18. kolovoza 1450. rođen Marko Marulić – ‘otac hrvatske književnosti’

Marulić
Foto: August Dominus (CC BY-SA 4.0)

U današnje vrijeme kada službeno Ministarstvo kulture Srbije otvoreno svojata Ivana Gundulića, Marina Držića, Vlaha Bukovca, Petra Preradovića i druge, još samo čekamo da se oglase da je i otac hrvatske književnosti, Marko Marulić, dio njihove srpske vjekovne kulture.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na sreću, književni genij Marko Marulić svjedoči da je upravo hrvatska kultura srednjeg vijeka bila na razini razvijene europske uljudbe i civilizacije, dok je u to vrijeme Srbija i njezina kultura stenjala pod turskim jarmom i okupacijom.

Danas se Hrvati s ponosom sjećaju svoje svijetle književne i kulturne baštine

Uzvratit ću ministrici savjetom da se okane mitova i da se upozna sa biografijama i radom Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića, Petra Preradovića, Vlaha Bukovca, Iva Vojnovića, Matije Bana, Marka Murata, Valtazara Bogišića, Antuna Matije Reljkovića i mnogih drugih.

Povijest i religija višestruko su složeniji fenomeni od onoga što ministrica Obuljen Koržinek u svom priopćenju nagovještava da zna, bahato je prije nekoliko godina istaknuo ministar kulture Srbije Vladan Vukosavljević, aludirajući u klasičnom velikosrpskom obrascu laži da ove znamenite povijesne veličine pripadaju ni manje ni više nego – srpskoj baštini (koja, recimo, u doba Držića i Gundulića nije ni postojala jer je Srbija bila pod okupacijom Turske koja je trajala do 19. stoljeća).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvati moraju i imaju imperativ, nakon gotovo stoljetne velikosrpske kultruno-jezične tiranije u Jugoslaviji, obnoviti svoju bogatu povijesnu kulturnu baštinu i sjećanje na nju.

Danas se Hrvati s ponosom sjećaju svoje svijetle književne i kulturne baštine: na današnji dan 18. kolovoza 1450. rođen je u Splitu Marko Marulić, poznatiji kao „otac hrvatske književnosti“.

Oboje roditelja, otac Nikola i majka Dobrica (rođ. Obirtić) bili su plemići. Pored najstarijeg Marka bračni par Marulić imao je još šest sinova i dvije kćerke. Obitelj se hrvatski nazivala Pečenić, a u XV. stoljeću po humanističkom je običaju latinizirala svoje prezime u Marulus ili De Marulis.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Splitu u humanističkoj školi započinje svoje stvaralaštvo potaknut Ovidijevim djelom Metarmorfoza. Nakon završene humanističke škole odlazi u Padovu gdje studira pravo. Po završetku studija prava vraća se u rodni Split gdje će provesti glavninu života.

Judita – temelj i neprolazna vrijednost kulturne baštine hrvatskog naroda

Živo sudjeluje u gradskom životu Splita. Tako je ostalo zabilježeno u gradskim arhivima da je bio gradski sudac, svjedok pri nagodbama i ugovorima, zastupnik u parnicama, izvršitelj oporuka i tužitelj. Istovremeno stvara na književnom polju. Tako 1499. dovršava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca) gdje zbori o katoličkom moralu te daje upute kako se pridržavati katoličkoga morala, a sve oslikava primjerima iz Evanđelja i života svetaca. Naredne godine dovršava hrvatski prijevod djela Tome Kempenskoga De imitatione Christi.

U studenome 1500. hodočasti u Rim, a već godinu kasnije 1501. dovršava religiozni ep Judita, na hrvatskom čakavskom jeziku, u kojem doseže svoj najveći pjesnički domet. U tom djelu hrabri i potiče vlastiti narod na obranu domovine protiv Turaka.
U razdoblju od 1510.-1517. radi na epu Davidiadas (Davidijada), a u tom periodu nastaje i spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske duše).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Napisao je biblijsku poemu Suzana, pjesmu Molitva suprotiva Turkom, različite nabožne pjesme kao Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Svrh muke Isukrstove i brojne druge.

Marko Marulić – hrvatski domoljub i katolik pozivao na borbu protiv islamskih Turaka

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima u borbama protiv Turaka. I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija pa poimence Mađare i ne spominje u svojoj pjesmi Molitva suprotiv Turkom. Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Oporuku sastavlja 14. lipnja 1521. i u njoj popisuje listu knjiga iz svoje knjižnice. Tri godine kasnije, 5. siječnja 1524. umire u rodnom Splitu.

Pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane, u samom središtu Splita na današnjoj Rivi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.