Kao što je poznato, velika reforma školstva koju je započela prošla vlada, došla je u javnost. Kritike su različite, navedeni su brojni razlozi. Osobno sam uočio da je potrebno pogledati pozadinu svega, razumjeti preduvjete, postaviti ono što se u teološkom jeziku govori „Sitz im Leben“, pitati se tko smo mi i kako postupamo, znanstveno ili ideološki i s takvom podlogom pokušati sve povezati sa sadržajem.
Duhovno stanje u Hrvatskoj
Stanje u društvu je vrlo složeno i teško, posebno u politici. A u znanosti? Svjedoci smo kako je napadnut nekoliko godina stari članak u kojem je filozof i sadašnji ministar prof. Šustar napisao da evolucija nije do sada uspjela objasniti neke pojave i da je ostavljena mogućnost postojanja Stvoritelja. Odmah je bio napadnut sa raznih strana lijeve provenijencije od dežurnih ateističkih novinara do vrhunskih znanstvenika i akademika iste pripadnosti.
Evolucija i (ili) kreacionizam. Pokazali su svu svoju netolerantnost, a i nerazumijevanje stvarnosti, o čemu piše dr. Kutleša. Iz članka dr. Miliše vidi se da dr. Vinković zastupa mišljenje da je evolucija prirodni zakon, s time se slaže i dr. Paar, a vjeruje u Boga Stvoritelja. Dr. Paar govori o postojanju znanstvenih dogmi koji sprječavaju razvitak znanosti. Teolog dr. Kašina je već ranije objasnio i pisao da Bog stvara evolucijom, te pojasnio razlikovanje fundamentalističkog kreacionizma i kreacionizma koji zastupa Katolička Crkva. I ja se slažem, ali se postavlja pitanje koja evolucija, jer nikakvo znanstveno objašnjenje ne može isključiti Božje djelovanje, inače bi svijet propao. Dr. Puljak kaže da je u Rezoluciji Vijeća Europe ideja „inteligentnog dizajna“ proglašena opasnom. Otkad političari govore o znanosti, tj. procjenjuju znanstvene rasprave? Vjerojatno je opasna jer Bog zahtijeva čovjekovu odgovornost i treba ga ukloniti kako bi čovjek mogao govoriti, i još opasnije – djelovati. Za istu Rezoluciju dr. Miliša postavlja pitanje što je to „objektivno znanje“? Dr. Gusić uspoređuje kreacionizam sa učenjem da je Zemlja ravna ploča. Kakva podvala, je li ona dostojna jednog akademika? Mene osobno iznenađuje misao vrhunskog fizičara dr. Puljka i njegovo blago rečeno „nesnalaženje“ u ovim pitanjima. Dogodi se da nekada znanstvenici komentiraju nešto u što se ne razumiju, a posebno na religioznom području. Uočava se njihovo nepoznavanje stvari te je korisno podsjetiti na zgodu iz Djela apostolskih o susretu Filipa i rizničara etiopske kraljice koji je na pitanje „Razumiješ li što čitaš?“ odgovorio „Kako bih mogao ako me tko ne uputi?“ To je odgovor starog ljudskog iskustva ali i uputa riječi Božje. Sapienti sat!
Eto pred nama Platonove špilje i Baconovih idola plemena, spilje trga i teatra. Ni traga onoj Kantovoj spoznaji da čovjek spoznaje na ljudski način i ni traga utjecaju na spoznaju Heisenbergovih relacija neodređenosti.
Mene iznenađuje spoznaja, ne novinara koji svašta pišu, a i po nekim uputama i sl., nego spoznaja koju iskazuju vrhunski znanstvenici kada govore o nečemu što dobro ne razumiju.
Rektori. Važno se sjetiti nedavne naše prošlosti. Kakva je hajka dignuta na izbor za rektora hrvatskog teologa prof. dr. Tomislava Ivančića iz već davne 2001. g. od naših vrlih ateista koji su isto pokretači reformi u Milanovićevoj vladi. Prof. Ivančić, koji je toliko učinio da bi u hagioterapiju ili antropološku medicinu uveo znanstvena načela provjerljivosti, odstupio je zbog takve hajke, tj. nije ni stupio na dužnost. Napadnut je s istih pozicija ali smanjenim intenzitetom i novi rektor prof. dr. Damir Boras koji nije podlegao pritiscima. I sada ateistički napad na ministra, znanstvenika i filozofa! Mislim da lijeve pripadnike boli posebno činjenica što sada, o čemu ja nisam ni sanjao, po prvi put u slobodnoj Hrvatskoj gotovo cijeli državni vrh čine uvjereni vjernici, katolici i jedan musliman, koji je isto tako napadnut ali ne zbog vjere nego zbog hrvatstva i borbe za demokratsku Hrvatsku! Naglašavam – uvjereni vjernici.
Politika. Sve se događalo u ozračju starom petnaestak godina i dolaska tadašnje SDP vlade. Nažalost, Milanovićeva se vlada pokazala jače „boljševičkom“ od Račanove. Mišljenja g. Mesića i gđe Pusić o Bleiburgu daleko su ispod civilizacijskog dosega, proizašla iz suda jedne jedine partije. A što reći o ustaškoj zmiji i kapi, govoru neistina i kleveti Hrvatske u Knessetu od g. Josipovića. Svi se lijevi nastoje iskupiti, vraćaju se u doba partizana i ustaša, a mi, koji imamo drugačija stajališta, ako nam dopuste, brojimo kosti koje su partizani ostavili, ubijajući uglavnom Hrvate, u bezbrojnim jamama, rovovima, šumama… i to su nam posve onemogućili istraživati. Kako su tako bešćutni, kao da nemaju savjesti. Tako je Milanovićeva vlada ukinula Komisiju za hrvatski jezik (ne znam točan naziv), ukinula istraživanje komunističko-partizanskih ubojstava u Hrvatskoj, povela bitku za posebne privilegije LGBT zajednica, a ne za njihova ljudska prava, ništa nije radila po pitanju pokušaja zaustavljanja demografske situacije u Hrvatskoj koja je katastrofalna, branila je pripadnike Udbe i zaratila sa cijelom Europom, slučaj moga prezimenjaka ali ne i zemljaka. Ta se vlada pozivala na antifašizam kao temeljni stav RH, iako to nigdje u Ustavu RH ne stoji.
Vratimo se na Kurikul.
O Komisiji. Sjećam se prvih istupa dr. Borisa Jokića koji je uvjeravao hrvatsku javnost u znanstvenost i pošten pristup reformi školstva. Koliko se zna, većina znanstvenika i suradnika koji s dr. Jokićem vode reformu obrazovanja jesu ateisti, kao i sam voditelj, možda i svi. Netko će reći a zašto ne? Ali svi, ali većina??? Je li se komisije biraju tako da se pozivaju tko će doći, ili su oni koji organiziraju promjene dužni pozvati i razne znanstvenike, bez obzira na vjerska i druga stajališta, zbog boljeg rješavanja pitanja. Stručnjaci koji su radili na ovome osim iz AZOO su uglavnom iz bivšeg sistema, iz Instituta za društvena istraživanja, a nitko nije iz Instituta Ivo Pilar, utemeljenog u demokraciji 1992.g., i sl. (Ne govorim o stručnim komisijama – jer ne znam!) U dogovoru sa Hrvatskim katoličkim društvom prosvjetnih djelatnika prijavljen je dr. Vladimir Paar, ali nije prihvaćen. Postoje opravdane sumnje u mutne odluke o ustanovljenju povjerenstava, komisija i sl. Vrhuška koja vodi promjene ne brani važnost nacionalnog i duhovnog identiteta naroda hrvatskoga, to je za njih luk i voda. Utjecaj vjeronauka trpe jer je utemeljen na međudržavnom sporazumu. Netko će mi prigovoriti da ja mislim da ateisti i sl. ne mogu objektivno pisati. To nije istina. Osobno sam bio iznenađen i moji učenici jako dobro znaju kako je papa Benedikt XVI. nastavio okupljati religiozne vođe u svijetu, s čime je započeo Ivan Pavao II. Papa Benedikt je svog predšasnika nekako u tome poopćio – pozvao je četiri sveučilišna profesora koji su ateisti da svi zajedno izmjenjuju misli i slušaju jedni druge o problemima i vizijama svijeta. Svaka čast papi Benediktu!
Ateisti i objektivnost. Čitajući pomno udžbenik iz Filozofije, za četvrti razred srednjih škola, marksističkog filozofa dr. Kalina bio sam ugodno iznenađen kako je uspio prikazati pitanja koja postavljaju filozofi i nauk o savjesti i mnoge druge teme. Ista pitanja postavljaju i vjernici, i teolozi, a primjerice, o savjesti možemo sve što piše potpisati, uz dodatak koji mi, vjernici učimo, da je savjest glas Božji. Ipak ima i misli koje pokazuju neobjektivnu ideološku obojenost. Primj. Na str. 58 stoji: „Usprkos napretku demokracije i liberalizma u svjetskim razmjerima u dvadesetom stoljeću ostvarene su čak i u Europi brojne diktature (vojnih hunti, fašizma, nacionalsocijalizma i drugih oblika totalitarnih režima)“. Nigdje se ne spominju komunistički sustavi koji su povijesno gledano bili najgori i najsmrtonosniji za narode nad kojima su vladali. Papa Pio XI. je već prije Drugog svjetskog rata osudio ta tri zla tadašnje Europe! Već je papa Lav XIII u „Rerum novarum“, dvadeset šest godina prije prve socijalističke države pisao i objašnjavao da socijalizam nije rješenje! Kakav prorok! Sic!
Literatura. Osim ovih filozofsko- teoloških primjedbi želio bih spomenuti i pitanje lektire, tema posebno Štulić – Marulić, koju sam osobno uočio i tema Ferić koju sam saznao sa HRT -a, a druge, ostavljam savjesnim profesorima hrvatskoga jezika i stručnjacima. Međutim vidim da je na portalu narod.hr to pitanje vrlo lijepo objasnila prof. Matija Grgat. Međutim želim upozoriti iz vlastitog razgovora s nekim profesorima hrvatskog jezika da su općenito skloni prikazivanju negativnosti jer je to, kako neki govore, svijet mladih. Svijet mladih? Je li bi mladi voljeli da se njihovo golo tijelo prikazuje na sceni? Da netko psuje njihovu majku, što se događa među njima (jadne mame), a nitko ne psuje oca, kako bi reagirali? Bi li takvo ponašanje voljeli i odobravali njegov (njen) otac i majka? Bi li otac vodio svoga sina prostitutki kao što opisuje prof. Ferić, koji nažalost radi u školi i čiju literaturu, Jokićeva komisija predlaže za čitanje? Koji od profesora ne opominje učenike kada ružno govore ili psuje, ako nekulturno sjede ili se bilo kako ponašaju? Je li svijet mladih svijet prostitucije, iz djela prof. Ferića? Kako je uopće moguće tako nešto? Zlo? Sotona? Sloboda? Osobnost? Zabava?… Smiju li se zastupnici takvih gledišta pozivati na Makjavelija i na to da cilj opravdava sredstvo?
Isus je već to sve dobro znao – treba novo vino u nove mješine! A Milanović je rekao – pakao!
Očito treba nešto sa kurikulom promijeniti!
Ali to nije sve! Spoznaja koja mene kao teologa boli je pitanje vjeronauka!
Vjeronauk – što s time?
Ovih dana je bila prva rasprava o tome među vjeroučiteljima u Zagrebačkoj nadbiskupiji! Tu raspravu mi je posve pojasnio dr. Ivica Pažin i jedna napomena o upotrebi „lektire“ u vjeronauku! Opet lektira!
Taj dan je Jutarnji list objavio ove misli dr. Ivice Pažina, člana stručne radne skupine za Katolički vjeronauk i predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK, tj. najodgovornije osobe u Crkvi za pitanja vjeronauka.
Evo citata iz Jutarnjeg lista:
„Bez osuđivanja drugih“
„Pokušavali smo sadržaj prilagoditi vremenu u kojem živimo. Ova reforma u predmetu katoličkog vjeronauka ne ide za time da se odričemo vlastitosti, no s njom ne želimo ‘porobljavati’ druge u njihovim mišljenjima i svjetonazorima. Imamo u vidu i samohrane majke, ljude različitih vjeroispovijesti i osobe homoseksualne orijentacije, a rječnik koji upotrebljavamo nije osuđujući, iako to nije smio biti ni posljednjih dvadesetak godina, no sada je to, usudio bih se reći, rječnik religijske nježnosti, poštovanja i ljubavi prema drugome – opisuje kurikulum Ivica Pažin.
U sedmom i osmom razredu učenici bi kroz vjeronaučnu nastavu otvorili pitanje pobačaja, a temi bi se pristupalo afirmativno, kaže prof. Pažin, s dubokom obazrivošću prema osobama koje žive u riziku ili imaju primorenu ili slobodovoljnu svjetonazorsku slobodu. Pritom je, kako stoji u objašnjenju predmeta, “katolički vjeronauk otvoren prema drugim konfesijama i religijama te prema nereligijskim pogledima na svijet”. Primjerice, u sedmom razredu opisuju se posebnosti Pravoslavne crkve i uspoređuju zajednički elementi s Katoličkom, a u osmom bi učenici prepoznavali utjecaj židovstva u književnosti. U prvome razredu srednje škole učenici koji pohađaju katolički vjeronauk učili bi i o temeljnim moralnim načelima islama, židovstva, hinduizma, budizma, konfucijanizma i taoizma.
Ishod učenja
– Neovisno o tome što smo i unatrag 25 godina pokušavali osuvremenjivati sadržaj katoličkog vjeronauka, ipak smo kršćansku vjeru stavljali kao prioritetni ishod učenja. Sada želimo čovjeka i njegov put prema Bogu postaviti kao prioritet – objašnjava Ivica Pažin.“
Primjedbe i pitanja
Općenito. U Prijedlogu nacionalnog kurikula za nastavni predmet Katolički vjeronauk mogle su se iščitati blage naznake okretanja k religijskoj kulturi iz samog naslova prve domene Čovjek pred pitanjem Boga i smislom života, što se moglo tumačiti kao blago neznatno odstupanje. Međutim riječi dr. Pažina govore o ogromnoj devijaciji i prelasku na vjeronauk kao religijsku kulturu. Ideje iskazane domenama i poddomenama, kako su nazvane, može se različito tumačiti. Misli dr. Pažina su naznaka onoga kamo ide Katolički vjeronauk i zato ih treba ozbiljno razmotriti.
Porobljavanje. Što znači porobljavati druge u njihovim mišljenjima i svjetonazorima? Zar ne bi trebali biti jedno srce i jedna duša, jedno u Kristu Isusu?.. Griješimo li mišlju, riječju, djelom i propustom? Zar svatko od nas ne prolazi svoje vrijeme prilagodbe da bi do kraja ušao u kršćansku vjeru? Pavao piše o temi rob – slobodnjak, rob – sloboda, rob i brat, ali piše i o „robu Kristovu“, a znamo da je Isus govorio da budemo ponizni kao beskorisne sluge pred Gospodinom!! Porobljavanje ili oslobađanje?
Majke, homoseksualne osobe i različite vjere, religije. Što znači da je govor o samohranim majkama, ljudima različitih vjeroispovijesti i osobama homoseksualne orijentacije bio osuđujući, prethodnih dvadesetak godina? Molim dr. Pažina da dokaže! U Udžbenicima za srednje škole to ne stoji, vidio sam da u nekim osnovnoškolskim isto ne stoji! A što ste vi dr. Pažin, radili da to niste prije primijetili? Ja nisam pisao udžbenike ali ih branim, zapravo nemam ih šta braniti. U Udžbeniku za vjeronauk za 3. razred srednjih školi su uzete misli iz KKC. Ja učenicima ističem i to što u KKC stoji da su i oni (homoseksualnosti sklone osobe) pozvani da svoje teškoće sjedine sa žrtvom Gospodinovom i da se „mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu“, tj. svetosti! Recite, molim Vas, na koga mislite kada kažete da netko osuđuje samohrane majke? Kakav bih ja bio vjeroučitelj kada bih osuđivao samohrane majke? Nadam se da ne mislite na one majke-ili ispravnije žene koje žele pošto poto imati dijete, kao da je dijete njihova stvar, bez obzira na muža ili oca! Je li takvim osobama moramo reći – vi ste ispravno postupile? Ja ne osuđujem njih, žao mi je što im je pristup životu takav, ali, zar ja više ne smijem reći onaj temeljni stav kojemu me Krist uči da je takvo ponašanje grijeh? Gdje u udžbenicima stoji da se osuđuju ljudi različitih vjeroispovijesti? Molim, prosvijetlite me dr. Pažin!? Ili moramo biti kao oni političari koji se ne usude reći „popu pop a bobu bob“?
Pobačaj. Što znači postupati afirmativno za pitanje pobačaja? Reći da je to dobro? Da nije zlo? Je li smijem ponoviti Kantov stav o onom ponašanju koji može biti zakon za svakog čovjeka na svijetu? Je li ja moram ponoviti ideju da taj pobačeni plod nije ljudsko biće, da on tek oživi kada ima četiri mjeseca trudnoće kao što je govorio bivši ministar Ostojić koji je navodno ugledni prof. na Medicinskom fakultetu? Zar ja kao teolog mogu srozati svoj ugled kao što je on srozao? Je li smijemo reći rečenicu kada bi tako sve mame radile da ne bi bilo ljudi na zemlji? Je li smijemo, dr. Pažin, zapitati srednjoškolca od sedamnaest – osamnaest godina intimno pitanje tipa – Što bi s tobom bilo da te je mama pobacila? Ili ćemo opet poslušati Makjavelija?!? …??
Osuda grešnika ili….Svi vjeroučitelji znaju, a i mnogi vjeroučenici znaju misao Crkve, misao Isusovu – Crkva osuđuje grijeh ali ne i grešnika, kojega poziva na obraćenje. A osobno im govorim koliko ja znam da Crkva nije osudila ni Hitlera, ni Tita ni… na pakao. Prošle je godine zbog napada lijevih p. Ike Mandurić ponosno pisao o Crkvi koja se moli za sve griješnike, ne samo za Pavelića nego i za Tita, Hitlera – koji Pavelića u zlu puno nadmašuju (moja primjedba)! Međutim učenici na Hrvatskom jeziku uče o onima koje je Dante stavio u različite krugove pakla!
O religijama….Navedene konfesije i religije se spominju i obrađuju i u današnjim programima prema predviđenom rasporedu. Ja ne stignem obraditi ništa od kršćanstva da bih nešto spomenuo od židovstva, islama, hinduizma, taoizma i konfucionizma. Učenicima se ispričam i kažem da nemamo vremena spominjati nešto o kršćanstvu ali da vi to kao vjernici katolici znate. Jesu li vjeroučitelji krivi što nemaju vremena? Kada sam imao više vremena (u skladu s programom), gotovo svi su me pitali zašto moramo toliko govoriti o njima i kada ćemo konačno govoriti o našoj vjeri.
Kršćanska vjera ili put čovjeka prema Bogu?
Kršćanska vjera. Zar kršćanska vjera ne govori o putu čovjeka prema Bogu? Zar kršćanska vjera ne govori o Bogu – Ocu, Sinu i Duhu Svetome – koji se odnosi prema čovjeku? Zar kršćanska vjera ne govori o istini i smislu svijeta i života? Zar nije kršćanska vjera pronijela svijetom ljubav prema čovjeku i neprijatelju, prema bližnjima, misao koja je niknula u židovstvu i koju nam je Isus ostavio ali ju je samo kršćanstvo, Crkva, donijelo svima u svijet? Zar raj nije otvoren za sve ljude? Zar kršćanska vjera prezire tijelo, dušu i duh? Koliko bih morao postaviti ovih pitanja sa „zar“ da bi istaknuo novosti kršćanske vjere. Na bogomdanu riječ čovjek odgovara bogudanom riječi (prof. Golub). S ponosom pitam iz iskustva moga razumijevanja vjere – s ponosom pitam – kao što učenike pitam – je li moguć teorijski ikakav bolji sistem? Napominjem, ja ne govorim o nama laicima, svećenicima, biskupima i papi – mi svi griješimo.
O stavu dr. Pažina o vjeronauku. Dr. Pažin želi staviti u prvi plan čovjeka i njegov odnos prema Bogu, to mu je prioritet a nije mu prioritet kršćanska vjera. Što to znači? To znači sistematski proći kroz to područje povijesti čovječanstva sa svim lutanjima i promašajima, na putu prema Bogu, uglavnom religijski, a ne, nadam se, filozofski. Mi znamo da je ovaj pristup za kršćansku vjeru sporedan, ona je prvenstveno bogudana riječ ili vjera, riječ izgovorena nakon što smo čuli bogomdanu riječ ili objavu. Takvim se pristupom napušta bitni kršćanski, vjerski pristup. Vjeronauk postaje religijska kultura. Ali znamo da religije svjedoče da nisu došle do Boga – budizam, konfucionizam, taoizam ili čudno neosobno božanstvo – u hinduizmu, prepunom božanstava! Pri čemu napuštamo veličanstvenu viziju o kojoj sv. Toma piše u SCG – da on svojim umovanjem Boga ne dokazuje, on njemu vjeruje i ne provjerava ga, a taj stav slijedi iz Božjeg dostojanstva kojega njegujemo kao vjernici. Sve što Toma čini su putovi kako sebi malo pojasniti taj misterij Božje osobe i djelovanja, kako govoriti o „svijetu“ Božjem u našim ljudskim kategorijama, u našim filozofsko teološkim mukama. Religijskoj kulturi izmiče onaj Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev što ponavlja i Blaise Pascal u svojim mističnim zapisima, izmiče tajna Božjeg imena Jahve ili Prisutni od prof. Goluba, tajna dubokog zahvata Boga u život čovjeka iz Ps 139, – je li trebam spominjati našega Gospodina? – izmiče tajna Pavlova obraćenja opisanog riječju ostan, o čemu mu sam Isus govori – koji mu se zabio duboko u tijelo i ide sve dalje,…izmiče šutnja sv. Tome na kraju života nakon mističnog iskustva,,,,, izmiče srž muka i strašne borbe sa sotonom sv. Pia iz Pietrelcine …izmiče srž kršćanske vjere. A što bi ostalo ako bi vjeronauk sveli na religijsku kulturu?
Je li se „osuvremenjivanje“ kršćanske poruke sastoji da ona postane religijska kultura ili da se pokrene ili nastavi “aggiornamento“, da ona zasja svim svojim sjajem?
Ja sam apsolutno protiv takvog vjeronauka!
Prethodna napomena u svezi literature. Znamo da se o Bogu može govoriti na osnovu stvorenog svijeta. To stoji u SZ, u knjizi Mudrosti, spominje se sličnost i Bog se zove Tvorac ljepote (Mudr 13). Na osnovu zrna pijeska, Zemlje, Svemira, zmije, kokoši, zraka, kamena, čovjeka, anđela i sotone možemo govoriti o Bogu. To se zove analogia entis. Možemo govoriti na osnovu bilo koje literature. Ali pitanje je prikladnosti, svrhovitosti, sablazni, usmjerenosti, primjerenosti i sl. I pri tome znamo da sve nečisto Bog može očistiti, a nečisto izlazi iz našeg srca kaže Isus. Ali, ako čitamo ono što je nečisto, trujemo našu dušu.
Zašto sam spomenuo literaturu? Mislim pr. na izbor pjesme Put ka sreći od G. Bareta, prema kojoj sreći Bare ide? Lutanju u drogama? Pjesma odvojena od njegova života upućuje put ka sreći kao božanstvu. Kakva sreća? Film Put dobar je izbor jer ide u smjeru kršćanskog odgovora. Zašto ne bi obrađivali tu temu na prijedlogu života od popularne Tajči koja je napustila scenu i pjesmu „Hajde da ludujemo…“ i našla smisao i sreću u Kristu kojemu pjeva sa svojom obitelji? Ili možda u Editi Majić koja ja napustila kazalište kao vrhunska umjetnica i otišla u najstroži Karmel putem Krista kao prva nešpanjolka? Ili možda najtrnovitiji put djeteta u mladića, biznismena, humanitarca, vjernika koji piše duhovne kršćanske kolumne u Glasu Koncila, gosp. Marijana Gubine? Otac mu je umro kad je imao 11 god, jednu sestru su mu silovali pred očima srpski zločinci, druga mu je sestra nakon saobraćajne nesreće umrla kada je on imao 12 g. – na rukama, 260 dana je kao dijete bio u srpskom zatočeništvu i skupljalo leševe poginulih – i nakon svega našao snagu u Kristu, oprašta i piše duhovne kolumne? Sa Mladenom Delićem bih ponovio riječi „Ma ljudi moji je li to moguće?“ Prijedlog literature film – Društvo mrtvih pjesnika – potiče na neka pitanja, ali kamo vodi – ka ostvarenju? Kojem? New Age! A što ćemo sa Izvorom vode žive i stavu Crkve prema New Ageu? Uz pitanje filmova – postavlja se pitanje, koliko vremena – hoće li vjeroučenici te filmove gledati dva sata? Ili samo neke inserte? Zašto ne bi uputili na gosp. Matu Rimca koji ostvaruje svoj san, hrvatski san i želi u Hrvatskoj proizvoditi jer voli svoju domovinu. Čovjek sa srednjom školom okuplja mlade stručnjake sa naših fakulteta i čini više nego oni koji imaju stotine doktora u svojim istraživačkim laboratorijama. Vjernik je, a tako fantastičan domoljub. Ima veliki ugled u Europi…i sl.
Moj prijedlog – vjeronauk
Nadam se da će najodgovorniji – oci biskupi znati izabrati pravi odgovor na ove probleme. Znam da se U Crkvi mnoge teme obrađuju na najsistematskiji način!
Moj prijedlog za cijeli kurikul
Zbog prethodno iznesenih načelnih primjedbi, zbog špilja i idola i znanstvenika u Hrvatskoj i politike i sl., predlažem ministru prof. dr. A. Šustaru, novoj vladi i strankama koje čine vladu da:
– Da se stvori nova demokratski pluralna komisija i iznova napravi novi prijedlog Kurikula
– Ili da se ovaj prijedlog povuče iz javne rasprave, da se uključe nove znanstvene i stručne snage koje će iznijeti svoje prijedloge, kako bi se mogao doraditi ovaj prijedlog i onda staviti prijedlog na javnu raspravu, tj. u ovim prijedlozima ima i mnogih pozitivnih elemenata, načelno govoreći.
Za sve ostalo vrijede Isusove riječi o novom vinu u novim mješinama.
Što se tiče samog Katoličkog vjeronauka – još jedno – pozivam dr. Ružicu Razum i molim je, da nam kaže zašto se je ogradila od ovog Kurikula za Katolički vjeronauk.
*Ante Perković, prof. fizike i vjeronauka na X. gimnaziji „Ivan Supek“ u Zagrebu, član ravnateljstva Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
Tekst se nastavlja ispod oglasa
