Foto: Thinkstock

Hoće li Rusi, njihove banke, uspjeti u svojim nastojanjima da iskoriste krizu Agrokora i uđu u njega, a time hrvatsko poljoprivredno zemljište dovedu prvi put u (najozbiljniju) mogućnost da završi u rukama stranca? Pitanje je to što se nameće ovih dana dok se Rusi pod kišobranom vjerovničkog “traženja rješenja” za naš najveći poslovni sustav, jer ruski Sberbank njegov je najveći vjerovnik, žele domoći upravljanja u njemu, a Agrokor u ovom trenutku u nekom obliku zakupa/koncesije, podaci su Ministarstva poljoprivrede prema ARKOD-u, ima čak 32.840 hektara državne zemlje, piše Glas Slavonije.

To potvrđuje i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić, navodeći da je ta zemlja najbolja u Hrvatskoj. “Dano mu je najbolje što Hrvatska ima”, kaže Brlošić.

Ima li opasnosti da nam se stranci domognu zemlje u sklopu tih akvizicija, a istovremeno brojni naši OPG-ovi nisu još (u cijelosti) riješili njeno pitanje? S druge strane, na snazi je 7-godišnja zabrana strancima da dođu do hrvatskih “tabli”, počevši od 2013., a koju smo ispregovarali pri ulasku RH u EU, pa pritišće i činjenica da je do njenog isteka samo tri godine. Hoće li aktualna događanja stranci iskoristiti da se pozicioniraju, utvrde do te 2020. i tek onda krenu “u juriš”, pitaju se naši poljoprivrednici. Zbog svega toga pitanje o ulasku stranaca “kroz Agrokorova vrata” na hrvatske njive to je delikatnije. Da se ne govori o tome da je drugim državama i njihovom poljoprivrednom zemljištu taj “veto” strancima (bio) puno duži, poput Poljske – 12 godina.

“Zakon im ne da”

“Godinama upozoravamo na zamke gdje bi stranci mogli do naše zemlje, i to, kao u slučaju Agrokora, naše najbolje zemlje. To bi bila veća šteta kada se zna koliki je interes našeg čovjeka, OPG-a, za nju. Na primjeru Agrokora, kao tvrtke kojoj je dano da se širi i po desetcima tisuća državnih hektara, vidimo što se može dogoditi”, upozorava Brlošić.

“Da stranci ovako dođu do naše zemlje, bila bi to katastrofa. A Agrokor najviše državne zemlje ima upravo u istočnoj i središnjoj Hrvatskoj. Kada netko kupi zemlju, ona trajno odlazi njemu. Da Mađari kupe zemlju po Baranji, granice se mijenjaju. Nama je cilj da Agrokor ostane u domaćim rukama, da stranac ne upadne na našu zemlju. Treba razgovarati da se to ne dogodi, a prijedloge za izlazak iz ove krize nudi i naša udruga, o čemu je naše Stručno vijeće danas (u srijedu, nap. a.) razgovaralo u Našicama, o čemu ćemo Vladu i javnost izvijestiti otvorenim pismom”, kaže predsjednik Udruge OPG-ova Život Antun Laslo.

I ove riječi potvrđuju koliko je domaći čovjek osjetljiv na poljoprivredno zemljište, a pogotovo na to da stranac “stavi šapu” na njega.

“Prema važećem zakonu, a to je Zakon o poljoprivrednom zemljištu, stranac ga ne može kupiti, nema takve situacije, ni formulacije, kaže dobro upućeni izvor Glasa Slavonije sa stavom “spuštanja lopte oko ove priče.” No, i on mora priznati da je puno riječi izgovoreno i žuči proliveno na upozorenja da u dodjeli zemlje “vuku” veliki sustavi na štetu malih.

“Sada na vidjelo izlaze sve manjkavosti velikih sustava i davanja tisuća i tisuća državnih hektara njima, odnosno preuzimanja zemlje od bivših PIK-ova”, upozoravaju ratari.

“Loša strana zemljišnog okrupnjavanja u korist velikih potvrđuje se kada je riječ o apetitima stranaca jer su njima takve, velike površine zanimljivije. Neće doći zbog 200 ha”, drži Brlošić.

Iznimne situacije

“Agencija za poljoprivredno zemljište (APZ) vodi evidenciju o korištenju državnog zemljišta prema nositeljima ugovora; stoga nije moguće dati odgovor što je sa zemljom bivših PIK-ova jer se ona danas nalazi u zakupu, a zakupnici su različite fizičke i pravne osobe”, kažu u Ministarstvu. Ipak, Brlošić procjenjuje da je te zemlje oko 250.000 hektara. Tu je i pitanje dugoročnih, povlaštenih koncesija, a događaji oko Agrokora nameću i pitanje što s državnom zemljom u slučaju da tvrtka koja ju obrađuje kroz zakup/koncesiju promijeni vlasnika, ode u stečaj…

“Što se tiče pitanja vezanih uz promjene vlasnika tvrtke, ističemo da to ne utječe na opstojnost ugovora o zakupu, odnosno koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. U slučaju stečaja može se primijeniti čl. 35. st. 10. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je propisano da se iznimno, prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu prenijeti iz ugovora o zakupu, uz suglasnost APZ-a, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, na osobu koja je u stečaju kupila ili preustrojem stekla cjelokupnu imovinu zakupnika namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji, odnosno dio imovine koju čine cjelokupni gospodarsko-proizvodni dio primarne poljoprivredne proizvodnje i prerade s povezanim skladišnim kapacitetima, ili cjelokupni gospodarsko-proizvodni dio primarne proizvodnje – kažu u Ministarstvu. Nije precizirano koje su to iznimne situacije. Iz Glasa Slavonije neslužbeno doznaju kako dosad takvih, iznimnih, slučajeva nije bilo. Navedena se odredba na odgovarajući način može primijeniti i na ugovore o koncesiji.

“Želi li politika čuvati hrvatske interese, ona to neće dopustiti ni u iznimnim situacijama. Nije stvar samo u tome da stranci po važećem zakonu ne mogu kupovati našu zemlju; dovoljno loše je i da ju kroz određene situacije oni “samo” koriste, no što to vrijedi ako je to korištenje na 20, 50 godina?!”, zabrinut je Brlošić.

“Stečaj Agrokora ne smije se dogoditi! Jer, stat će svi pogoni, što će biti sa zemljom koju obrađuje, tko ju tada preuzima?! Problem je u tome što mi ne znamo pod kojim uvjetima su dizani njegovi krediti, što su bile garancije…”, kaže Laslo.

Tih 32.840 državnih hektara obrađuje sedam Agrokorovih poljoprivrednih subjekata, a baranjsko Belje prednjači s 19.111 hektara. Od slavonskih subjekata tu su VUPIK sa 6529 i PIK Vinkovci s 4469 hektara. A u slavonskoj tvornici pod otvorenim nebom zemlja je sve.

Izvor: narod.hr/glas-slavonije.hr