Hrvatski politički emigranti spremni su i financijski pomoći Ivanu Krmpotiću kojega su njemačke službe sklonile na sigurno u München zbog posljednjih prijetnji njemu i njegovoj obitelji. Krmpotić, bivši visoki policijski djelatnik RH, koji bi po svemu sudeći prema spoznajama njemačkih istražitelja, zbog Udbinih dosjea koje posjeduje, mogao biti krunski svjedok u slučaju likvidacije Inina direktora Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu, napokon u münchenskom miru priprema svoje svjedočanstvo.
Iako je njegov odlazak iz Hrvatske tema dana u “Lijepoj našoj”, gdje je vidljivo u čijem interesu još uvijek djeluju hrvatske sigurnosne službe i pod čijim su utjecajem, Nijemcima je to odavno posve jasno. Naši sugovornici u Münchenu kažu kako je Ivan sada zabrinut za sigurnost svojih kćeri. No ipak vjeruje da je hrvatska policija nakon ove lekcije bar malo shvatila značaj osiguranja svjedoka, jer mnogo njih je upravo zbog prijetnji odustalo od svjedočenja pred njemačkim sudom, što je išlo u korist osumnjičenima Perkoviću, Mustaču i drugima koje sumnjiči njemačko Državno tužiteljstvo.
Petar Penava, poznati hrvatski emigrant u Njemačkoj koji je prvi prije dvije godine hrvatskim medijima izjavio kako će Perkovića u Njemačkoj strpati iza rešetaka, proteklih je dana svjedočio pred njemačkim sucem Manfredom Dausterom u Münchenu i otvoreno govorio kako se i na koje sve načine njemu prijetilo, ne samo u Hrvatskoj već i u Njemačkoj, gdje ga je hrvatska diplomacija pokušala staviti pod Perkovićev nadzor.
“U Generalnom konzulatu RH u Münchenu pozvao me na razgovor jedan od konzula, a onda su me ispitivala dvojica Perkovićevih agenta.Tražili su od mene da odustanem od svjedočenja i da tako ne teretim Udbina šefa Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Rekao sam im da to ne želim i bili su vidno razočarani”, rekao je te dodao: “1998.g. navratio sam u Zagreb te susreo bivšeg radnika SIS-a Tomislava Mičića, gdje smo sjeli u jednoj kavani u Vlaškoj ulici. Ondje se odjednom pojavio Perković. Znao sam odmah da ovaj susret nije bio slučajan nego namješten. Perković tada nije progovorio ni jednu riječ dok smo mi razgovarali, nego je samo pomno slušao.”
Penava: Nisam se usudio ići u Hrvatsku, jer su mi prijatelji javili da će me likvidirati
“Mičić je tražio od mene da javno u tisku kompromitiram Božu Vukušića i Vicu Vukojevića nudeći mi posao u Hrvatskoj. Ja sam to odbio, obrazlažući da se ne može ljude napadati ako nema čvrstih dokaza”, naglasio je rekavši: “2007. g. za vrijeme suđenja Pratesu u Münchenu, Mičić je tražio od mene u Stuttgartu pokvarene usluge – da lažno svjedočim protiv Bože Vukušića i Vice Vukojevića u korist Krunoslava Pratesa i Josipa Perkovića. Međutim, došao sam u sukob s Mičićem, i nisam htio s njim imati posla. Prijavio sam sve to njemačkoj policiji. Poslije mog svjedočenja u procesu protiv Pratesa, dobio sam brojne prijetnje od Tomislava Mičića i Josipa Perkovića i njegovih ljudi. Nisam se usudio ići u Hrvatsku, jer su mi prijatelji javili da će me likvidirati”.
“Nažalost, Hrvatska je još uvijek u raljama bivših udbaša, njihovih sinova i utjecaja raznih lobija jer oni i dalje vladaju Hrvatskom i vidi se na svakom koraku koju štetu nanose razvoju jednog demokratskog hrvatskog društva, koje jedino može izliječiti lustracija. Ne mogu se načuditi ni cenzuri hrvatskih medija koju provode nekadašnji Perkovićevi obavještajci, tako da se sa münchenskog suđenja prenose za Hrvatsku samo oni detalji koji odgovaraju Perkoviću i Nobilu”, rekao je naglasivši: “Svaka čast pojedinim demokratskim portalima i rijetkim novinama jer da nije njih, u Hrvatskoj bi bila zatrta sloboda javne riječi i to u 2015. godini.”
“Nevjerovatno kako su Nijemci ovaj put odlučni ići do kraja i rasvijetliti sve detalje ne samo vezane uz Đurekovićevu likvidaciju, već i ubojstva 38 drugih nedužnih Hrvata, među kojima i frankfurtsko svirepo smaknuće Nikole Miličevića Bebana, oca petero maloljetne djece. Tko ga je imao srca ubiti na frankfurtskoj ulici ispred stana? To Perković i društvo moraju znati. Pravda mora biti zadovoljena”, kaže na kraju Penava.
“Moramo biti pošteni ljudi i pošteno društvo!” zaključio je.
