14. kolovoza 1994. uhićen Carlos – najtraženiji svjetski terorist i miljenik Titova režima

Na današnji dan 1994. uhićen je u Sudanu najtraženiji svjetski terorist Carlos. Sam je priznao 1500 do 2000 ubojstava. Malo je poznato da je nalazio sigurno utočište u Jugoslaviji i bio miljenik Titova režima. Jugoslavija je predstavljala utočište za brojne ljevičarske ekstremističke skupine koje su 70-ih i 80-ih sijale smrt diljem svijeta.

Na današnji dan 14. kolovoza 1994. u Sudanu uhićen je Ilich Ramirez Sanchez, zvani Carlos ili Šakal. On je jedan od najpoznatijih terorista 20. stoljeća i deklarirani ljevičarski ekstremist.

Bio je tražen od svih zemalja zapadnog svijeta, a po vlastitim riječima u telefonskom razgovoru za venezeluanski dnevni list „El nacional“ izjavio je „izračunao sam da bi mogla biti riječ o 10 posto civilnih žrtava. Od 1.500 do 2.000 mrtvih nije bilo više od 200 civila“.
Posebna zanimljivost je da je u vrijeme života Josipa Broza Tita na čelu Jugoslavije nalazio utočište u toj državi i bio miljenik pokojnog komunističkog diktatora.

Svjetska javnost ga poznaje kao plaćenog ubojicu koji je pokušao atentat čak i na pokojnog francuskog predsjednika i velikog borca protiv fašizma Charlesa de Gaullea, bio sudionik masakra izraelskih sportaša na Olimpijadi u Munchenu 1972. i niza drugih terorističkih akcija.
U Parizu je osuđen na doživotni zatvor.

Carlos – suradnik UDBE

Poznato je da je Jugoslavija aktivno podržavala, obučavala i davala utočište brojnim teroristima ekstremno ljevičarske orijentacije, istovremeno ih koristeći za svoje političke ciljeve diljem svijeta. To su činile i neke druge komunističke zemlje, pa su teroristi i ubojice mogli slobodno tamo nalaziti utočište do pada komunizma 1989.

Tako je napr. PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija) imao baze za obuku na Avali pored Beograda i Jastrepcu pored Kruševca. Jedno vrijeme sredinom 70-ih instruktor im je bio sam Carlos.

Dr. Milan Pašanski za beogradske „Novosti“ rekao je: „Carlos je bio suradnik tajne službe Stasi iz nekadašnje Istočne Njemačke i suradnik Službe državne suradnik Jugoslavije (UDBE). Bio je Titov miljenik, kao prijatelj PLO-a i Jasera Arafata. Sedamdesetih godina nesvrstana Jugoslavija je podržavala oslobodilačke pokrete u Africi i na Bliskom istoku, u kojima je svoju mračnu ulogu imao i Carlos.“

„Zbog međunarodnog terorizma, Carlosa su progonile gotovo sve europske države. Bila je raspisana potjernica s nagradom od 50.000 maraka za vijest o Carlosu. Zato je bio prisiljen da se sklanja u zemlje koje su mu služile kao jataci. Godine 1975., poslije niza terorističkih napada, Carlos je odlučio skloniti se u Beograd. Na tragu su mu bili agenti njemačke službe BND, koji su htjeli uhapsiti ga u jugoslavenskoj prijestolnici i time kompromitirati Josipa Broza kao suradnika međunarodnog teroriste.“ – nastavio je dr. Pašanski.

U rujnu 1975. godine Carlos je, u pratnji tjelohranitelja Kleina, stigao iz Alžira u Beograd. Predstavio se kao alžirski profesor arheologije Georg Osharan. Putovanje je organizirao alžirski predsjednik Bumedijen u dogovoru sa Titom. Carlosa su u hotelu “Metropol” priveli dr. Obren Đorđević, Dragan Mitrović, Dušan Stupar i Jovica Stanišić iz SDB Srbije (poznat kao jedan od glavnih organizatora agresije na Hrvatsku).

„Carlos i Klein su kao prijatelji privedeni u zgradu SSUP-a, u Sarajevskoj ulici, gdje su Iljiča osobno posjetili tadašnji ministar policije Franjo Herljević i njegovi suradnici Mitja Krajger i Jovo Miloš. Dr. Obren Đorđević je sa Dušanom Stuparom puna dva dana razgovarao sa Carlosom. Tim razgovorima prisustvovala je jedino jedna žena prevodilac, koja je i danas živa.“ – pamti dr Milan Pašanski.

Postoji i svjedočanstvo visokog operativca UDBE i jednog od svjedoka ‘slučaja Đureković’ Božidara Spasića o suradnji jugoslavenskih vlasti sa Carlosom prilikom organizacije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. u cilju sprječavanja „ustaškog terorizma na Olimpijadi“.
On dodaje da nakon toga Carlos više nije dolazio u Jugoslaviju niti je bilo potrebe za njegovim uslugama. U to vrijeme u BiH je bilo nekoliko akcija Udbe u kojima su uhićivali ljude sumnjičeći ih za terorizam, kako bi svijetu pokazali da se brinu za sigurnost ZOI-ja i sportaša, dok su, zapravo, terorističke akcije diljem Europe zajedno s Carlosom izvodili djelatnici Udbe.

Jugoslavija – meka za teroriste

Idiličnoj slici koju je komunistička Jugoslavija gradila o sebi i „komunističkom raju na zemlji“ nije padalo na pamet priznati da je ta bivša država na čelu sa Josipom Brozom Titom bila utočište, vježbalište i organiziracija brojnih revolucionarnih i terorističkih skupina koje su bile krive za smrt mnogih nevinih ljudi diljem svijeta. Te skupine je koristila i za obračune sa „neprijateljskom emigracijom“, ponajprije hrvatskom, a od 70-ih i albanskom.

Tako je osim baza PLO-a u Srbiji i gostoprimstva Carlosu, njemačka zločinačka ljevičarska organizacija Baader Meinhof (RAF) našla utočište u Zagrebu, pa je čak njemačka državna televizija objavila da u zamjenu za zloglasne teroriste traži desetoricu Hrvata i dva Albanca iz Njemačke.

Za tu radikalnu terorističku skupinu se službeno zna da je izvela više desetina terorističkih akcija i direktno ubila 34 osobe.

Članovi RAF-a su jedno vrijeme početkom sedamdesetih čak držali predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu!

Činjenica je da je „komunistički raj na Zemlji“ zvan Jugoslavija cijelo vrijeme svog postojanja bio zaštitnik međunarodnog terorizma (Baader Meinhof, PLO, arapski teroristi) i sigurna kuća najopakijim svjetskim teroristima. To u samom temelju kompromitira vrlo glasno promovirane navodno slobodarske i antifašističke temelje te tvorevine, koja je u stvari nastala, opstala i nestala na temeljima revolucije, diktature, terorizma i ratova.