Tisuće Šveđana ugradilo je mikročipove koji im sada služe kao kreditne kartice, ključevi za auto ili stan pa čak i karte za vlak. Jednom kada ugrade čip, više nikad ne moraju brinuti o tome gdje im je novčanik ili jesu li digli dovoljno gotovine, piše The Conversation. a prenosi jutarnji.hr.
No, i dalje postoji jaka struja koja se opire ugrađivanju čipova u tijelo.
I dok se na prvi pogled može pomisliti da je Švedska jednostavno toliko napredna da predvodi ovakve trendove, iza priče o 3500 ljudi s mikročipovima stoji puno dublji razlog.
Termin biohaker odnosi se na biologe amatere koji rade izvan tradicionalnih institucija. Kao što računalni hakeri mogu provaliti u svako računalo, tako biohakeri mogu provaliti u bilo što biološko.
Švedski biohakeri su definitivno transhumanisti i oni su ti koji stoje iza ugrađivanja čipova veličine zrna riže Šveđanima negdje između palca i kažiprsta. To su isti oni mikročipovi koje su desetljećima ugrađivali kako bi pratili životinje i pakete.
Sada su konačno na red došli i ljudi.
I dok se ostatak Europe uglavnom zgraža nad činjenicom da se Šveđani dobrovoljno čipiraju, Šveđani to dragovoljno prihvaćaju. Uostalom, kao i mnoge “inovacije”, “novotarije” i “ideologije” koje su danas postale prava pošast Zapada i kada se sve zbroji, donijele puno više štete nego koristi.
Kao u slučaju sa svakom novinom u svijetu tehnologije, postavlja se pitanje sigurnosti i privatnosti. Iako su čipovi biološki bezopasni, podaci koje generiraju svejedno mogu pokazati koliko je čovjek dolazio na posao ili što je kupio, jer se čipiranoj osobi nije moguće lako odvojiti od čipa.
Također postoji generalna opasnost od hakiranja, kao i razne druge etičke dileme, osobito u slučaju povezanosti s internetom. Premda se ističe kako ne postoji GPS komponenta u čipu, već cijela stvar služi da bi se ljudi “oslobodili” silnih kartica i ključeva, mnogi na Zapadu s velikom zabrinutošću primaju ovakve vijesti.
