Uvođenjem eura, Hrvati su dobili veću mogućnost usporedbe svojih plaća s onima drugih zemalja. No, potrebna je određena razina financijske pismenosti kako bi se procijenila vrijednost vlastite plaće.
Kuna je za mnoge Hrvate imala sentimentalnu vrijednost. Osim toga, uzimajući u obzir političke i gospodarske okolnosti i njihovu dugoročnu perspektivu, javljaju se različite procjene gospodarskih i socijalnih prilika u Hrvatskoj.
U realnim okolnostima, kad je riječ o visini plaće, građani su često suočeni s pitanjem razlike između bruto i neto plaće. U nekim zemljama, primjerice u Njemačkoj, visina plaće uvijek se navodi u bruto iznosu, i to u onomu koji se u Hrvatskoj zove bruto 2, premda zaposlenik uvijek na račun dobiva neto iznos.
Za ocjenu vrijednosti plaće potreban je uvid u različite stavke
Razlog tome je veća preglednost, odnosno bolji uvid u visinu plaće, budući bruto iznos odražava mjerilo po kojemu poslodavci utvrđuju vrijednost rada i iznos koji izdvajaju za radnika, a neto iznos nastaje nakon odbitaka koji odgovaraju individualnim prilikama zaposlenika.
>Evo čime Plenković u superizbornoj godini vabi birače: Rast plaća, doplatka, porezna reforma...
Stoga se, kad se uspoređuju plaće u različitim zemljama, ponekad javljaju i pogrešni zaključci jer se negdje misli na neto, a negdje na bruto plaću.
U Hrvatskoj se, kao i u mnogim drugim zemljama, u kolokvijalnom govoru o visini plaće uvijek misli na neto plaću. Kako se ona određuje i koja je razlika između bruto i neto plaće?
Pri određivanju plaće, uvijek se polazi od bruto iznosa. To je ukupni iznos koji poslodavac izdvaja za plaću pojedinačnog zaposlenika.
U Hrvatskoj, prosječna bruto plaća krajem prošle godine 1,597 eura, neto 1.153 eura
Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj u trećem tromjesečju 2023. iznosila je 1.597 eura. Prosječna neto plaća u istome razdoblju iznosila je 1.153 eura.
Od bruto iznosa odbijaju se najprije doprinosi za mirovinsko osiguranje. Za 1. stup mirovinskog osiguranja odbija se 15 posto, a za 2. stup 5 posto. Dakle, od ukupne bruto plaće, 20 posto izdvaja se za mirovinsko osiguranje. To znači, u slučaju bruto plaće od 1.500 eura, iznos se umanjuje za 300 eura. Taj iznos od 1.200 eura, nakon odbitka iznosa mirovinskog osiguranja, zove se dohodak.
Od njega se zatim računom izdvaja neoporeziva osnovica, odnosno osobni dobitak, koji za 2024. godinu iznosi 540 eura. To je dakle “čisti” iznos na koji se ne plaćaju nikakva davanja. Osnovica se može uvećati dodatcima za djecu i uzdržavane članove obitelji.
Iznos poreza na dohodak, odnosno na njegov oporezivi dio, podliježe različitim kriterijima, s time što se izračunava u skladu s različitim poreznim razredima u koji je uvršten pojedinačni obveznik.
Promjene u sustavu plaća
Primjerice, do kraja 2023. porezna stopa za prvi porezni razred iznosila je 20 posto, a za drugi 30. posto. Od 1. siječnja 2024., stopa za prvi porezni razred kreće se između 15 posto i 23,6 posto, a za drugi razred između 25 i 35,4 posto. Porezni razredi određuju se sukladno visini dohotka.
Porezu na dohodak dosad je bio dodavan prirez, ovisno o jedinici lokalne samouprave koja ga prikuplja. Najnovijom poreznom reformom od 2024. prirez je ukinut, što međutim ne znači da će porezni obveznici plaćati niža davanja. Lokalna samouprava taj će iznos kompenzirati višim stopama poreza na dohodak.
>Mini reforma: Milijardu eura iz II. mirovinskog stupa odlazi u državni investicijski fond?
Prema izračunu jednog od kalkulatora plaće koji se mogu pronaći na mreži, samac bez djece u Zagrebu, koji ima bruto plaću od 1.500 eura, primit će neto 1.042 eura. Konačni iznos neto plaće ovisi međutim o još nekoliko dodatnih kriterija, primjerice o tome je li zaposlenik mlađi od 30 godina, je li mu to prvo zaposlenje i ima li možda invalidnost.
U drugom primjeru, zaposlenik u Delnicama s dvoje djece na isti bruto iznos od 1.500 eura primit će neto 1.177,94 eura.
Ukratko, razlika u iznosu između bruto i neto plaće podliježe čitavom nizu kriterija i različita je za pojedinačne zaposlenike, sukladno njihovim osobnim prilikama i mjestu stanovanja.
Razlika između bruto 1 i bruto 2 uvećava troškove poslodavca
U sustavu obračuna plaća u Hrvatskoj postoji još jedna posebnost, koja se ne nalazi u svim drugim europskim sustavima. To je razlika između bruto 1 i bruto 2.
Konkretno, spomenuta bruto plaća od 1.400 eura nije konačni iznos koji mora izdvojiti poslodavac. Na taj iznos on mora dodati iznos za zdravstveno osiguranje. Ukupni trošak poslodavca po zaposleniku, bruto 2, kod bruto 1 plaće od 1.400 eura u stvarnosti iznosi 1.747,50 eura.
Time se, prema gruboj računici, može zaključiti da neto plaća u Hrvatskoj iznosi nešto više od dvije trećine ukupne bruto plaće.
Plaća, odnosno njezin neto iznos, predstavlja nominalnu plaću koju zaposlenik u konačnici dobiva nakon svih odbitaka. Pritom postoji i izraz “realna plaća”, koja predstavlja stvarnu kupovnu moć s određenom plaćom. Realna visina plaće uzima u obzir rast cijena, odnosno inflaciju. Primjerice, u okolnostima godišnje stope inflacije od 10 posto, neto plaća realno vrijedi 10 posto manje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
