Male stranke koje na razini države mogu osvojiti više od 1 % glasova imaju mogućnost ući u Sabor i imati barem jedan mandat, koalirajući sa strankama slične razine, ako koalicija prijeđe izborni prag u više izbornih jedinica.
D’Hondt-ova “matematika” je sastavila DK. U vrijeme Jadranke Kosor, stranke iz buduće DK, koje su tada sve odreda nastupale samostalno imale su preko 300 000 glasova. Tristo tisuća glasova ujedinjeno u jednu koaliciju dalo bi im 19 mandata, a oni su osvojili 2. Nakon tih izbora, HDZ je pod vodstvom Karamarka, analizirajući rezultate požurio s ujedinjenjem desnice, jer već 300 000 njihovih i 520 000 (tada) HDZ-ovih, daje 65 mandata. Na to se očito išlo. Matematika. Međutim to se nije ostvarilo.
Trebalo je još nešto više od same matematike, jer je HDZ usisao vodstva stranaka, ali ne njihove glasače. Ta koalicija se poistovjetila s HDZ-om, a stranke unutar koalicije su bile zasjenjene HDZ-ovim “programom”, koji je na kraju doživio fijasko.
Zanimljivo je također da je DK 2015. godine osvojila manje glasova nego su sve te stranke osvojile na izborima 2011. I to ne malo manje nego skoro 100 000. Čiji su glasači zakazali teško je sada reći, ali vjerojatno i jedni i drugi, a možda i nešto treće. I jedno i drugo i treće se stidljivo spominje, a ozbiljne analize o tome nema u javnosti. Stranke koje su na rubu izbornog praga i stranke koje su u stanju osvojiti više od 20 000 glasova na razini države! trebaju koalirati međusobno, ne sa velikim strankama nego sa onima sličnog statusa, a takvih je na desnici jako puno.
Mislim da na desnici, izvan HDZ, ima onih koji mogu povesti i napraviti koaliciju, kao što su Ladislav Ilčić, Ivan Lovrinović, Branimir Glavaš, Drago Prgomet, i svakako Željka Markić ili neki drugi.
Jedinstvena lista donijela bi svakoj od tih stranaka sigurno saborski mandat a mnogima pravo na vlastiti klub, zavisno od preferencija i međusobnih dogovora.
S JEDINSTVENOM LISTOM!
