U ožujku prošle godine, brodogradilište Uljanik koje se već godinama nalazi u problemima i dugovanjima, za svog strateškog partnera odabralo je tvrtku Kermas Danka Končara.
Početkom godine Vlada je zadala krajnji rok Danku Končaru da odluči kreće li u restrukturairanje posrnulog brodogradilišta te ocijenila da je Končarev plan “dobar ali ga treba pratiti financijskim izvorom”. Odluka se odgađala na štetu radnika Uljanika, iako je već tada bilo poznato da je Končarev Brodotrogir u problemima što je potvrđeno 8. ožujka kada Končar pokreće prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka,
Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat početkom prosinca, apelirao je da se Končar “mora izjasniti u sljedećih nekoliko dana da bismo mogli tražiti dalje” te iznio procijenjene troškove, u kojima se spominje stečaj Uljanika koji bi trebao iznositi 557 milijuna eura, a restrukturiranje vrtoglavih 1,009 milijardi.
Predstavljeni troškovi: Stečaj Uljanika 557 milijuna eura, restrukturiranje 1,009 milijardi eura
I radnici su požurivali odluku, navodeći da “ako Končar uistinu želi biti strateški partner, neka svoju ozbiljnost pokaže djelima jer radnici Uljanika više nemaju dane nego sate. Tražimo da ili nađe svoj interes u tom planu ili, ako ne, da se izjasni”.
Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije pozvao je krajem godine Vladu te Upravu i Nadzorni odbor Uljanika da odmah, jasno i nedvosmisleno kažu daDanko Končar i njegova tvrtka Kermas energija nisu i ne mogu biti strateški partner koji može financijski pratiti restrukturiranje pulskog brodogradilišta.
Tko je gurao Končara? Cerovac tvrdi – ministar i uprava Uljanika
Predsjednik Štrajkaškog odbora i čelnik jadranskog sindikata Boris Cerovac izjavio je da nije istina da nema zainteresiranih investitora za Uljanik, nego je problem u tome što se cijelo vrijeme “guralo” poduzetnika Danka Končara.
Nakon što su se počeli javljati drugi zainteresirani investitori, Cerovac je utvrdio:
“Ako su sada zainteresirani, nitko me ne može razuvjeriti da i tada nisu bili zainteresirani, no očito im tada nije bilo dozvoljeno. To ide na dušu ministru i staroj upravi. Stoga očekujem da će se već danas, ukoliko dođe do sastanka između ministra Horvata i Uprave Uljanika, riješiti pitanje Končara i da će se dogovoriti daljnje radnje. To nam je potrebno da bi mi imali kakvu-takvu šansu za opstanak”.
Uloga IDS-a
Nadzorni odbor Uljanika, uz podršku lokalne IDS-ove vlasti, izabrao je Danka Končara za strateškog partnera, a pri odabiru Danka Končara za strateškog partnera kompanije nisu se vrednovale pristigle ponude, nego je glasano prema unaprijed donesenoj odluci što je pridonijelo rasplamsavanju poslovne drame Uljanika.
Uljanik i IDS: 14 direktora koji su drmali brodogradilištem
To je odrađeno dok se pisao prvi program restrukturiranja Uljanika, koji je Europska komisija ocijenila neprihvatljivim i neodrživim. Tada je predviđano da Končar uđe u spašavanje pulskog brodogradilišta s 200 milijuna kuna u novcu, čime bi dokapitalizirao Uljanik te uz potporu države restrukturirao Uljanik Brodogradilište.
Prema drugom konceptu, Končar više ne bi ulazio s gotovinom, nego bi sav trošak spašavanja Uljanika, koji bi koštao nekoliko milijardi kuna, prebacio na državu, dok bi se on bavio gradnjom nekretnina – već spomenutog hotela. Jasno, Vlada je odbila taj prijedlog i za Uljanik potražila drugog strateškog partnera, piše tportal.
Portal Narod.hr 21. kolovoza prenio je saznanja portala Novac.hr, koji je tada istaknuo da su i u Istri odlučili pojačati lobističke napore u Bruxellesu da se Europska komisija što prije očituje o Programu restrukturiranja Uljanika te da prema neslužbenim informacijama taj dio posla obavlja europarlamentarac Ivan Jakovčić.
Utvrđena je i veza IDS-ova europarlamentaraca Ivana Jakovčića koji je bio član Nadzornog odbora Afarak grupe sa sjedištem u Helsinkiju, u kojoj je najveći dioničar s većinskim utjecajem upravo sporni strateški partner Uljanika Danko Končar, a Jakovčić je bio angažiran u Afarak Grupi još od veljače 2013. godine,
I unatoč svim problemima, bivša Uprava Uljanika izabrala je Končarev Kermas kao strateškog partnera i to vjerojatno zato što je pristao dati 12 milijuna eura pozajmice za deblokadu računa, za što se zauzvrat hipotekom upisao na Uljanikovu zgradu, tj. bivšu pulsku vojarnu, koja je navodno pod njim trebala postati hotel s 300 ležaja, prenosi tportal.
Nakon uhićenja IDS odbacuje odgovornost
U nedavno provedenoj pravosudnoj i policijskoj akciji Uljanik privedeno je 12 osoba – bivši predsjednik Uprave Uljanik grupe Gianni Rossanda, bivši predsjednik Uprave Uljanik grupe Anton Brajković, bivši članovi Uprave Marinko Brgić i Veljko Grbac, predsjednik Uprave 3. maja Maksimilijan Percan, direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić, direktor Uljanik Shipmanagmenta Darko Šorc, bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Silvan Kranjc, direktor Uljanik Pomorstva za usluge Elvis Pahljina, bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan, te bivši direktori 3. maja Zdravko Pliško i Domagoj Klarić. Terete se za kažnjiva djela zlouporabe u gospodarskom poslovanju i subvencijsku prijevaru, čime su brodogradilišta Rijeci i Puli te državni proračun oštetili za oko 1,2 milijarde kuna.
Nakon saslušanja kod suca istrage, zadržavanje u istražnom zatvoru na 30 dana određeno je za Rossandu, Brgića, Pavletića, Percana, Kranjca i Grpca, dok će se ostali braniti sa slobode.
Iako se očajnički žele odmaknuti od uhićenih Uljanikovih čelnika, postoje barem dva područja u kojima su IDS-ovci s njima usko surađivali. Danas tvrde da je jedino Uljanik izostavljen prilikom restrukturiranja hrvatske brodogradnje – prije desetak godina upravo su oni tražili da se tvrtka ne restrukturira. Kada ga je vlada Ive Sanadera željela privatizirati – IDS se oštro usprotivio. U arhiv je zavirio Dražen Majić za HRT:
Tko je Danko Končar, nesuđeni spasitelj Uljanika?
Prije desetak godina Danko Končar vratio se u Hrvatsku koju je napustio davnih osamdesetih, nakon što je odslužio dugogodišnju zatvorsku kaznu za pljačku društvene imovine i privredni kriminal. Končara koji je još 1973. postao direktor Jugoturbine u SFRJ, Okružni sud u Zagrebu 1977. godine dosudio mu je 12 godina strogog zatvora.
U presudi je navedeno da je uzimao proviziju od izvoza drvne građe koju je preko Jugoturbine Šumsko gospodarstvo Delnice izvozilo u Italiju. Optužen je i za uzimanje provizije od robe koja se uvozila za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole.
Tko je Danko Končar, nesuđeni spasitelj Uljanika?
Končar je u Lepoglavi proveo osam godina, nakon čega je pušten je na uvjetnu slobodu. Otišao je iz zemlje u Rusiju da bi se vratio kao bivši robijaš s ozbiljnim novcem i pokrenuo vinariju “Capo”.
Tih petnaestak godina provedenih u Rusiji, kad je i stekao svoje bogatstvo – u doba dok je Rusijom doslovce vladala mafija, neposredno po raspadu SSSR-a, je jedan vrlo tajnovit dio priče o Danku Končaru. Hrvatski biznismeni i Hrvati koji su ondje tada živjeli uopće ga se ne sjećaju i ne znaju čime se bavio, a sam Končar ne govori gotovo ništa o tome. Prema njegovoj priči, jedan od njegovih prijatelja je u Rusiji kupio tvrtku i ponudio mu da prodaje robu te tvrtke. Navodno je tako došao do početnog kapitala koji je uložio u rudni biznis.
Vinariju je kupio za 2,3 milijuna kuna – i navodno je platio tri puta skuplje nego što je vrijedila za što je optužio obitelj poznatog pjevača Tonija Cetinskog, kao i za navodne milijunske prijevare kod kupnje velikih površina zemljišta u Istri. S njima je isto bio u prijateljskim odnosima, koji su prerasli u poslovne, dok nije došlo do tužbi.
Za vinarski biznis je Končar govorio da je više od posla, osobni užitak i opuštanje, kao i proizvodnja maslinovog ulja. No ulagao je ponajviše u nekretnine te je zbog financijskih interesa i vrijednosti nekretnina započeo ulaganje u brodogradilišta.
Otkad se vratio u Hrvatsku, od 2006. godine, kroz razne projekte je uložio oko 400 milijuna kuna. Govorio je da namjerava kupiti 3. maj, Brodosplit, Kraljevicu i Brodotrogir. Na kraju je odustao od 3. maja, Brodosplita i Kraljevice, a 2013. je postao vlasnik Brodotrogira.
Brodotrogir je kupio da bi ga pretvorio u marinu, što je ekonomski svakako opravdano, ali je nastavio graditi i brodove: U Brodotrogiru je naslijedio i dva kvalitetna projekta brodova koji su već bili naručeni i ta dva broda su dana u leasing.
Posrnulo brodogradilište Uljanik ne isplaćuje plaće, no dijeli pozajmice
Končar navodno nema kapitala u svojoj tvrtki, već samo dugove: Tvrtka radi s posuđenim novcem.
Jutarnji list objavio je i kako je Uljanik u ljeto 2018. godine dao pozajmicu tvrtki Nenada Končara, sina Danka Končara, u iznosu od 1,381.550 milijuna eura, odnosno – oko 10 milijuna kuna.
HRT je u posjedu ugovora između karlovačke tvrtke Adriadiesel, u vlasništvu obitelji Končar i kineskog proizvođača agregata iz kojeg je vidljivo da je Uljanik 30. srpnja 2018., dakle kad već nije bilo novca za plaće radnika, Kinezima platio 10 milijuna kuna:
Uljanik je naime platio 1,889.550 milijuna eura za isporuku agregata tvrtki u većinskom vlasništvu Končara, a potom još 1,275 milijuna eura i kineskom dobavljaču od kojeg su agregati bili naručeni, jer je Kinezima Končareva tvrtka od tih novaca uplatila tek 425 tisuća eura! Tako je dosad za te agregate Uljanik platio 3,164.550 milijuna eura, odnosno platio ih je – dvaput, jednom Končarevoj tvrtki koja ih je uvozila, a drugi put kineskom proizvođaču koji ih nije htio isporučiti dok ne budu plaćeni u cijelosti.
Končareva tvrtka im se obvezala u roku od tri godine vratiti tih 1,889,550 milijuna eura pa je Uljanik spomenutim ugovorom u ljeto 2018. godine pristao isplatiti ostatak tog potraživanja, a vodio se kao pozajmica. No račun Končarove tvrtke je u blokadi, i to od ožujka ove godine od strane Uljanika.
No to nije sve – Uljanik je, kako se navodi u ugovoru u posjedu Jutarnjeg, ugovorio ukupnu cijenu agregata od 2,223 milijuna eura s Končarevom tvrtkom, a iz istog tog ugovora također je vidljivo da je Adriadiesel ugovorio kupovinu tih agregata po ukupnoj cijeni od 1,700 milijuna eura. A na kraju je Uljanik za te agregate platio 3,164.550 milijuna eura!
Dakle, Uljanik je od Končareve tvrtke naručio agregate i platio ih, po osjetno većoj cijeni od one po kojoj ih je Končar ugovorio u Kini, ali Končareva tvrtka nije platila Kinezima pa je morao još jednom platiti agregate da bi ih Kinezi isporučili, ukupno dvostruko od ugovorene cijene.
Predstečajni postupak Brodotrogira
Prijedlog za otvaranje predstečaja trogirski je škver podnio još 8. ožujka, ali je sud zatražio dopunu jer uz prijedlog nije bio dostavljen plan restrukturiranja.
Trgovački sud u Splitu u srijedu je otvorio predstečajni postupak nad Brodotrogirom d.d. te je za povjerenika u tom postupku imenovao Zdravka Tešića iz Ogulina. Rješenjem, koje je objavljeno na portalu e-oglasna, vjerovnici su pozvani da u roku od 21 dan prijave svoje tražbine nadležnoj jedinici Financijske agencije, a ročište radi ispitivanja tražbina održat će se 10. srpnja.
Taj je plan sada dostavljen i objavljen na e-oglasnoj, a pokazuje da je Brodotrogir d.d. u vlasništvu (95,24 posto) Kermas energije, tvrtke kojoj je vlasnik Danko Končar, te da je krajem veljače zapošljavao 84 radnika. Brodotrgoir d.d. u stopostotnom vlasništvu ili 51-postotni udio ima u 12 tvrtki, a grupa zapošljava oko 700 radnika.
Brodotrogir je prošao proces restrukturiranja u kojemu je Danko Končar i postao većinski vlasnik trogirskog škvera, a tim programom iz 2012. Brodotrogir d.d. je postao nositelj korporativnog upravljanja i preuzeo je samo uslužnu djelatnost za svoja povezana društva te troškove (npr. održavanja, energetike, računovodstveno-financijske, poslove zaštite, nadzora nad gradnjom, marketinga i sl.) vezane uz povezana društva.
Po podatcima iz plana, od ukupnih potraživanja Brodotrogira, koja su krajem veljače iznosila 187,4 milijuna kuna, najveći se dio, 139,4 milijuna kuna, odnosi na potraživanja od povezanih društava.
Država je na sanaciju Brodotrogira potrošila više od četiri milijarde kuna, prije nego ga što je preuzeo Končar, koji je u njemu gradio manje brodove i jedrenjake, no bez previše uspjeha.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
