Macron i Le Pen – pregled najvažnijih stvari za drugi krug važnih izbora

Kandidatkinja francuske desnice Marine Le Pen preuzela je vodstvo stranke koju je utemeljio njezin otac Jean-Marie Le Pen i to više nego – uspješno.

U nedjelju je Marine Le Pen uspjela doći do drugog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj, ponajprije jer su građani Francuske izrazito zabrinuti zbog gorućih pitanja poput ilegalne imigracije, muslimanskog terorizma, sigurnosnih pitanja i političke situacije u Francuskoj i Europskoj Uniji nakon Brexita i vala bombaških i terorističkih napada imigranata s područja Azije i Afrike, od kojih su neki čak i rođeni na francuskom (europskom tlu).

Ovo je tek drugi put u francuskoj povijesti da netko tko se u javnosti percipira da je desno od desnog centra (mainstream mediji to nazivaju populističkim pojmovima poput  „krajnja desnica“ ili „radikalna desnica“) uspio doći do drugog kruga predsjedničkih izbora.

Za napomenu čitateljima, da bi bolje razumjeli što se ulazi u taj preveliki i preširoki zlorabljeni pojam „radikalne desnice“,  treba istaknuti da su ti isti i europski i hrvatski mediji na isti način i istom terminologijom nazivali pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana ili mađarskog predsjednika Orbana, nastojeći dati tim osobama takvim populističkim nazivima negativnu konotaciju i percepciju u javnosti.

Sada je Marine Le Pen uspjela ponoviti uspjeh njenog oca Jean-Marie Le Pena koji je protiv Jacquesa Chiraca 2002. godine ušao u drugi krug, ali je izgubio. Bez obzira na rezultate izbora nakon njih više ništa neće biti isto u Francuskoj i EU, dok bi pobjeda Le Pen mogla biti povijesna prekretnica poput Brexita.

Drugi kandidat, Emmanuel Macron bi u slučaju pobjede postao najmlađi francuski predsjednik u povijesti sa 39 godina starosti. Svoju karijeru gradio je u bankarskim krugovima, a u posljednjoj socijalističkoj lijevoj vladi bio je ministar gospodarstva. Mediji (i sam Macron) se jako trude pripisati mu poziciju centra, danas tako popularnu  u modernom političkom novogovoru, i tako privući birače često ih plašeći da sve što je lijevo, a posebno desno, od samoproklamiranog centra zapravo ekstremistička opasnost.

Usprkos tome, činjenica je da Macron dolazi iz građanima (u najmanju ruku) nepopularnih bankarskih krugova, ali se to u predizbornoj kampanji uglavnom premalo naglašava kao i pomalo začuđujuća činjenica da je sa 15 godina (osmi razred osnovne škole u Hrvatskoj) ušao u vezu sa 24 godine starijom oženjenom učiteljicom i majkom troje djece. Ta činjenica svakom razboritom roditelju pričinjava u najmanju ruku nelagodu i otvara dosta pitanja, no mediji idu toliko daleko da us vezu 15 godišnjeg dječaka i 39 godišnje udate žene i majke nazivali nazivima poput „velike ljubavi“, „vječne ljubavi“ i slično. Ne sumnjamo da bi obrnuta ili slična situacija kod Le Pen (da je recimo zavela u dobi od 40 godina 15-godišnjeg dječaka i ušla s njim u vezu) bila itekako okrenuta protiv nje na stranicama mainstream medija, pa čak i nazivana općepoznatim etiketirajućim nazivima iz široke lepeze istog novogovora. Ništa novo, već je u Hrvatskoj i svijetu viđeno dosta takvih situacija, pa se tako nedavno bivšem ministru kulture Hasanbegoviću koji je u trenutku početka rata imao 17 godina i 10 mjeseci javno zamjeralo što 1991. godine nije išao u rat (kada se išlo dragovoljno bez mobilizacijskih poziva), dok se starijim premijerima Plenkoviću i Milanoviću to nikada nije niti spominjalo kao bilo kakav krimen. Kao niti dugačak boravak i odlazak iz Hrvatske Andreja Plenkovića u vrijeme rata od 1991.-1995. godine u Bruxelles i London, ili u misiju u Azerbejdžan poput  Zorana Milanovića.

Dakle, stvari su često takve kakvim ih mediji žele i nastoje prikazati, što i jest današnji problem medija koji su često pod velikim političkim ili drugim utjecajem.

Što se tiče originalnosti u kampanji tu je svakako Le Pen u prednosti jer je njen primarni fokus na europskoj politici poput: otvorenih pregovora sa državama članicama EU oko povećanja suvereniteta nacionalnih država, monetarne politike i njenog suvereniteta, pa čak i ekonomskog protekcionizma. Osobiti naglasak Le Pen stavlja na maksimalnu kontrolu ilegalne imigracije i granica, kao i pooštrenje uvjeta za imigraciju i porez tvrtkama koje dovode strane radnika ako postoji nezaposlenost istog zanimanja na francuskom tržištu rada.

S druge strane Macron naglašava promjene zakona o radu, želeći ih učiniti manje rigidnima za liberalno tržište, dok u političkom smislu namjerava uvesti procjenu rada ministarstava i ministara svake godine, reviziju javnih financija, kao i želju za jačanjem eurozone. Obećaje, po nordijskom modelu, smanjenje državnih izdataka i stimulativne modele i pakete za oporavak posrnule francuske privrede.

Ankete se vrlo trude dati veliku prednost Macronu u drugom krugu, pa tako Ipsos prezentira rezultate 62 posto za Macrona i 38 posto za Le Pen u drugom krugu. Također, bruxelleska birokracija, kao i čelni ljudi EU poput predsjednika Europske komisije su odmah nakon prvog kruga dali veliku podršku Macronu, baš kao i Francois Hollande i njemački čelnici.

Mediji i bruxelleski čelnici su odmah najavili veliku „antiekstremističku koaliciju“ protiv Le Pen već viđenu u predizbornim kampanjama u SAD-u i diljem europskih zemalja. Pomalo očekivano, ali u suštini skandalozno, javnu podršku Macronu se ubrzano potrudio dati kandidat desni i konzervativni Fillon već prve noći i to vrlo grubim riječima na račun Le Pen: „Moramo izabrati ono što je najbolje za našu zemlju – apstiniranje od glasanja nije u mojim genima, naročito kad je ekstremna stranka tako blizu dolasku na moć. Nacionalna fronta je poznata po svojem nasilju i netoleranciji i njihov program bi našu zemlju odveo u bankrot i Europu u kaos. Ekstremizam Francuskoj može donijeti samo nesreću i podjele. Nema drugog izbora nego glasati protiv krajnje desnice. Ja ću glasati za Emmanuela Macrona – to smatram svojom dužnosti i to vam govorim iskreno. Na vama je da razmislite što je najbolje za vašu zemlju i za vašu djecu.“

Iako mnogi olako pripisuju pobjedu Macronu u drugom krugu zbog takve opće podrške mainstream medija i poltičara sa vrha francuske i europske politike, treba nekoliko stvari uzeti u obzir koje bi mogle bitno utjecati na neizvjesnost drugog kruga:

Prvo, svi glasači desnog konzervativnog Fillona neće poslušati njegov poziv da daju glas Macronu,osobito oni koji su zabrinuti zbog ilegalne imigracije i terorizma

Drugo, kandidat ljevice Melenchon koji je osvojio gotovo petinu glasova u prvom krugu je više nego korektno odbio podržati bilo kojeg kandidata u drugom krugu, što je možda i signal njegovim biračima da medijski stereotipi o „anđelu Macronu“ i „ekstremističkoj Le Pen“ nisu baš takvi kao što se nastoji prikazati. Osi Melenchona, skepsu (ili bar mlakost) prema Macronu pokazao je veći broj značajnih lijevih političkih lica Francuske.

Treće, Le Pen ima odlične javne i televizijske nastupe pa bi sučeljavanje dvaju kandidata u drugom krugu moglo donijeti dosta glasova Le Pen.

Četvrto, svaka sitnica, pa čak i novi teroristički napadi u Europi ili neke nepoznate afere poput Fillonove,  mogle bi bitno utjecati na rezultate drugog kruga, tako da agencijske ankete treba uzeti s velikim oprezom, što su potvrdili i posljednji predsjednički izbori u SAD-u i Hrvatskoj.