Na današnji dan, 18. svibnja 1992. Hrvatska vojska je na Južnom bojištu započela operaciju deblokade Dubrovnika.
Od rane jeseni 1991. hrvatski grad Dubrovnik našao se u okruženju JNA, crnogorskih doborovoljaca i srpskih dobrovoljaca iz istočne Hercegovine. Grad je sustavno napadan i uništavan do primirja 1992. Cijela okolica Dubrovnika, kao i sva hrvatska mjesta južno od poluotoka Pelješca bila su okupirana i spaljena, a stanovništvo poubijano ili protjerano. Slika Dubrovnika i juga Hrvatske izgledala je stravično.
Napadnom akcijom „Spaljena zemlja“ prvo je deblokiran je Pelješac (20.V.) i oslobođena je okolica Dubrovnika: herojsko selo Čepikuće (21.V.), Slano (25.V.), i cijelo dubrovačko primorje – Mokošica, Brgat, Bosanka, Rijeka dubrovačka i Župa dubrovačka (do 26.V.), a čime je osigurana kopnena prometnica prema Dubrovniku. Istodobno, hrvatske postrojbe oslobodile su dio istočne Hercegovine i hrvatsko selo Ravno (30.V.).
Bila je to briljantno pripremljena i izvedena napadna akcija HV-a i označila je kraj velikosrpskih pretenzija prema hrvatskom povijesnom gradu Dubrovniku.
Još i danas zlokobno odjekuju riječi jednog od organizatora srbijanske agresije na Hrvatsku i kasnijeg ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Draškovića(!) kako cinično poručuje: „Ako porušimo Dubrovnik nema veze, izgraditi ćemo još stariji i ljepši“.
Zahvaljujući akciji „Spaljena zemlja“ i hrabrosti hrvatskih vojnika monstruozni plan Srba nikada nije proveden u djelo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
