Richard Mallinson: Geopolitika opskrbe postat će ključna za energetske analize

Naftna tržišta su ovih dana dobila grub podsjetnik kako geopolitički izazovi još uvijek utječu na cijenu nafte. Ovoga puta se radi o Saudijskoj Arabiji i drugim arapskim državama te njihovim igrama u Jemenu, piše za The Foreign Policy Keith Johnson.

Cijena nafte u New Yorku i Londonu skočila je čak šest postotaka zbog potencijalnih zabrinutosti oko širenja sukoba na arapski poluotok, no i zbog zabrinutosti oko proizvodnje i transporta nafte u okruženju. “Izgleda kako se pozornost tržišta ponovno okreće geopolitici” izjavio je burzovni energetski analitičar Richard Mallinson te dodao kako “postoji mnogo potencijalnih rizika, pogotovu po opskrbu, u današnjem svijetu”, prenosi Energy Press.

Problem trasa opskrbe

Saudijski vojni angažman u Jemenu, uključujući i zračne napade protiv pobunjenika trebao bi ojačati položaj aktualnog predsjednika Abeda Rabboa Mansoura Hadia, koji se sakrio u Omanu. Saudijski je režim osnovao koaliciju sa Egiptom i Jordanom kako bi spriječio iransku težnju preuzeti kontrolu nad pobunjeničkim procesima. Iran, naime, poslijednjih mjeseci intenzivira svoja nastojanja. Reakcija tržišta na situaciju u Jemenu naglašava važnost te regije za proizvodnju i trgovinu naftom. Dok je Jemen liliputanac glede proizvodnje nafte, Saudija je najveći svjetski prouzvođač.

U uskom dijelu Jemena, na području Bab en-Mandeba, nalazi se jedan od najvažnijih punktova za svjetsku opskrbu naftom. U tom se području kreće preko 4 milijuna barela nafte tjedno. Susjedi su već gotovo godinu dana zabrinuti kako bi sukob u Jemenu mogao zaustaviti opskrbu na tom području. Jemenski je vojni dužnosnik ovih dana izjavio kako pobunjenici nastoje preuzeti kontrolu nad punktom. Nervoza je tim veća ako znamo kako u prošloj godini gotovo i nije bilo gopolitičkih rizika po opskrbu naftom, zapravo ih nije bilo još od zveketanja oružjem u Homuruškom klancu i bombaških napada u Bejrutu.

Ako tome pridodamo i obračun oko opskrbe plinom, Rusije i Zapada, na teritoriju Ukrajine te nikada razpetljani sukob Izraela i Palestine, bit će jasna nervoza investitora. Iranski je, pak, izvoz nafte snažno pritisnut sankcijama, a budućnost izvoza sirove nafte teško se može bezbolno obnoviti nakon godina zanemarivanja. Islamka država ugrožava opskrbu u Iraku i Siriji, a Kurdi kontroliraju veći dio iračke nafte na sjeveru zemlje. Sirija je još uvijek usred stravičnog građanskog rata, a Libija je raskomadana. Nigerija je u stalnom strahu od islamista iz Boko Harama i krađe nafte u njenom južnom dijelu, a opskrba u ratnim Sudanu i Južnom Sudanu gotovo ne postoji osim za krijumčare. Venezuela je pak disfunkcionalna proizvođačica nafte kojoj taj resurs služi za kupovanje socijalnog mira za vladajuću socijalističku kastu.

Kada postoji višak zaliha, ovakvi događaji nikoga ne plaše te je ovoga ljeta cijena nafte pala za više od 50 posto. Ipak, ukoliko će opskrba zapadati u rizike i cijena nafte će doživljavati izazove što nas vodi u začarani krug geopolitičkih vibracija. Doista, u drugoj polovini ove godine, kada se potražnja za naftom oporavi geopolitika će postati ključna za poslovne energetske analize, kaže Mallinson.

Briga više za Saudijce u Jamenu je i često inatljiva regija Šia na istoku zemlje te bojazan kako bi se sukob mogao preliti i na saudijski teritorij. Gomilanje vojske na granici to bi trebalo spriječiti. Egpat je, pak, zabrinutiji za situaciju na moru te je poslao četiri ratna broda u Adenski zaljev ne bi li pokušao osigurati Bab el Mandeb. Zabrinuti su i za sigurnost opskrbe Sueskog kanala koji im donosi pet milijardi dolara godišnjega prihoda. Planirana investicija al Sisija glede proširenja kanala koja bi trebala vrijediti osam milijardi dolara argmentu ide u prilog. Egipatsko gospodarstvo ovisi o opskrbi Sueskim kanalom te je njegova sigurnost prioritet Egipta.

Prema tome, novi izazovi na tržištu nafte, možda po prvi puta, ovisniji su o punktovima i trasama opskrbe nego li o proizvodnji i zalihama.