Prenosimo članak švicarskog Hrvata Marka Antunovića, objavljenog u uglednom Non perdere di vista i nostri principi (cdt.ch), jednom od dva najčitanija dnevna lista u talijanskom govornom području u Švicarskoj.
Nemojmo zbog COVID-a izgubiti naše vrijednosti
Sa zanimanjem sam pročitao članak CdT-a “Mi, necijepljeni liječnici“. Potaknuo me na razmišljanje o tome kako, u smislu cijepljenja protiv COVID-a, postoji trend koji vodi prema (auto)cenzuri. Zapravo, mnogi liječnici iz Ticina (kanton u Švicarskoj, talijansko govorno područje, op. ur.) nisu slijedili preporuke vlasti, ali samo su dvoje od njih to priznali, dodajući: “Bojimo se govoriti, riskiramo posljedice”. Prisjetio sam se teorije “spirale šutnje” njemačke sociologinje Elizabeth Noelle-Neumann. Teza je da mehanizmi uvjeravanja, tipični za masovne medije – novine, televizije, danas i društvene medije – nastoje naglasiti prevladavajuće stavove, a pri tom utišati manjinske ideje i mišljenja. Profesorica Noelle-Neumann objašnjava nam kako neprestani priljev informacija s vremenom može isključiti javnost iz procesa biranja, pa čak ih prisiliti na zaborav da na njih utječu mediji.
Ne doživljavamo li u ovom povijesnom razdoblju takvu situaciju? Ne čini li vam se da pojedine osobe danas imaju stalni strah od izražavanja (manjinskog) mišljenja u odnosu na opće javno mnijenje? Čak i kad imamo drugačiju ideju od ideje većine, često je ne pokazujemo kako bismo izbjegli izolaciju i pokušavamo se uskladiti s dominantnim mišljenjem.
Radi ljubavi prema debati, ljudi (liječnici, znanstvenici) koji stvari vide drugačije od gomile trebaju se osjećati ugodno. Dobro su došli oni koji imaju hrabrost postaviti se drugačije od većine javnog mnijenja, znajući da se izlažu odmazdi onih koji često ne znaju ni 1% onoga što su oni proučavali. Povijest čovječanstva često nam pokazuje da su često oni koji su imali drugačije mišljenje od dominantnog omogućili čovječanstvu da napravi važne korake naprijed.
Prije nego što završim, spomenut ću još jednu zanimljivu znanstvenu anegdotu, uvijek na ovu temu: Aschovu paradigmu. Postupak je jednostavan. Od skupine od deset ispitanika traži se da usporede duljinu niza redaka s duljinom referentne crte, izvršavajući zadatak prvo sami, a zatim zajedno s drugim subjektima koji su zapravo suradnici voditelja eksperimenta koji tvrde kako je ispitanikov odgovor pogrešan. Prisiljeni suočiti se s većinom koja podržava istu ideju, iako netočnu, samo dva od deset ispitanika je imalo snagu ostati čvrsto u svojim (pravim) uvjerenjima. Zastrašujuća demonstracija funkcioniranja društvenog pritiska.
Iako teško, ovo nas razdoblje ne smije natjerati da izgubimo iz vida svoja načela: ako sloboda izražavanja i sloboda neslaganja s većinom nisu zaštićeni, čeka nas u najmanju ruku neizvjesna budućnost.
*Marko Antunović je ekonomist i gradski vijećnik u Locarnu, gradu u Ticinu u talijanskom govornom području u Švicarskoj. U Locarnu je prisutna značajna hrvatska zajednica. Brojni mladi ljudi hrvatskog porijekla su marljivi poduzetnici, radnici, studenti, liječnici i predstavnici u švicarskom javnom životu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
