psihičkim problemima.

Test razmjernosti

Europski sud je ujedno uputio kritiku domaćim sudovima što nisu proveli test razmjernosti, odnosno vagali između zaštite ugleda g. Jurašinovića i slobode izražavanja podnositelja zahtjeva jer se nisu pozvali na relevantne kriterije razvijene u sudskoj praksi Europskog suda, niti su ispitali ustavni i konvencijski aspekt predmeta.
Ispitujući koje od dva navedena prava preteže, pravo na privatni život ili pravo na slobodu izražavanja, Sud je utvrdio da izjave visokopozicioniranih državnih dužnosnika imaju veću težinu i mogu nanijeti veću štetu ugledu drugih, osobito jer uživaju veliku medijsku pozornost.

Naime, visokopozicionirani državni dužnosnici koji napadaju ugled odvjetnika i čine ih predmetima ismijavanja s ciljem da ih izoliraju i naruše njihov kredibilitet – kao što je podnositelj zahtjeva učinio u ovom slučaju – često je jednako učinkovito kao sprječavanje odvjetnika u obavljanju njihove profesionalne dužnosti.

Izjave Predsjednika RH

Stoga je Sud utvrdio da je miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva bilo “neophodno u demokratskom društvu” radi zaštite ugleda g. Jurašinovića i izbjegavanja “odvraćajućeg učinka” (chilling effect) koji je izjava Predsjednika Republike Hrvatske imala vezano za obavljanje profesionalnih dužnosti odvjetnika. Stoga podnositelju nije povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.

Međutim, Europski sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer su Županijskom sudu u Zagrebu trebale tri godine i sedam i pol mjeseci da odluči o njegovoj žalbi. Stoga je podnositelju zahtjeva dosudio iznos od 2.000,00 EUR na ime neimovinske štete zbog nerazumno dugog trajanja žalbenog postupka.

Duljina postupka

U pogledu preostale duljine postupka, Sud je usvojio prigovor zastupnice da podnositelj nije iscrpio domaće pravno sredstvo jer nije podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku temeljem Zakona o sudovima iz 2005. godine pa je taj dio zahtjeva podnositelja odbacio kao nedopušten.

Ova presuda još nije konačna. Postat će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem, zaključuje se u presudi.

Sudsko vijeće je činilo sedam sudaca na čelu s predsjednikom Péterom Paczolayem iz Mađarske. Među njima je i hrvatska sutkinja Ksenija Turković.

Tužba protiv Boba Dylana

Kao zanimljivost navodimo i to da je svojedobno Jurašinović zastupao hrvatsku zajednicu u Francuskoj koja je uložila tužbu protiv američkog pjevača Boba Dylana zbog izjave u časopisu “Rolling Stone”, kojom je Hrvate usporedio s nacistima. Tužbu je uložilo Predstavničko vijeće hrvatskih udruga i zajednice Francuske (CRICCF).

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija