Ovom slučaju međudržavnog posvajanja treba pristupiti na nekoliko razina:
1. Hrvatska diplomacija dužna je zaštititi sve svoje državljane u inozemstvu i kada je to moguće osigurati njihov povratak kući.
2. U vrijeme diplomatskih aktivnosti, hrvatske institucije ne bi trebale otvarati bilo kakve političke i sudske procese koji bi mogli ugroziti posao diplomaciji.
3. Nakon povratka hrvatskih državljana kućama, u slučaju postojanja sumnje u počinjenje kaznenog djela, sudstvo i sve druge nadležne državne službe dužni su pokrenuti nužne istražne radnje protiv osumnjičenika i svih njihovih pomagača.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nakon uspješne diplomatske akcije spašavanja zaglibljelih posvojitelja izravnim uključenjem veleposlanika Tomislava Bošnjaka, na čemu bi hrvatskim službama mogle pozavidjeti glasovite britanske kolege i njihov ekranizirani djelatnik br. 007, postavlja se pitanje može li se, osim na sudu u Zambiji, i u demokratskim državama zapadnog svijeta pa i Hrvatskoj nelegalna kupovina nelegalno izdanog službenog dokumenta o posvajanju i posljedično nelegalno dopremanje tako posvojenog djeteta iz države gdje je međudržavno posvajanje zakonom zabranjeno smatrati legalnim postupkom i nekažnjivim djelom. Zambijska sutkinja očito smatra da može i da je dokument na kojemu se temelji ovo posvajanje pravovaljan bez obzira na činjenicu da je izdan protuzakonito i na osnovu podmićivanja državnog službenika, što je po njezinom mišljenju unutarnji problem države koja ga je izdala. Što o tome službeno misle hrvatske institucije, po svemu sudeći, nikada ne ćemo saznati.
