Peglanje ima mnogo različitih značenja. U filmu “Tko pjeva zlo ne misli” Franjo odlazi dami koja najstariji zanat na svijetu obavlja pod firmom Peglanje muških košulja; iako više ne postoje fizički slipovi, trošenje na kartice i dalje se naziva peglanjem, u sjećanje na onaj stroj koji je pomoću indiga izrađivao kopiju računa na licu mjesta; zatezanje lica također se naziva peglanje, da bismo djelovali mlađe; analogno se u svijetu strateških komunikacija govori o peglanju nečijeg imidža, da se oko nepoštenih i krivih stvori privid nedužnih i pravednih, piše Boris Beck za Večernji list.
Nedavno sam saznao još jedno značenje te riječi. U dućanima ste zacijelo primijetili prodavačice koje užurbano popunjavaju police – ili ste i sami radili taj posao – i to tako da na mjesto kupljenog proizvoda povlače one u stražnjim redovima kako bi dućan uvijek izgledao pun: e, to se također zove peglanje.
>Beck: Nema ljudi, nema putova, a maslina neobrana
Peglanje praznih polica
Peglanje polica veoma je važno jer stvara dojam obilja, dok će poluprazne police samo odbiti kupce. Da to nije lako, mogu vam osobno posvjedočiti jer često prolazim kraj jedne poznate drogerije čiji dućan ima staklene stijenke, i kroz njih se s ulice jasno vidi stražnja strana polica, i da na mnogim mjestima i nema više od onog jednog jedinog proizvoda u prvom redu – teško je popunjavati police krcate robom koja brzo odlazi, ali još je teže stvarati iluziju bogatog i punog dućana kad oskudijevate u svemu. Ovo što se radi oko Jadrolinije, čija su tri mornara poginula na trajektu u Malom Lošinju, također je peglanje praznih polica.
Sindikat pomoraca upozorava da se brodar ne drži kolektivnih ugovora, da su plovila stara i više od pola stoljeća i da se na njima radi i po 14 sati – predsjednik uprave Jadrolinije odgovara da su brodovi prošli remonte i da imaju certifikate, kao da ih nije imao i trajekt Oliver koji je prije nepunih mjesec dana krepao na putu za Korčulu; dapače, peglanje polica podiže na višu razinu, kada poziva na to da se “usmjerimo na nastavak sezone” – kao da na otocima ne žive domaći ljudi, kojima Jadrolinija znači život, kao da moramo ginuti da se na otoke dopremi što više stranaca.
>Butković o tragediji na Lošinju: Ne bježim od odgovornosti, ali
Ministar na svoje prazne police stavlja floskule
Ni ministar prometa nije se proslavio generičkom izjavom da će “nadležne institucije provesti potpunu istragu” i da “nitko neće biti izuzet od odgovornosti ako ona bude utvrđena” – na mjesto ljudskih života Vlada na svoje prazne police stavlja floskule. Značajno je da se ne oglašava premijer o tom tužnom događaju; nikad nisam vidio da bi vlasnik dućana peglao svoje police, za to uzme nekvalificiranu radnu snagu.
Peglanje je svuda. Milanović je najbolji primjer kako se praznim riječima prikriva prazno političko skladište; izvješćivanjem o sjajnim turističkim rezultatima mediji nadomještaju to što naša država ne radi ništa; Ukrajinci i Rusi peglaju da su zaglibili; Harris i Trump peglaju ostatke svoje demokracije; na Bliskom istoku svi peglaju svoje katastrofalne politike; iz Slavonije i Zagorja moraju dolaziti vatrogasci u Dalmaciju ispeglati nesposobnost Južnih Hrvata da se brinu za svoje šume; HAZU je ispeglala Julijanu Matanović; čak i na Olimpijadi moram gledati ispeglanog Toma Cruisea.
Peglanje je svuda i uvijek je nemoralno jer ne treba ljudima, nego gazdama. Nekad se govorilo da svijetom vlada ruka koja drži kolijevku. Krivo: ruka koja drži peglu vlada svijetom.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
