Na današnji dan 11. lipnja 1868. rođen je Antun Radić, rođeni brat Stjepana Radića. Zanimljivo je da su obojica rođena na isti dan, samo je Stjepan bio tri godine mlađi. On je velikan hrvatske povijesti kraja 19. stoljeća i početka 20. Stoljeća jer je bio prvi i glavni osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke koja je kasnije postala stožerna stranka hrvatskog naroda u vrijeme prve Jugoslavije i velikosrpske diktature.
Mlađi brat Stjepan samo je u praksi populistički razvio snažnu intelektualnu misao Antuna Radića o hrvatskom selu kao stožeru hrvatske narodne misli. Antun Radić je bio veliki intelektualac, filolog, književnik, publicist i što je nepoznato javnosti: utemeljitelj hrvatske etnografije.
Svojim etnološkim istraživanjima utjecao je na političko djelovanje brata Stjepana. Antun Radić isticao je povezanost nacionalnog oslobođenja sa socijalnim, upozoravajući da se samim uklanjanjem tuđinskoga nacionalnog tlačenja ne postiže potpuna narodna sloboda. Stoga ideja Antuna Radića povezivanja nacionalnog i socijalnog kao neodvojivih čimbenika emancipacije hrvatskog naroda danas je aktualnija nego ikad!
Svoje poglede iznosi s velikom privrženošću hrvatskom narodu, kojima ide u red najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Pored etnografije, u znanstvenom se radu bavio i književnopovijesnim temama te je također, prevodio djela ruske književnosti (Puškin, Gogolj i Tolstoj). Osim hrvatskoga jezika znao je latinski, njemački, francuski, talijanski, češki, bugarski, poljski i ruski jezik.
Bio je novinar i književnik, srednjoškolski profesor, prvi i glavni osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke čiji je direktni sljedbenik bio nekada veliki HSS. Naime, HPSS je promijenio ime u HRSS- Hrvatska republikanska seljačka stranka, da bi Stjepan Radić u zatvoru pred prisilom srbijanskog kralja i Srba morao izbaciti opisni pridjev „republikanska“ iz naziva stranke, pa tako ostalo ono što hrvatski narod u kolketivnoj memoriji dobro pamti – HSS „našega Stjepana Radića“.
Doktorirao je filozofiju u Zagreb. Duboko uvjeren da je nacionalna kultura Hrvata zapravo kultura hrvatskog sela, Antun Radić pokrenuo je potkraj 19. stoljeća list Dom, namijenjen hrvatskom seljaku, kako je stajalo u zaglavlju za razonodu i nauk. Tim je listom, što ga je uređivao pet godina i ispunjavao uglavnom vlastitim prilozima, pripremio tlo za osnivanje Hrvatske pučke seljačke stranke.
Kad se pojavila Maretićeva Gramatika, bio je jedini (!) od hrvatskih filologa koji je upozorio na zablude i opasnosti jezičnih stajališta Tomislava Maretića i hrvatskih vukovaca. Kao političar Antun Radić zastupao je načelo o samosvojnosti hrvatskog naroda.
Godine 1917. ponovno se zapošljava kao profesor na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji gdje ostaje sve do svoje smrti 10. veljače 1919. godine. Nakon smrti Antuna Radića vlasti u novouspostavljenoj državi Kraljevstva SHS nisu odobrile mirovinu Radićevoj udovici Vilmi te je ona ostala bez sredstava za život a kada je dobila sudski nalog da napusti stan zbog neplaćanja stanarine otišla je 6. srpnja 1919. godine na grob svoga supruga Ante i tamo ispila otrov.
U to vrijeme su od vlasti bili progonjeni i zatvoreni mnogi vođe HPSS-a. Stjepan Radić bio je zatvoren (bez suđenja) 339 dana, Vladko Maček i Ljudevit Kežman držani su u zatvoru 9 mjeseci, Ivan Pernar 3 mjeseca a Josip Predavec 2 mjeseca, te se mislilo da je Vilma Radić počinila samoubojstvo u znak prosvjeda protiv progona stranke njezina pokojnoga supruga.
Ovaj velikan hrvatske borbe za samosvojnost našeg naroda pokopan je 12. veljače 1919. na zagrebačkome groblju Mirogoju.
