Nekadašnji načelnik slovenske Udbe Ivan Eržen nije se pojavio na današnjem ročištu na suđenju Perkoviću i Mustaču

Nekadašnji načelnik slovenske Udbe Ivan Eržen nije se pojavio na današnjem ročištu na suđenju Perkoviću i Mustaču u Münchenu gdje je pozvan kao svjedok, kratko je izvijestio na početku današnjeg suđenja predsjednik sudskog vijeća dr. Manfred Dauster te napomenuo da će sudsko vijeće pokušati organizirati saslušanje svjedoka video vezom.

Nakon ovakvog uvoda, dr. Dauster pročitao je prijedlog za operativnu obradu nad Stjepanom Đurekovićem sastavljen u Službi državne sigurnosti 1982. godine. Operativnu obradu nad Stjepanom Đurekovićem predložio je i svojim potpisom ovjerio načelnik Centra SDS Zagreb Franjo Vugrinec, Josip Perković se s provođenjem obrade suglasio svojim potpisom na prijedlogu za provođenje operativne obrade, a Zdravko Mustač obradu je svojim potpisom na prijedlogu odobrio. Kao suradnik u obradi naveden je ugrađeni suradnik Stiv (Krunoslav Prates).

Iako se radi o dokumentu dužine svega jedne stranice teksta, sadržaj dokumenta potvrđuje mehanizam odlučivanja unutar hrvatske Udbe 1980-ih godina i to onako kako su ga već opisivali svjedoci saslušani na suđenju. Dokument jasno navodi i dužnosti koje su optuženici obnašali tih dana i to u skladu s nomenklaturom koja je korištena u tajnim pravilnicima savezne Udbe koja je bitno različita od pravne terminologije korištene u službenim hrvatskim propisima. Tako se u dokumentu, u skladu s nomenklaturom savezne Udbe, Vugrinec navodi kao načelnik Centra SDS Zagreb, Perković kao načelnik II. odjela SDS RSUP i Mustač kao načelnik SDS RSUP.

Nakon toga je ročište nastavljeno čitanjem iskaza pokojnog Blagoja Zelića, nekadašnjeg načelnika Centra SDS Split, pročitan je Zelićev iskaz dan pred istražnim sucem tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu u istrazi protiv Vinka Sindičića radi ubojstva Brune Bušića .

U iskazu Zelić u detalje opisuje akciju ubacivanja agenata u okolinu Bruna Bušića, način na koji je Udba organizirala praćenje Bušića, te prikupljanje informacija o radu i kretanju Bruna Bušića koje su Udbi davali Petar Gudelj i Neven Baričević (suradnik pod kodnim imenom “Marko”) kao i samu akciju Udbe koja je dovela do ubojstva Bruna Bušića. Prema Zelićevoj izjavi, upravo je Baričević bio taj koji je neposredno javio informaciju gdje se Bušić nalazi i kamo je krenuo neposredno prije nego što je ubijen.

Zelić u iskazu tvrdi da je njemu, Jerku Draginu i ostatku ekipe, nakon što je on u Parizu osobno predao Čolaku informacije gdje je Bušić i kamo ide, Čolak zapovjedio da odmah napuste Pariz. Dalje, Zelić opisuje protivljenje Jerka Dragina toj Čolakovoj zapovijedi jer je Dragin htio saznati gdje je njegov suradnik kodnog imena „Pitagora“ iza kojeg se skrivao Vinko Sindičić koji je zajedno s ostatkom ekipe doputovao u Pariz. Za Sindičića Zelić pretpostavlja da je i izvršio ubojstvo. Zelić navodi da su po Čolakovoj zapovijedi hitno otputovali avionom te ih je Čolak na aerodromu još jednom upozorio na strogu konspiraciju oko cijele stvari. Zelić tvrdi da nikada nije pitao Dragina je li Sindičić zaista ubio Bruna Bušića, ali i da iz Draginovog ponašanja pretpostavlja da je ovaj to znao.

Jučer je svjedočila Elena Zinnecker, rođena Jelić, mlađa kći Ivana (Huana) Jelića, jednog od hrvatskih emigrantskih vođa.

Svjedokinja je opširno objašnjavala sucima detalje iz hrvatske povijesti te ulogu obitelji Jelić, njenog strica Branka i oca Ivana. Rekla je kako se Perkovićev špijun Krunoslav Prates duboko uvukao u Hrvatski narodni odbor (HNO) koji je vodio njezin otac dr. Ivan Jelić, koji pred Udbinim doušnikom Pratesom, kako je rekla, nije zaključavao ormare. Prates je u početku bio zaposlen kao tajnik dr. Ivana Jelića i njegov posao bio je tehničke prirode, ali je s vremenom preuze i dužnost tajnika HNO te urednika novina „Hrvatska država“. Iako joj je Prates bio sumnjiv zbog svojih navoda da je u Jugoslaviji studirao pravo što, po njoj, nije bilo moguće nikome tko nije bio dio tadašnjeg režima, Prates je koristeći svoju poziciju kod njenog oca sve dublje ulazio u hrvatsku političku emigraciju.

Jučerašnje ročište završilo je izjavom zastupnika optužbe, njemačkog Saveznog državnog odvjetništva, kojom je tužitelj upozorio sud da odvjetnik Anto Nobilo vrlo često razgovara s Mustačem tijekom stanki suđenja te da se time krši pravilo njemačkog kaznenog postupka prema kojem nije dopušteno da isti odvjetnik brani dva ili više optuženika u istom predmetu. Također, kako je tužitelj naveo, takvim kontaktima između Mustača i Nobila krši se i uvjete pritvora kojima je sud odredio strogo odvajanje optuženika i zabranu svake, pa i posredne komunikacije između optuženika radi čega se Mustača i Perkovića svakodnevno prevozi odvojeno, u dva različita vozila na suđenje i vraća u pritvor.

Nobilo je pokušao odgovoriti na izjavu tužitelja i obrazložiti da su njegovi razgovori s Mustačem “obična pristojnost”.

Predsjednik sudskog vijeća dr. Dauster vrlo je jasno i strogo naredio da takvi kontakti imaju odmah prestati, na što se oglasio i Perkovićev njemački odvjetnik Peter Wagner i preuzeo na sebe obvezu objasniti kolegi Nobilu pravila njemačkog prava o zastupanju samo jednog optuženika u postupku.

Suđenje se nastavlja u utorak, 7. srpnja 2015. godine.