Odjel analitike Stožera za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV) poslao je priopćenje. Priopćenje ispred Odjela za analitiku SOHV-a koje potpisuje Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing. sigurnosti, prenosimo u cijelosti:
U „ Božanstvenoj komediji“ Dante Alighieri je u najdublji deveti krug pakla smjestio izdajnike pa tako i izdajnike domovine. Među izdajicama domovine istaknuto mjesto, vrlo čvrsto drže dezerteri odnosno ljudi koji su izbjegli svetu dužnost obrane svog doma, obitelji i domovine u trenucima kada se te vrijednosti mogu obraniti jedino na način da se ne štedi vlastiti život.
Sudeći po nedavno objavljenoj studiji o suicidu hrvatskih ratnika kod nas je kategorizacija putnika u pakao postavljena dijametralno suprotno. U deveti krug pakla su smješteni upravo oni koji su svoj život bili spremni izgubiti braneći interese nacije i domovine. Hrvatski branitelji, osobito dragovoljci su bez razmišljanja stali na branik države u rađanju, u odnosu snaga Davida i Golijata i u sasvim nepovoljnom političkom okruženju. Suprotstavili su se tada četvrtoj europskoj vojnoj sili sa pješačkim i lovačkim naoružanjem i što je najgore bez vojno strateškog znanja. Uz uskrsli nacionalni zanos kada su sva srca u domovini i dijaspori kucala za njih, uspjeli su učiniti nemoguće, obraniti i u stvarnost pretvoriti 888 godina star san hrvatskog naroda o vlastitoj državi. Nakon povratka s ratišta dočekala ih je nezaposlenost, svakodnevna borba za golu egzistenciju, prepuštenost sebi i indiferentnost okoline. Nekad gordi ratnici, iz pobjednika u krvavom ratu pretvoreni su u socijalne, psihološke i moralne gubitnike u miru.
Oni koji nisu ratovali (deveti krug) činili su sve da branitelje prikažu u što crnjem svjetlu. Konstantno započinjane i nikad završene revizije invalida, dijeljenje na lažne i prave branitelje, kirurško izvlačenje i prezentacija negativnih slučajeva u kojima su akteri bivši branitelji uz obilatu pomoć većine medija stvaraju dojam u javnosti da su branitelji i ratni invalidi većinom varalice i društveni paraziti. Umjesto da se iskoristi u to vrijeme fantastičan ljuski potencijal i da se iz te populacije izvuku moralno i stručno najkvalitetniji ljudi kako bi i u miru doprinosili razvoju nove države oni se sustavno guraju na margine društva. Branitelji su marginalizirani od strane financijsko-medijske koalicije ljudi koji svu svoju moć vuku iz prijeratnog prokomunističkog sustava i koji su brzinom munje promijenili dresove iz tvrdih boljševika jednopartijskog sustava u velike promicatelje brze privatizacije, tržišne ekonomije i boraca za ljudska prava.
Čudesnom lakoćom se objavljuje Registar hrvatskih branitelja dok neki drugi traženi registri od strane branitelja, koji bi rasvijetlili mnoge nečasne rabote nikako da vide svijetlo dana. Kada bi mogli vidjeti samo neke tražene registre kao npr. Registar sudionika privatizacije i zamjene bezvrijednih dionica za vrijedne, Registar onih koji se nisu odazvali mobilizaciji, Registar pravosudnih djelatnika koji su sudjelovali u političkim procesima SFRJ, vrlo lako bi se uvjerili da su hrvatski kapital koncentrirala djeca i potomci vrlo visokih funkcionara, članova CK komunističke partije Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Što su produkti svega navedenog vrlo jasno nam je pokazala nedavno objavljena znanstvena studija „Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj“. U Hrvatskoj su od ratne 1991. do kraja 2015. godine po dostupnim podacima, suicid izvršila 2734 branitelja. Studijom je upozoreno kako se, za razliku od civilne populacije u kojoj se zadnjih 15 godina smanjuje broj samoubojstava, kod branitelja događa suprotno, broj samoubojstava konstantno raste.
U prvoj polovici devedesetih godina prosječno se godišnje ubijalo oko 100 branitelja, da bi se ta brojka popela na današnjih 150 godišnje. Dolazimo do zastrašujućeg saznanja da se svaki treći dan ubije jedan bivši ratnik. Kada se u obzir uzme i to da većina branitelja umire u 50-tim godinama života, što govori da je životni vijek branitelja čak 20 godina kraći od ostatka populacije, jasno je koliko smo kao država i društvo zakazali u odnosu prema onima koji su podnijeli najveću žrtvu u stvaranju moderne Hrvatske. Loš odnos države prema dragovoljcima i braniteljima može se negativno reflektirati na nacionalnu sigurnost u nekim budućim vremenima kada će opet bez nesebične žrtve domoljuba biti nemoguće sačuvati neovisnu Hrvatsku. Povijest nam je pokazala da će takva vremena neminovno doći prije ili kasnije.
Slučaj „Rašković“
Odmah po objavi rezultata parlamentarnih izbora u Hrvatskoj je počela bespoštedna bitka političkih stranaka sa ciljem konstituiranja nove vlasti. Da neki političari u čežnji za vlašću ne biraju sredstva i da im je od interesa države važniji osobni interes pokazalo je manipuliranje sudbinom gospodina Mirka Raškovića. Uzimajući u obzir dilanje određenih dokumenata medijima i sve u tim trenucima izneseno u javnosti, jasno je da se nije prezalo od ničega pa ni od povrede nacionalne sigurnosti. Javno je objavljeno da je Mirko Rašković na okupiranom kninskom području, tijekom rata prikupljao obavještajne podatke o neprijatelju i dostavljao ih zainteresiranim hrvatskim vojno-obavještajnim službama. Takvom objavom se otkrio identitet hrvatskog tajnog agenta u operacijama najvećeg mogućeg rizika. Mirku Raškoviću je ugrožena osobna sigurnost, a u opasnost je dovedena njegova obitelj i svi oni koji su s njim imali dodira u kritičnom vremenu. Diskreditiran je i ozbiljno urušen kredibilitet cijele obavještajna zajednice i njenih pripadnika koji časno obavljaju svoj posao. Čak i površnom analizom jasno je da je dokument mogao doći samo iz četiri državne institucije: SOA-e, MUP-a, Ministarstva branitelja i Ministarstva državne uprave. Stvar tehnike je lociranje izvora koji je dokument pustio u javnost. Ohrabruje to što je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odmah reagirala na ovo neoprostivo igranje nacionalnom sigurnošću i zatražila hitnu istragu nadležnih tijela.
Slučaj Reiner
U hrvatskim medijima se digla velika pompa o odlasku novog predsjednika Sabora, Željka Reinera na skijanje i njegov prelazak graničnog prijelaza na Bregani pod rotirkama i službenom pratnjom. Ne ulazeći u to kakve će pozitivne ili negativne političke efekte predsjedniku Sabora donijeti njegov odlazak na skijanje i da li će to hrvatski građani smatrati primjerenim ili neprimjerenim potezom, držati ćemo se samo sigurnosnog aspekta. Predsjednik Hrvatskog sabora nalazi se u rangu I kategorije štićenih osoba i vrlo lako se može doći do saznanja da štićena osoba te kategorije ne planira svoje rute putovanja i vrijeme prolaska kroz određeno područje. Sve navedeno je u nadležnosti Uprave za posebne poslove sigurnosti Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova, koji obavlja poslove osiguranja i zaštite štićenih osoba. Gledajući fotografije „Reinerove kolone“ teško se oteti dojmu da one više sliče milenijskim fotografijama Šime Strikomana nego fotografiji slučajno na tom mjestu i u to vrijeme zatečenog foto reportera. Teško se othrvati sumnji da je netko iz nadležnih službi ciljano dojavio mjesto i vrijeme prolaska kolone da bi se mogla postaviti foto zasjeda. Uz to i još niz sigurnosnih propusta kao što su dopuštanje upravljanja osobnim vozilom u sastavu štićene kolone, neuvježbanoj civilnoj osobi te paljenje rotirki na graničnom prijelazu kada za to nema potrebe pošto su službe susjedne zemlje sigurno obaviještene o prelasku štićene osobe I kategorije, dovodi nas opet u sumnju da se za dnevno političke potrebe koriste službe kojima jedina briga mora biti nacionalna sigurnost.
Tri navedena primjera jasno svjedoče potrebu stvaranja sustava domovinske sigurnosti koji se između ostalih mora osloniti upravo na stručne i moralne ljude iz redova dragovoljca i branitelja koji su znali zaustaviti velikosrpsku agresiju i jasno je da će znati zaustaviti dijaboličnu igru izokrenutih vrijednosti koja se medijsko političkom spregom nameće hrvatskoj javnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
